Mostarske priče

KAD GRADONAČELNIK OTVARA FRIZERSKI SALON: Sad precizno znamo ko nas šiša!

FOTO: bljesak.info
Piše: Marko Tomaš

Dok se, u slučaju zatvaranja i rušenja mljekare, Ljubo Bešlić nije udostojio oglasiti ni smrtovnicom dotle se koncem tjedna pojavio na jednoj vrlo značajnoj manifestaciji, koja je od krucijalne bitnosti za budućnost grada - otvaranju frizerskog salona

Zvao me neki dan u dva iza ponoći Boro Dežulović da nešto priupita. Ima on taj običaj, popije koju viška, pukne ga da mijenja frizuru pa onda zove naokolo i raspituje se ako netko zna gdje se nalazi najeksluzivniji frizerski salon. Elem, nazvao me i pita: Tko, recimo, šiša Ljubu Bešlića?
Znam, rekoh, Ljubu Bešlića šišaju u La Bellezzi!

Jasno mi je, sad se vi, baš kao i Boro neko veče, pitate kako ja to znam. E, pa, ako izdržite do kraja priče sve će vam biti jasno.

MORAM SVE IZNOVA

Na nesreću, prošle mi je godine crk'o eksterni hard disk, a uskoro za njim i stari vjerni kompjutor koji se sa mnom potucao od nemila do nedraga. I vrijeme im je bilo, i računaru  i hard disku. Elem, u čemu je nesreća u crkavanju zastarjelih elektroničkih uređaja? Pa u tome što bih mirne duše na ovom mjestu mogao iskopirati neki tekst od, na primjer, prošle, pretprošle ili neke godine prije njih. A sad moram sve ponovno, a skoro isto. Skoro, rekoh.

U Mostaru „ništa nova“. Komunalci su u štrajku. Smeće lagano zatrpava grad, sve je isto k'o lani. Roditelji školske djece prijete blokiranjem gradskih prometnica jer grad nije uplatio troškove prijevoza za školsku djecu. A i kako će kad, isto k'o i lani, Mostar nema proračun. Najavljena je izgradnja još jednog stambenoposlovnog kompleksa u dijelu Mostara koji, izgleda, prema nekim idejama i planovima koje nitko nikad nije vidio ima postati mostarski downtown. Jedan gradski portal objavio je fotografije ljudi koji prebiru po kontejnerima.  Ništa, dakle, novo. A, opet, tako uzbudljivo i uznemirujuće kao novi film Larsa Von Triera ili pomisao na novu frizuru Bore Dežulovića.

Zima u Mostaru zna biti ubitačno dosadna i siva kao, recimo, mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić. Gradski je dečko, ne poznajem nikoga kome je antipatičan ili, ne daj bože, nekoga tko ga iz ovog ili onog razloga mrzi, prezire isl. Njega se, baš kao i zimu, nekako da preživjeti. Uostalom, čovjek skoro da nema ingerencija osim što se njegovim potpisom pokreću gradski mehanizimi. Njegov jedini grijeh je taj što pristaje na sramotnu ukrasnu ulogu mostarskog gradonačelnika. A i nitko ga nije izabrao, osim gradskih vijećnika kojima je, takav kakav je, nit' smrdi nit' miriše, Ljubo Bešlić sasvim po mjeri.

Prošli tjedan, u nekoliko dana u javnost su izašle dvije vijesti koje, na neki način, objašnjavaju puno toga. Ako ništa drugo pred nama se opet ukazao primjer funkcioniranja lokalnih, a i svih drugih razina vlasti u Bosni i Hercegovini. Prva vijest jedna je u nizu onih beskrajno tužnih koje nam najavljuju pokopavanje prošlosti, ali ne obećavaju budućnost. Nju, naime, budućnost dakle, takve vijesti u dobroj mjeri pokopavaju isto kao i prošlost.

MLJEKARA OTIŠLA U POVIJEST

Gradska mljekara Mostar, Movita, odlazi u povijest tamo gdje su proteklih godina otišli mnogi gospodarski subjekti, a naročito njihovi objekti, u Mostaru i Bosni i Hercegovini. Vonj amonijaka preplavio je susjedstvo mljekare i da nije bilo toga tko zna kad bismo saznali da je s mljekarom svršeno. Nitko nije prstom mrdnuo ne bi li vidio ako se može išta spasiti.

Amonijak je ispušten iz cijevi kako bi ih se moglo poslati u rezalište. Stvar je već gotova. Mljekara je odavno giljotinirana samo što mi to nismo znali dok nam, doslovno, nije zasmrdilo. Na sličan način Mostar je ostao i bez kompleksa stare bolnice. Ali to je već stara potrošena priča makar se u raznim oblicima ponavlja iz godine u godinu.

Pa da, pogodili ste, na mjestu gradske mljekare bit će izgrađen famozni religijski objekt bosanskohercegovačkog divljeg kapitalizma, građevina vrlo precizne namjene, stambenoposlovni kompleks. Naš gradonačelnik, naravno, nema nikakve veze s tim što se i kako po gradu zatvara i gradi. Nije on tu zbog toga. On je, naime, prvi čvojek grada kako bi se mogao baviti rezanjem vrpci. On nije tu da zatvara. On je tu da otvara. Frizerske salone.

I dok se, u slučaju zatvaranja i rušenja mljekare, Ljubo Bešlić nije udostojio oglasiti ni priopćenjem, smrtovnicom, bilo čim, dotle se koncem tjedna pojavio na jednoj vrlo značajnoj manifestaciji, koja je od krucijalne bitnosti za budućnost grada. Ljubo Bešlić je, prije par dana, rezanjem vrpce u promet pustio najveći, najsuvremeniji, naj ovo i ono, frizerski salon.

Da nije beskrajno žalosno bilo bi smiješno. Urnebesno. Ništa se značajnije, u novijoj povijesti Mostara, nije dogodilo od otvaranja frizerskog salona. Zna to i Ljubo Bešlić. Poslao nam je, onako svečano, sa škarama u rukama, jednu vrlo jezgrovitu i jasnu  poruku: tko vas šiša! 

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Ljubo Bešlić, Marko Tomaš, Mostar