Kauč selektor

ZAVRŠENE KVALIFIKACIJE ZA MUNDIJAL: Kakve suparnike smo dobili?

Piše: Marko Tomaš

Ibra i Ronaldo su uspjeli pretvoriti okršaj dviju reprezentacija u svoj privatni duel. Velika je šteta da Ibru, koji je u životnoj formi nećemo gledati u Brazilu, ali, voljeli ga ili ne, jednaka šteta bi bila da u Brazilu ne gledamo čovjeka mašinu Cristiana Ronalda

Život čine male stvari i multiprenos nogometnih utakmica. Konačno su završene kvalifikacije za Mundijal u Brazilu. Konačno znamo imena svih potencijalnih suparnika na svjetskom prvenstvu. Ždrijeb će biti obavljen 06.12.2013. u Mata De Sao Joao. Tada kreću maštanja i kombinacije. A do tada nije zgoreg vidjeti što se događalo u europskom dijelu baraža. Bilo je veliko zadovoljstvo pratiti baraž bez posebne nervoze i uživati u nekoliko istinski sjajnih utakmica.

Zbog toga o njima treba nešto i napisati.

POVRATAK HRVATSKE

Nevjerojatno je što je Igor Štimac uspio napraviti od jedne ekipe, koja je, ako ništa drugo, imala veliki nogometni autoritet. Na koncu, kako svi znamo, presvijetli Štico zvani papa nije dočekao baraž na klupi hrvatske nogometne reprezentacije.

Reprezentaciju je preuzeo neiskusni, ali omiljeni bivši kapetan Niko Kovač, priprost čovjek, ali veliki borac, poštenjačina i nesalomiv duh. A upravo je to injekcija koju je hrvatska reprezentacija trebala kako bi ponovno vratila samopouzdanje. Kovač je uspio okrenuti nešto u glavama hrvatskih igrača, jer na Maksimiru su pobijedili Island u velikom stilu.

Demonstrirali su kvalitet i, realno, stavili Island tamo gdje mu i jeste nogometno mjesto. Takvu utakmicu Hrvatska nije odigrala, koliko se sjećam, još od Eura u Austriji. U Rejkaviku se već osjetio pomak u fazi odbrane, a na Maksimiru se napravio i korak naprijed.

U 50 minuta s igračem manje Hrvatska je razbila Island u svim nogometnim segmentima. Modrić je odustao od alibi igre, Rakitić je konačno dobio kredit koji zalsužuje, a mladi Mateo Kovačić je pokazao zbog čega je Inter iskrcao puste milijune za njega. Zvonimir Boban je konačno dobio pravog nasljednika. Mladac je nevjerojatan igrač, ima Bobanovu karizmu i vještinu Robija Prosinečkog. Još da crazy Joe, jedini igrač u povijesti koji je na svjetskom prvenstvu dobio tri žuta kartona u jednoj utakmici, nije običan tikvan dojam koji su ostavili ovi borbeni momci bio bi bez ijedne mrlje. Ovako „spremni“ Joe Šimunić je pokazao  da ga treba držati podalje od mikrofona, pogotovu u trenucima euforije, jer bi, ne daj bože, mogao povesti rulju u rušenje Vlade ili lomljenje ploča s ćiriličnim natpisima.

FRANCUSKI PREOKRET

Iako ima 59 godina Michel Platini je i dalje najvažniji igrač Francuske reprezentacije. To smo osjetili i na vlastitoj koži. Svi se sigurno sjećate Stade de Francea, slomljene Mujdžine noge i sumnjivog penala, koji nas je gurnuo u baraž umjesto da direktno idemo na Euro.

Sjećate se i dana kad je svima dragi Thiery Henry postao omražen preko noći zbog igranja rukom koje je opet njegovu ekipu gurnulo na Mundijal. Hrabri Irci su bili bolji u toj utakmici, baš kao što smo i mi bili bolji, ali Henryijeva ruka i sudijsko sljepilo, koje će u knjige biti upisano kao „Platinijev sindrom“, ostavit će gorčinu u ustima poštenog nogometnog puka. Takve stvari čovjeku zgade nogomet.

Platini je bio veliki igrač, iako ga nisam nešto posebno volio, jer mi je uvijek djelovao kao ozbiljan ljigavac (a dijete ne možeš prevariti). Kad je postao nogometni aparatčik pokazalo se da Platini zbilja i jeste ljigavac koji pred očima cijelog svijeta pokazuje bahatu moć.

Ukrajinci su iznenadili tricolore i razbili ih sa 2 prema 0 na domaćem terenu, a onda su išli u Pariz odbraniti stečenu prednost. Slovenac Skomina i njegov pomoćnik nisu sudili očito zaleđe iz kojeg je Benzema postigao gol za 2 prema 0. Dečko je bio iza odbrane cijeli metar, nije to bila granična situacija pa da nitko ne posumnja u zavjeru odnosno naprasno oboljevanje sudaca od „Platinijevog sindroma“ čim kroče na Stade de France. 

