Melanholija ljevice

ODBRANA BALKANSKIH DIVLJAKA: Samo demonstranti ozbiljno shvataju evropske ideale

Piše: Andrej Nikolaidis

Naravno da evropski mainstream mediji neće podržati tuzlanska „sva vlast plenumima!“ zbivanja. Naravno da neće veličati odbijanje demonstranata da ponovo upadnu u zamku parlamentarne demokratije, njihovu odlučnost da istraju na uspostavi što je više direktne demokratije moguće

Ima u Crnoj Gori poslovica koja kaže: kad vidiš nekoga da radi, upinje, muči se - ti produži, da ne smetaš ljudima.

Kamo sreće da su neki od autora tekstova o pobuni u Bosni i Hercegovini poslušali taj savjet. Ako nećeš pomoći, a ono barem ne smetaj.

Ovako sam ja pokušao ne smetati: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/poruka-koja-se-isto-cita-u-cijeloj-regiji, što ne znači da sam u tome i uspio.

Pa da danas nastavim gdje sam stao.

NJEŽNA SRCA

Spin o demonstrantima koji pljačkaju radnje po Tuzli očito je bio pilot-epizoda, na osnovu koje je izrađena matrica za medijski tretman protesta.

Sa uništenja materijalnih dobara (demonstranti su pljačkaši!) prešlo se na uništenje kulturno-istorijske baštine (oni su horde barbara!). Arhiv za taj spin, zapravo, daleko je zgodniji od butika. Treba biti baš nježno srce pa zaplakati za ukradenim nike trenerkama. Ali kada gore dokumenti koji svjedoče o istoriji naše zemlje, kada gori istorijsko pamćenje našeg naroda... e, to je druga priča. Tada, najednom, demonstranti uspjevaju u onome što za rukom nije pošlo ni agresoru. Tada, najednom, protesti postaju nastavak agresije drugim sredstvima. Tada, opet, treba braniti naciju, kulturu i vjeru, takoreći istorijsko pravo da se postoji svoj na svome. Klasno i socijalno tada ponovo postaje sekundarno u odnosu na nacionalno. Tada se igra nastavlja, sa unaprijed određenim pobjednicima i gubitnicima.

Susjedi su tu priču objeručke prihvatili, kao i brojni inostrani mediji. Jer ta priča ponovo reprodukuje svaku od pogrešnih premisa o onome što se u Bosni zbiva. Dvadeset godina nakon bratoubilačkog rata, divlja balkanska plemena ponovo pale svoje zgrade i kulturnu baštinu – je li neko iznenađen? Šta bi moglo biti logičnije od toga?

Stvar je, naravno, lakše pripisati bosanskom/balkanskom divljaštvu nego izvesti analizu toga što je sve Evropa učinila da Bosna i Hercegovina danas izgleda baš ovako. A da probamo ovako: ustrojte Belgiju po Dejtonskom ustavu, pa da vidimo što će za dvadeset godina ostati od nje?

Naravno da evropski mainstream mediji neće podržati tuzlanska „sva vlast plenumima!“ zbivanja. Naravno da neće veličati odbijanje demonstranata da ponovo upadnu u zamku parlamentarne demokratije, njihovu odlučnost da istraju na uspostavi što je više direktne demokratije moguće. Naravno da neće podržati ideju o poništenju privatizacija i nacionalizaciji. A šta ako se sve to sutra prelije u njihove zemlje, jer biva to sa revolucijama? Ne, naravno, bolje je ponavljati priču o balkanskim divljacima od kojih treba štititi Evropu.

To što su građani Tuzle i BiH koji su ovih dana na ulicama veći Evropljani od samih Evropljana, što su oni danas ti koji ozbiljno shvataju evropske ideale, dok su Evropljani od Evrope napravili muzej napuštenih ideala koji lijepo izgleda i može se, kako se veli, dobro turistički valorizovati – za sve to, nikom ništa.

Znate li što se desilo u Crnoj Gori kada je, povodom nekakvog ekonomskog spora, sud u Americi utvrdio da je Deutsche Telekom, preko svoje mađarske podružnice, prilikom privatizacije crnogorskog Telekoma, milionskim svotama korumpirao nekoliko vladinih funkcionera, između ostalog i sestru visokog člana Vlade?

