Kauč selektor

LIGA PRVAKA: Uništavanje nogometa i buđenje s konjskom glavom

Piše: Marko Tomaš

Mourinho zna uništiti nogomet na jedan način a Pep Guardiola na drugi. Kad bolje razmislim oni su samo različiti polovi iste priče. Nevjerojatna je njihova arogancija

ATLETICO – CHELSEA

Ovo je tužna priča. Ovo je priča o plavokosom dječaku, El Ninu po nadimku, Fernandu imenom.

Godinama je lutao svijetom a prije dvije večeri konačno se vratio kući. Fernando je te večeri bio najusamljeniji nogometaš na svijetu. Bio je totalno odsječen od svoje momčadi. Od Atletica zato što je u pogrešnom dresu. A od Chelsea zato što je njegov trener nogometni Grinch koji nam je svima nogomet. Dabogda mu trofeji završili tamo gdje sunce nikad ne sija.

Cinizam zna biti zabavan, ali ovo je zlo. Netko bi trebao uvesti propise koji će spriječiti tipove poput Mourinha da rade stvari kakve on zna raditi u polufinalima Lige prvaka. S Interom je takvo što još bilo senzacionalno, ali da jednu englesku momčad učini onakvom kakva je bila na Calderonu je sramota. Pa nek' priča tko što hoće.

Doduše i Atletico je imao kočnicu. Ulog je bio prevelik. Nisu nasrtali bez kompromisa, ali to se još i može shvatiti. Chelsea je momčad koja je morala pokazati autoritet pa su se sigurno igrači i trener Atletica zbunili njihovim kukavičlukom. Nadam se da će se Mourinhu ovo zajebavanje nogometnog puka obiti o glavu. Igrajte pičke! Što nas zajebavate?

REAL – BAYERN

Mourinho zna uništiti nogomet na jedan način a Pep Guardiola na drugi. Kad bolje razmislim oni su samo različiti polovi iste priče. Nevjerojatna je njihova arogancija.

Pep je došao na Bernabeu, došao je don Carlu i Realu s namjerom da ih pobjedi igrom na koju su se baždarili godinama. I sve bi to bilo u redu da je došao na Bernabeu s Barcelonom. Ali dovesti Bayern, nogometni čekić, metak i natjerati ga da u Madridu igra po principu praćke je jednako sramotno kao Mourinhov autobus. Bog je stvarao zemlju 7 dana a Bayern se dodaje 8 dana prije nego opuca po golu. Eto kako vam je to.

Što je najgore, Guardiola je sigurno zadovoljan jer su njegovi postulati ispunjeni. Momčad mu je imala 110 posto posjeda. Ali se jednako tako razbijala prije protivničkog šesnaesterca. Naprosto, u mentalitetu Bayernovih igrača je da igraju okomito i to se vidi kad god imaju loptu na polovici terena, vidi se da sami sebe jedva sprječavaju da šalju okomite lopte u napad. Onda i njegovi ekspreimenti s Lahmom na zadnjem veznom su potpuno nejasni. Real ga je ubijao preko krila na kojem je igrao Rafinha.

Nešto su malo bolje djelovali tek kad je Guardiola povukao poteze logične svima osim njemu. Ulaskom Martineza i premještanjem Lahma na desni bok momčad je kliknula. Ali prekasno. Bilo je zanimljivih pepovskih ideja u kafani u kojoj sam gledao utakmicu. Neuer je trebao preći u vezni red, jer što će momčadi golman i tako bi Bayern dobio pepovsku prevagu u sredini terena. Dante je trebao biti na poziciji pomoćnog sudca i onda bi Bernabeu utihnuo jednako kao i nogomet koji Mourinho i Guradiola sahranjuju.

Svaka čast na provedbi ideja, ali netko ih treba podsjetiti da to što njihove momčadi igraju netko treba i gledati. Čovjeka obuzme užas pogotovo kad se sjeti Bayerna iz prošle sezone. Don Carlo je točno znao što hoće i kako do toga doći. Trupe su ga slušale bez pogovora. Aktivna odbrana i učinkovit napad. To je to. Guardiola je arogantno zaboravio s kim ima posla. Zato se jutros probudio s konjskom glavom u krevetu.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Liga prvaka, Marko Tomaš, Kauč selektor