BUDI PONOSAN NA 2013: Maljević, Rašidagić, Galić, Alimanović, Lukić...

Redakcija Žurnala

Plate političara, krađa paketića, raskol u vladi... Bosna i Hercegovina 2013. godinu završava neoptimističim vijestima. U godini iza nas ipak je bilo ljudi zbog kojih smo bili ponosni što smo Bosanci i Hercegovci. Redakcija Žurnala načinila je skromnu listu od top 10, a svako od vas, uvjereni smo, na našu listu mogao bi dodati i svog favorita – nekoga smo sigurno zaboravili

Štefica Galić, udovica Nedeljka Neđe Galića iz Ljubuškog, koji je tokom rata, uz pomoć krivotvorenih garantnih pisama spasio oko hiljadu Bošnjaka iz logora Heliodrom. Nakon što je prikazan film Neđo od Ljubuškog, u kojem Štefica i njeni sinovi govore o njegovoj hrabrosti, porodica Galić izložena je prijetnjama a Štefica i fizički napadnuta na ulici. Njena napadačica osuđena je na uslovnu kaznu a porodica Galić nedavno je objavila da odlazi iz Ljubuškog. Iako cijela priča ostavlja gorak okus, Štefica Galić dokaz je da u BiH još uvijek ima hrabrih i dobrih ljudi.

U vrijeme dok su se bh. gradovi, a posebno Zenica, Sarajevo i Tuzla, gušili u smogu i prašini, a nadležni poduzimali “mjere” koje su se uglavnom sastojale od upozorenja građanima da ne izlaze i ne otvaraju prozore, predsjednik zeničkog Eko-foruma Samir Lemeš najavio je podizanje krivičnih prijava protiv odgovornih: “Iako su nas dugo ubjeđivali da su kazne koje izriču inspekcije simbolične i premale jer se prekršaji kažnjavaju s maksimalno 15.000 KM, saznali smo da u našem krivičnom zakonu postoji član koji tretira namjerno onečišćenje okoliša.
U kontaktima s advokatima, prije pokretanja tužbe tražili su nam materijalne dokaze, papire, dokumente. Upravo te dokumente smo tražili prethodnim protestima i neke smo dobili, neke još nismo. Čim skupimo dovoljno upotrebljivih dokaza, slijede tužbe
”, rekao je u intervjuu za Žurnal.

Protesti ispred Parlamenta BiH na kojima su se okupile hiljade građana barem nakratko unijeli su nadu da se građani BiH mogu ujediniti i učiniti nešto kako bi promijenili svakodnevnicu. Šemsudin Maljević, jedan od aktivista i organizatora prostesta, bio je primjer posvećenosti za opće dobro. Iako je zanos trajao kratko nadati se da se stvorila kritična masa koja ipak može reagovati:
Građani imaju jako malo poluga moći, ali postoji ipak nekoliko, i to jako snažnih. Onog trenutka kada smo mi govorili o djeci oni su govorili o novcu, kada mi govorimo o matičnom broju, oni govore o izborima, kada mi govorimo o mogućnostima te djece oni se bave političkim igrama. Dakle, ono na šta oni najviše ciljaju je očigledno najvažnije za njih – novac i izbori. Ali to su ujedno i najsnažnije poluge naroda. Vratit ćemo te poluge moći sebi u ruke – novac i izbore”, rekao je za Žurnal.

Nazif Mujić i Senada Alimanović – bračni par iz Poljica koji je u BiH iz Njemačke donio Srebrnog medvjeda. Nazif je sa porodicom, sve su prilike, odlučio potražiti azil u Njemačkoj nakon što je prestao raditi u tuzlanskom komunalnom preduzeću. Javnosti su postali poznati nakon Senadine ispovijesti o nehumanom odnosu ljekara koji joj nisu htjeli pomoći jer nije imala novac.
 
Heroj s Miljacke, kako su ga mediji prozvali, Miroslav Lukić, radi u autopraonici na Vrbanja mostu. Fotograf magazina Žurnal slučajno ga je zatekao dok je iz Miljacke spašavao psa. Bio je iznenađen reakcijom i simpatijama koje je izazvao:
- I da je čovjek i da je cuko, isto bih uradio... Puno znači kada nešto dobro uradiš – rekao je.

Kako više nije na funkciji na našu listu sada može i Damir Marjanović, bivši ministar obrazovanja Kantona Sarajevo. Iako za vrijeme svog mandata možda nije promijenio sve što je mogao ili želio, a mnogi njegovu ostavku nazivaju kukavičkim činom, po svom obrazovanju, odnosu premu poslu i građanima, ipak se razlikovao od prethodnika. Građanima Sarajeva pozitivne emocije izazvao je i kada je “taksirao” u vrijeme štrajka GRAS-ovih vozača.

Reprezentacija BiH u fudbalu – treba li objašnjavati?

Ne radi se o općedruštvenom dobru – tačno, ali priča o malom Gojku Đuriću iz Banje Luke koji sam brine o nepokretnom ocu nikoga nije ostavila ravnodušnim. Ljubav prema ocu dječaka je dovela u žižu javnosti: osmogodišnji Gojko i njegov otac Petar žive u trošnoj kući bez vode, struje i kupatila, a prije godinu dana napustila ih je majka i supruga.
Prije godinu dana Petar je sijekući drva slomio nogu, a sve obaveze u kući preuzeo je mali Gojko. Petar se od povrede liječio u Bijeljini, Banjoj Luci i Beogradu, a prema posljednjim prognozama ljekara neće biti potrevna amputacija noge.

Mostarski glumci iz svih kazališnih kuća, smatraju saradnici Žurnala, radili su u nemogućim uslovima, i sa par predstava, koje su praktično samoinicijativno napravili, vratili prave teatarske vrijednosti u grad.


O prijateljstvu policajca Sanjina Rašidovića i djevojčice iz Goražda pisali su brojni mediji. Sanjin je objavio fotografiju s djveojčicom kako bi, između ostalog, skrenuo pažnju na težak položaj u kojem ona i mnoga druga djeca u BiH žive. Sa prijateljem je djevojčicu odveo u prodavnicu, kupio joj odjeću a kasnije i baletanke:
Anika ili kako se već zove, ne zna slova, ne zna šta su igrice za računar, nema roditelje koji je svaki dan voze u školu, ne zna kakav je problem kada nema WIFI mreže, neće nikad ići da učestvuje na školskoj priredbi gdje će ponosni roditelji, rodbina i komšije da je gledaju u novoj haljinici. Nju niko ne uči da čita i piše, ona nema dom, a nema ni haljinu. Nema brigu da li će joj roditelji dopuniti račun jer nema mobitel. Srećna je kad nije gladna, napisao je uz fotografiju.
Anika nema dom, spava na ulici i tako dijeli sudbinu mnoge romske djece, pored koje svakog dana, neosjetljivi, prolazimo. Zato, hvala Sanjinu.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Štefica Galić, Samir Lemeš, Senada Alimanović, Šemsudin Maljević