Melanholija ljevice

GOLI CINIZAM MOĆNIKA: Hoćete penzije? Evo vam... participativno društvo!

Piše: Andrej Nikolaidis

A ja mislim ovako: ako neće biti penzije, nego ćete nas iz kancelarija, skladišta i gradilišta nositi na groblje, koji će nam kurac i narod, i država, i zastava, i nacionalna kultura, i parlament, i vlada i demokratija

Ne znam za vas, ali ja nastojim da na vrijeme vidim znakove koji kažu da smo najebali. Tako je, slažem se, svakako da već jesmo najebali - ali uvijek može teže i bolnije, zar ne?

GOLI CINIZAM MOĆI

Mislim da je to zato jer me je na bijes tjeralo to što nisam imao odgovor na pitanje: kako to da toliki ljudi, sa fakultetima, radnim iskustvom,  ljudi za koje se držalo da su načitani i pametni, ljudi poput mojih ili vaših roditelja, rođaka i susjeda, nisu, ako ne ranije, a ono barem u proljeće 1992, shvatili šta se u Bosni dešava? Nego su, i kada je počelo, govorili: ma neće... Pa je taj trust mozgova kasnije u izbjegličkim kampovima prepričavao finte iz Top liste nadrealista, sve ponavljajući: e, vidiš kako su Nadrealisti predvidjeli šta će biti...

Nije potrebna mudrost da bi se došlo do onoga što ću vam reći. Potrebno je samo biti spreman povjerovati da će se najgore, ma kako nevjerovatno bilo, doista i dogoditi.

Nema se, tačnije, tu što ni predvidjeti – sve već stoji u Analizi koju je na jednoj od posljednjih sjednica usvojila Vlada Crne Gore. A znate kako to ide u našim suverenim i međunarodno priznatim kolonijama: ako je usvojila naša, usvojiće i vaša Vlada, ukoliko već nije, jer svi smo mi zajedno zamorci u istom društvenom eksperimentu, i u tom jadu smo, iako to nećemo priznati, bliži no što smo u dobru Jugoslavije ikada bili.
 
U freško usvojenoj Analizi kaže se kako je “penzioni sistem u Crnoj Gori potrebno reformisati na način da budući penzioner prima penziju iz više međusobno komplementarnih izvora”. Čim Vlada počne da barata stranim riječima i svoje odluke objašnjava u kvazi-naučnom diskursu, spremite se na najgore.

Predlaže se “afirmacija trećeg stuba penzionog sistema u Crnoj Gori”. Ta bi “afirmacija” mogla bitno promijeniti način alokacije sredstava. Ne samo da bi afirmacija uticala na alokaciju, nego i na “preusmjeravanje iz potrošnje u investicije”.

Da ne bi bilo zabune: potrošnja je ono što vi trošite – penzije, socijalna davanja, troškovi za zdravstvo, školstvo... A investicije su ono što oni troše, kada za male pare kupuju ono što su svojom politikom uništili – na primjer fabrike i banke. Takođe, “treba i postepeno rasterećivati postojeći penzioni sistem, a odgovornost za vlastitu penziju prenijeti na svakog pojedinca”.

Eto golog cinizma moći: ovo “svaki čovjek da bude odgovoran za vlastitu penziju” podsjetilo me na analizu koju je radio prethodni ministar finansija u Vladi Crne Gore, o čemu sam takođe pisao. On je tvrdio da bi se ukidanjem zaposlenja na neodređeno stvorila dinamična situacija u kojoj bi radnici kroz češću izmjenu radnih mjesta imali priliku da pronađu posao koji im najviše odgovara, umjesto da penziju dočekaju na radnom mjestu koje im, možda, nikada nije odgovaralo.

Ova vladina Analiza priprema teren za po radnike još bolju situaciju: ne samo da neće morati penziju čekati na poslu koji ne vole, jer će biti nezaposleni, nego nema potrebe ni da čekaju penziju, jer penzije nema. Odnosno, da citiram odgovor koji je crnogorski ministar dao radnicima koji su štrajkovali i tražili platu: “Pare nisu problem. Para nema”.

Ali mora se priznati kako Vlada hitro hvata posljednju modu sa Zapada, kao nekada šaneri koji su operisali u Trstu i bendovi koji su na terasama komunističkih hotela svirali hitove koje su čuli na Radio Luksemburgu. U Analizi prepoznajemo riječi koje je holandski kralj Vilem-Aleksander krajem prošle godine izrekao kada je u obraćanju emitovanom na nacionalnoj televiziji građanima poručio da je holandska socijalna država mrtva.