Za svaki slučaj početkom drugog poluvremena iz igre je isključen i Kačeridi i to je bilo to. Platini se kao velika slina ponovo razlio preko francuskog trijumfa. Ali, nadam se, kazna će ga stići tamo gdje mu je utjecaj manji, baš kao i u Južnoj Africi. Ne znam zbog čega je sve to potrebno jednoj velikoj momčadi poput Francuske.

OPET GRCI

Pa neka netko kaže da Grci nisu majstori. Doduše, majstori su jednog specifičnog načina igranja nogometa. Majstori su kvalifikacija i nogometne demagogije. No, ovaj put su uspjeli u samo dvije utakmice postići skoro polovicu golova koje su postigli u cijelim kvalifikacijama.

Neki dan smo vidjeli „čudo u Ateni“, kako ga je nazvao jedan moj prijatelj. Ovo čudo se naravno odnosi na činjenicu da su Grci postigli čak tri gola na jednoj utakmici. Onda su došli u Bukurešt, poveli i rješilli svoju situaciju. Nitko im više nema pravo prigovarati zbog toga kako igraju, jer sam siguran da bi svi oni koji se nisu kvalificirali na Mundijal odmah potpisali da ih se kritizira zbog igre samo da budu na najvećoj nogometnoj smotri.

Grci i nama mogu biti primjer. Svoje nedostatke nadomještaju nevjerojatnom energijom i borbenošću. Ima se od njih štošta naučiti. A sad i mi možemo likovati jer nitko nema pravo da nam govori kako smo imali bezveznu grupu.

ZLATAN RONALDO

Jebem ti, kakva dva manijaka! Ibra i Ronaldo su uspjeli pretvoriti okršaj dviju reprezentacija u svoj privatni duel. Velika je šteta da Ibru, koji je u životnoj formi nećemo gledati u Brazilu, ali, voljeli ga ili ne, jednaka šteta bi bila da u Brazilu ne gledamo čovjeka mašinu Cristiana Ronalda.

Ronaldo zabija za vodstvo Portugala. Ibra preokreće na 2 prema 1. A onda Ronaldo okreće na 3 prema 2. Kad ne mogu drugi, njih dvojica su uvijek u stanju potegnuti. Ipak, treba biti pošten, na koncu je presudila veća kvaliteta Ronaldovih suigrača, jer, objektivno, Ibrahimović u Švedskoj reprezentaciji nema s kim igrati, dok Ronaldo ipak za leđima ima Moutinha, Coentraa, Alvesa, Pepea itd. Bilo kako bilo, Ibrahimović i Ronaldo su pokazali da spadaju među najveće svih vremena. I hvala im na tome. Odavno nisam cijelu utakmicu gledao sa smješkom koji su mi izmamila ova dva nogmetna manijaka.

POPIS PUTNIKA ZA BRAZIL

Nije još sve gotovo, ali nema nikakve sumnje da će posljednji putnici za Mundijal biti Urugvaj i Meksiko. Urugvaj na svom terenu brani 5 prema 0 iz Jordana, a Meksiko u gostima na Novom Zelandu brani domaćih 5 prema 1. Dakle, i tu priču možemo zaključiti.

Naravno, treba posebno pomenuti i uspjeh Vahida Halilhodžića sa selekcijom Alžira. Vaha će iduće godine sa jednom jako talentiranom ekipom biti na Mundijalu.

Diljem svijeta odigrana je i gomila prijateljskih mečeva u kojima me najviše iznenadio Japan koji je pobjedio Belgiju i držao u šahu Nizozemsku. Na njih treba obratiti posebnu pažnju jer odavno nisam vidio da je netko na taj način izmučio Nizozemce kao što su to učinili oni. A pobijediti „novu“ Belgiju može samo ozbiljna ekipa makar i u prijateljskoj utakmici. Prste u gradnji ove japanske momčadi ima i Ivica Osim, a danas ih predvodi Alberto Zacheroni čiji se trenerski potpis vidi u svakom segmentu igre u kojem su Japanci ranije znali podbaciti.

No, da vidimo odabrano društvo u kojem će iduće godine biti i reprezentacija Bosne i Hercegovine.

EUROPA: Nizozemska, Italija, Belgija, Švicarska, Njemačka, Rusija, Bosna i Hercegovina, Engleska, Španjolska, Hrvatska, Grčka, Portugal, Francuska

AZIJA: Japan, Južna Koreja, Australija, Iran
JUŽNA AMERIKA: Brazil, Argentina, Kolumbija, Čile, Ekvador, Urugvaj

CONCACAF: SAD, Kostarika, Honduras, Meksiko

AFRIKA: Obala Bjelokosti, Nigerija, Kamerun, Gana, Alžir

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Zlatan Ibrahimović, Mundijal, Kauč selektor