Nogomet

KAUČ SELEKTOR: Vršajević je naš najbolji igrač - srce, ruke i lopata

FOTO: dalmacijanews
Piše: Marko Tomaš

Najradije bih spavao do utorka ne bi li vrijeme brže prošlo. Sve je u našim rukama, čak mi se čini da je i nogometna sreća na našoj strani

Ne znam jesu li utakmice poput ove koju smo igrali protiv Lihtenštajna nezahvalnije za igrati ili za pisati o njima. Moraš pobijediti, sve je ok, ali možeš pokvariti umjetnički dojam.

Iskreno, strahovao sam zbog onih par žutih kartona koje su imali naši najbitniji igrači, oni koji na koncu moraju potvrditi plasman u Brazil. I to je to. Sve drugo je bilo rutinski. Jedino pitanje je bilo kad će se otvoriti vrata raja, koja je u ovom filmu glumio gol Lihtenštajna. Sveti Peter Jehle je, makar amater, sjajan golman. U najmanju ruku zaslužuje da ga kupi Zdravko Mamić. Primio je četiri komada, ali netko drugi bi primio barem još toliko.

SJAJNA SERIJA ŽILAVKE

Muhamed Konjić je nakon utakmice rekao Zvjezdanu Misimoviću kako su ovakve utakmice stvorene za njega. Pa kako tko shvati. Miske je odigrao sjajan meč. Ali ja i dalje ostajem pri tome da se mora dotjerati. Onakav trbuščić se ne dobija čak ni u kafanama u koje ja zalazim, a tamo nema ekipe koja ide u teretanu. Neki pojedinci sa šanka, a Mostarci su to, tvrde da se sjećaju kako su nekoć trčali po terenu iza medicinske škole. Ništa im ne vjerujem. Samo kažem: ma ja, ma ja, ma ja! Ali, hajde, da ne budemo zlobni. Opet ću ponoviti: Miske u formi treba svakoj ekipi na svijetu. Problem je jedini, je li, gdje se ta forma kupuje.

Čekali smo gol cijelih 27 minuta. Utakmice gledam sa svojim starim prijateljem. Žene pričaju o bundama, feminizmu i klasnoj borbi. A Nuić, moram to reklamirati, ima sjajnu seriju Žilavke. Malo previše miriše na Malvaziju i ubijene su joj sve kiseline, ali čovjek se osjeća kao Džeko protiv Lihtenšajna. Čista komocija. Kad smo dali gol krenule su neformalne opklade, ne mogu se sjetiti baš najbolje, ali možda sam nekom i ostao dužan. Predviđao sam, naime, barem 6 komada.

Najbolji igrač u našoj ekipi je bio Avdija Vršajević. To će malo tko zabilježiti. Srce, ruke i lopta. Velika je šteta da onakvu igru teško da može ponoviti protiv boljih ekipa. Svejedno, drago mi je da je baš on blistao. Uvijek mi je drago kad blistaju pojedinci na koje malo tko računa, a i slab sam na desne bekove još od vremena kad je Mili Toza Hadžiabdić čuvao leđa Seji Kajtazu.         

Ima jedna stvar koja me brine posljednjih nekoliko utakmica. Sejad Salihović mi djeluje nesretno. To je užasno vrijedan igrač i čini mi se da ga se mora bolje koristiti. Imamo natrpan lijevi bok. Ali bojim se da smo sinoć propustili šansu da razigramo nekoliko igrača koji pate poput Salihovića. No, morali smo pobjediti, to smo i učinili, ali nije da nismo to mogli i sa rezervnom ekipom.

Postoji li itko tko ne voli nogomet kakav igra drugi najbolji igrač utakmice, imenom i prezimenom Haris Medunjanin? Da je brži i pokretljivi samo 20 % teško da bi ga ikad preoteli Nizozemcima.
 

REZULTAT JE MAJKA

Nego, čekao sam da završi naša utakmica kako bih mogao gledati Grke. Nije baš da se ložim na njihov, kako bi to rekli stari novinarski bardovi, makijavelanski nogomet, tek zanimalo me da ponovo vidim tko nam to puše za vrat.

Rezultat je majka. Da se grčki ekonomisti ponašaju poput nogometaša danas bi Grčka postavljala kreditne uvjete Njemačkoj. Vrhunac utakmice se dogodio kad je Karagounis ušao u igru. Toliko dugo znam tog igrača da je i meni postao drag, nešto mi bilo toplo oko srca kad sam vidio da ulazi u igru. Bio je to osjećaj ekvivalentan onome kad sam prošle godine vidio omraženi Juventus da se vratio u Ligu prvaka.

Bilo kako bilo, potpuno je ludo da moramo do posljednje utakmice strepiti od ekipe koja je postigla svega 11 golova u kvalifikacijama. No, jednako su tako osvojili i Euro u Portugalu. Mislim, pobijediti utakmicu u kojoj Martin Škrtel da autogol tako što lagano vrati loptu prema svom golmanu je stvarno grčki, i nikako drugačije.

Grci moraju ući u nogometne udžbenike. A Slovaci su se stvarno trudili. Stalo im je da pobjede makar na stolu nije bilo ništa za njih. Svakako, to je osrednja ekipa. Da nismo onako napuhano ušli u onu nesretnu utakmice protiv njih danas bi već gledali postoje li jeftini letovi za Brazil, ili makar pokušavali srediti ukrcaj ne neki trgovački brod koji iz Liverpoola jezdi ka Južnoj Americi. Ovako, ostaje nam, znajući da imamo grozan nogometni horoskop, da čekamo utorak i još jednu povijesnu utakmicu naše reprezentacije.

Najradije bih spavao do utorka ne bi li vrijeme brže prošlo. Sve je u našim rukama, čak mi se čini da je i nogometna sreća na našoj strani. Nisam praznovjeran čovjek, ali svejedno pljunem preko ramena kad god dođe do povijesnih utakmica. Za svaki slučaj. 

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Reprezentacija BiH, Marko Tomaš, Kauč selektor