Stav

STVARNOST JE LOŠ VIC: Kome je palo na pamet birati političara godine u BiH

Piše: Marko Tomaš

Sve što se događa oko nas, prije svega, uvreda je za zdrav razum. Sve ovo djeluje kao osveta seoskih gazda kojima smo se smijali gledajući TLN


Predratna top lista nadrealista bila je stvarno urnebesan TV show, duhovit ali na pametan,  pythonovski način. Svi znamo, taj je humoristični TV serijal, na neki način, bio proročanski. Masa sranja kojima smo se smijali palo nam je na glavu kao kiša fekalija u nekom košmaru. Nikako da se probudimo iz tog  košmara. TLN se i dalje odvija pred našim očima i, stvari s kojim smo se sprdali i dalje postaju dio naše svakodnevice.

NOVGODIŠNJA KIŠA FEKALIJA

Izgleda, koncem osamdesetih i početkom devedesetih, nismo bili svjesni gdje živimo. Nesvjest je postala naša glavna odlika, a kiša fekalija i dalje pljušti po našim nezaštićenim glavama.

Srećom po moje krhko duševno zdravlje nisam pratio novogodišnji program naših TV postaja. Naknadno sam saznao sadržaj tog programa. Stvarnost je loš vic. Živimo magikomični relizam, kako bi to rekao Emir Imamović Pirke. S tim da ja više ništa smiješno ne vidim u stvarnosti koju živimo.

A živimo kao u nekom seoskom gazdinstvu. U selu je, znate to, najveći tulum kada najviđeniji seoski gazda ženi sina. Tako je  Hayat televizija kao novogodišnji specijal od 20 sati u novogodišnjoj noći emitirala emisiju „Oženićemo Ammara“. Kako sam saznao Ammar je sin vlasnika rečene televizije. Možda griješim ali ako naše seoske gazde mogu u televizijskom programu ženiti svoje koljenoviće mogu i ja pisati prema čaršijskim natuknicama.

Mnogi u ovome neće vidjeti problem i reći će: što sad, može mu se... Otprilike tako naš čovjek reagira i na mnogobrojne svinjarije kojima nas podvrgavaju mučitelji zaposleni u državnim institucijama. Može im se, jebiga. Seoski gazda može svašta. A naši vlastodršci ovu zemlju vode upravo kao seosko gazdinstvo. Najveći tulum je kad netko od njih ženi sina. U direktnom prijenosu.

Takvo stanje najbolje ilustrira izjava Željka Keruma koji je rekao da je njegov najveći gradonačelnički uspjeh to što je u mandatu napravio dva sina. Čovjek je bio mrtav ozbiljan. Baš kao i seoski gazda s Hyata. U četvorogodišnjim mandatima naših političara uspjeh se mjeri u izgrađenim kvadratima, ušteđenim plaćama, a kod onih uljudnijih u putovanjima. Mi smo samo kmetovi u begovatu. Ždrat ćemo i piti kad gazda bude ženio sina.

NIMALO NIJE SMIJEŠNO

Stvarnost je užasno loš vic. Nimalo nije smiješna. Ne znam u kojem su pravcu razmišljali ljudi koij su organizirali izbor za Najpolitičara 2013. godine. Ako su se zajebavali svaka im čast, ali bojim se da su bili ozbiljni kao Željko Kerum dok je ocjenjivao svoj gradonačelnički mandat.

Senad Hadžifejzović odbio je u subotnjem Centralnom dnevniku proglasiti pobjednika u izboru političke osobe 2013. godine. I na tome mu ne treba čestitati, jer on to nije učinio kako bi prosvjedovao protiv ove sprdnje od izbora, već zbog toga što je smatrao da su se tijekom glasovanja dogodile neke nepravilnosti, točnije „nelogičnosti“.  Kao da ima išta logičnog u biranju političke osobe godine u BiH.

U samo sat vremena Bakir Izetbegović je sa treće pozicije dospio na prvu, iako je razlika između njega i Fahrudina Radončića koji je dugo držao prvu poziciju bila cijelih 20 %. Za obradu glasova bila je zadužena još jedna obiteljsko stranačka kompanija, BH Telecom. Živi cirkus, zabava za cijelu obitelj s kojom se može mjeriti još samo novogodišnji program RTRS – a pod nazivom „Marinko Rokvić i sinovi“. 

Sve to je skandal čak i za skandalozni Dnevni avaz, novinu koja je napravila najveću civilizacijsku štetu Bosni i Hercegovini. Nije to Avazu skandal samo po sebi. Avazu je skandalozno to što nji'ov gazda, eto, nije pobijedio. A pobijedio bi, sigurno bi, da su kontrolu nad glasovanjem imali oni, a ne tvrtka koja je pod šapom Bakira Izetbegovića. Živa sprdnja, kažem vam. Nije posrijedi zapravo iole ozbiljna politička utakmica. Posrijedi je obaranje ruku, glavno je pitanje tko je zajebaniji, čiji traktor može proći svaki glib i koji gazda ima više kmetova. Na ulici se to naziva kurčenjem.

Ne znam kako se vi osjećate, ali meni je odavno dodijalo živjeti u vicu i to starom i lošem. Sve to smo gledali u Top listi nadrealista. Svemu smo se tome smijali. Ali meni više nije smiješno. Jedno je ismijavati vlastiti mentalitet, ali sasvim je drugo kad kad ti taj isti mentalitet počne raditi o glavi. Možda bi bolje bilo da smo se svega toga stidjeli, možda ne bi bili ovdje, u sred zime, pod kišom fekalija.

Sve što se događa oko nas, prije svega, uvreda je za zdrav razum. Sve ovo djeluje kao osveta seoskih gazda kojima smo se smijali gledajući TLN. Mislim, kojem je zajebantu uopće palo na pamet u Bosni i Hercegovini organizirati izbor za političku osobu godine? 

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Fahrudin Radončić, Senad Hadžifejzović, Stav, Marko Tomaš, Bakir Izetbegović