ŠTA JE ZAMISLIO HOLANDSKI KRALJ

Umjesto prevaziđene socijalne države najavio je “participativno društvo” u kojem ljudi “moraju da preuzmu odgovornost za sopstvenu budućnost i stvaranje svojih socijalnih i finansijskih sigurnosnih mreža”.

Kralj je i precizirao kako se “prelazak na participativno društvo” naročito odnosi na pitanje socijalne sigurnosti i zdravstvene njege. Poruka je bila jasna: država će vam ukinuti penziju i zdravstveno, pa vi participirajte koliko vas je volja.

Naša Analiza, pak, još veli:

“Crnogorski penzioni sistem neodrživ je u dužem roku, a nepovoljna struktura tržišta rada i demografske projekcije dodatno utiču na smanjenje izvjesnosti redovne isplate sadašnjim i budućim penzionerima”.

Vlada građanima predlaže da ulože u privatne penzione fondove, jer je “način na koji trenutno funkcioniše penzioni sistem ekonomski neodrživ”.

Što znači, pod jedan, da je neodrživo da vi primate penziju, i pod dva, da ćete ubuduće vaše pare davati u ruke berzanskim špekulantima. Na vašim parama oni zarade još, a onda ili “pogrešno investiraju”, ili ih “uništi globalna ekonomska kriza”, ili netragom pobjegnu. U svakom slučaju, vi ostanete bez penzije – jer niko vam ne garantuje da ćete pare koje uložite u privatne penzione fondove dobiti natrag.   

Da stvar bude još gora, predstavnici Ministarstva finansija i Centralne banke Crne Gore nedavno su u Vašingtonu postigli dogovor sa Međunarodnim monetarnim fondom o “tehničkoj podršci u narednom periodu koja će biti primarno fokusirana na penzionu reformu”.

Eksperti sa Finomen.me, korporativnog bloga konsultantske kompanije Fidelity consulting iz Podgorice, predlažu korake koje treba poduzeti u “penzionoj reformi”.

“1. Prvi i najvažniji korak je zapošljavanja nove radne snage i smanjenje stope nezaposlenosti;

2. Nulta stopa tolerancije za naplatu poreza za Fond PIO, kako bi se osiguralo da se zapošljavanje efektuira kroz naplatu poreza za Fond PIO;

3. Pooštravanje uslova za odlazak u penziju i izmještanje nagrađivanja kategorija građana iz sredstava Fonda PIO;

4. Krajnji korak, uz sve svoje rizike i mane, je povećavanje starosnog nivoa odlaska u penziju, o čemu se treba sprovesti snažna rasprava koja ne smije sadržati elemente političkog populizma. Jedno od mogućih rješenja je da ljudima koji imaju 65 godina treba skratiti radno vrijeme ili olakšati obavljanje poslova zbog razumljivih ograničenja koje imaju dok obavljaju poslove. Da napomenemo: švedski premijer Fredrik Reinfeldt je nedavno kazao da se starosna granica za odlazak u penziju treba povećati sa 65 na 75 godina. Ne zaboravite, Švedska je država koja ima mnogo veći standard od Crne Gore”.

GLADNI STE? TO JE POLITIČKI POPULIZAM

U penziju će se dakle ići sa 75, a dok moja generacija dođe na red, trebaće dogurati i do cijelih 95. Jeste da radiš dok ne krepaš, ali ti skrate radno vrijeme, jer kad imaš 85 godina, rak i Parkinsonovu, a radiš kao konobar, imaš “razumljiva ograničenja” u obavljanju posla.

Ali prije toga neizostavno održati “snažnu raspravu”, tokom koje će vam eksperti objasniti žašto vam penzija niti treba, niti je možete dobiti, a vi im ne smijete odgovoriti “jebi ti to, hoću svoje pare”, jer je to “politički populizam”.

Sve se ovo što piše u Analizi i što vele korporativni eksperti, dakako, može reći i jednostavnije. Recimo ovako: hoćete penziju? Evo vam kurac.

A ja mislim ovako: ako neće biti penzije, nego ćete nas iz kancelarija, skladišta i gradilišta nositi na groblje, koji će nam kurac i narod, i država, i zastava, i nacionalna kultura, i parlament,  i vlada i demokratija? Možda ne možemo učiniti ništa da se spasimo od užasne starosti koju nam pripremaju, ali pitanje je elementarnog ljudskog dostojanstva da barem dobrovoljno ne “participiramo” u ovoj predstavi za magarce tokom koje nam stavljaju uže oko vrata i stolicu pod noge, dok mi gledamo pravo i daleko ispred sebe, ravno u budućnost, zapitani šta ona nosi našem narodu i državi?

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Melanholija ljevice, Andrej Nikolaidis