Kino Žurnal

O FILMU OBRANA I ZAŠTITA: Užas običnog dana običnog čovjeka

Piše: Marko Tomaš

Žurnal je prisustvovao mostarskoj premijeri filma "Obrana i zaštita" Bobe Jelčića. Pet minuta nakon odjavne špice Marko Tomaš je zaplakao

Uvijek sam mislio da bi i na premijerama i otvaranjima filmskih festivala filmovi trebali biti ti koji su u centru pažnje. Iako, mediji obično nakon filmskih premijera u prvi plan stavljaju uzvanike uglednike, haljine i odijela. Ispadne tako često da je film snimljen samo da bi neki ljudi mogli našetavati crvenim tepihom, kojim, da se mene pita, nitko osim protagonista filma i filmske ekipe ne bi trebao prolaziti.  

Dva dana pokušavam da svarim to što sam vidio. Rijetko kad kome uspije uhvatiti vraga za vrat i natjerati ga da stane pred kameru. A Bobi Jelčiću, redatelju filma „Obrana i zaštita“, uspjelo je upravo to. Još uvijek me ne napušta mučnina od onoga što sam vidio. A vidio sam nas i gorepomenutog vraga kako povlači konce naše egzistencije.  

Nema većeg užasa nego kad se čovjeka suoči s jednim običnim danom jednog običnog čovjeka, kad ga se suoči s besmislom egzistencije, kad nam se kaže da mrtvi živimo, da smo samo zombiji koji koračaju gradskim ulicama koje jedva prepoznajemo, da čekamo neko čudo, nekog Dragana da nas zovne i kaže nam da je rješio naš problem.

Svaki segment filma podređen je kreiranju blage nervoze, napetosti s kojom svakodnevno živimo; kamera, fotografija, glumci u prvom planu. Više komunikacije ima u tišini između dvoje ljudi nego u razgovoru, u toj tišini isplivava stvarna priroda odnosa. Od svega toga - od te tišine, od napetosti, čuda koje čekamo, besmisla - satkano je lice mostarskog vraga.

Film „Obrana i zaštita“ ujeda i grči stomak. Vidjeti svoj život na filmu, život u neprekidnom raspadanju, nije nimalo ugodna stvar i pitam se, kopka me, tko je od svih uglednika prisutnih na mostarskoj premijeri ovog filma osjetio sram? A bili su tu i vladika i efendija i ministri i razni drugi aparatčici, manje ili više bitni.

Rijetko kad kome uspijeva uhvatiti samu suštinu, osnovnu prirodu stvari i staviti je pred kameru. A Bobi Jelčiću i njegovoj filmskoj ekipi uspjelo je upravo to. Iz dvorane sam izašao ošamućen. A onda, nekih pet minuta nakon što je iscurila odjavna špica, počeo sam plakati. 

      

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Boba Jelčić, Marko Tomaš, Kino Žurnal