Mislite li da je neko iz EU saopštio kako je zabrinut za korupciju u Crnoj Gori, kako EU insisitira na vladavini prava i jačanju pravne države, i kako je pravno sankcionisanje te afere, uz neizostavno poništenje te privatizacije, uslov za pristup Crne Gore Evropskoj Uniji? Ja, svakako. Mislite li da su ovdašnji mediji, vazda zabrinuti za slabost pravne države u Crnoj Gori, tražili poništenje privatizacije firme koja godišnje izdvaja bogatstvo za reklame u njihovim novinama? Ja, svakako.

Umjesto toga, ambasador Njemačke u Crnoj Gori pod hitno se sastao sa crnogorskim premijerom. Zajednički su konstatovali da je privatizacija Telekoma bila jedna od najuspješnijih u Crnoj Gori. Ja, svakako.

ŠTA MISLE ELITE

A kako su proteste propratile elite naših naroda i narodnosti?

Milorad Dodik je, nego kako, iskoristio priliku pa opalio sa penala: Bosna i Hercegivina je neodrživa, klizi svome kraju, tako Bošnjacima i treba kad su bili protiv Jugoslavije, eto im sad njihova Bosna, blablabla...

Srbija je, jasno, zabrinuta za Republiku Srpsku. Kako je za VOA primijetio premijer Ivica Dačić:

"Vidite da tu nije samo u pitanju socijalna kategorija protesta, imate i određene političke zahtjeve koji idu ka tome 'jedan čovjek, jedan glas', što ide prema ukidanju entiteta, prava naroda u BiH, što otvara cijeli jedan začarani krug: Zbog toga je i bio rat u BiH".

Hrvatska stvar posmatra sa novouspostavljene evropske distance, no ne spokojno – ta zemlja ima vrlo jaku lijevu intelektualnu scenu, sa mnogo briljantnih mladih ljudi kojima niko nikada neće prodati muda za bubrege, koje moja generacija i ja svojevremeno jesmo kupili. Oni znaju kako je liberalna kritika nacionalizma impotentna, kako se ona zaustavlja na osudi nacionalizma uz istovremenu odbranu opljačkanog u tranziciji koja je obavljena u sijenci nacionalističkih sukoba, kako ta osuda nacionalizma istovremeno brani ekonomsku bazu nacionalizma. Mnogi iz moje generacije to do danas nisu razumjeli. Ili jesu, ali im se ne isplati da razumiju.
  
Crna Gora ćuti, ali se situacija pažljivo prati: oni koji su na vlast došli u takozvanom „događanju naroda“, Antibirokratskoj revoluciji, znaju šta sve mogu građani, kada se jednom otrgnu kontroli. Oni su, nošeni talasom protesta, iz Sirogojno džempera uskočili u britanska ručno šivena odijela iz Savile Rowa. Kad je moglo biti to, sve može biti. Čak i ako protesti počnu, opozicija će naći načina da se popiša na njih: kao i svaki put do sada, u roku od pet sekundi u prve redove će se ugurati četničke vojvode, bivši Miloševićevi ambasadori, medijski tajkuni sa menažerijom svojih korporativnih intelektualaca, bankari i berzanski šrekulatni pod istragom...

HOĆEMO EFIKASNIJI KAPITALIZAM

I sve će, kao i svaki put do sada, propasti, jer će biti ponovljena greška svih dosadašnjih protesta u Crnoj Gori, koji su bili opozicioni i pro-sistemski (hoćemo efikasniji kapitalizam i više njegove pravne države!!), za razliku od anti-sistemskih bosanskohercegovačkih protesta, koji žele ne dovesti opoziciju na vlast, nego ukloniti cjelokupnu političku elitu i sistem rotacije te elite koji se od milja zove parlamentarna demokratija.

Proces u Crnoj Gori ide u smjeru upravo u suprotnom od onoga što se zbiva u Bosni. Stidljivo ali postojano u javnost se puštaju probni baloni o takozvanom „pomirenju Srba i Crnogoraca“, koje podrazumijeva promjenu građanskog Ustava Crne Gore i uvođenje „konstitutivnih naroda“ u Ustav. Šta je sljedeće: uvođenje dvodomne Skupštine, sa Vijećem naroda? Možda federalizacija Crne Gore? Ukidanje principa „jedan čovjek – jedan glas“?
 
Umjesto ka Bosni za koju se bore demonstranti, Crna Gora klizi ka Bosni „konstitutivnih naroda“ protiv koje su demonstranti ustali.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

1, 0, Andrej Nikolaidis, Protesti