Pisma iz Paname

TIMBER TIMBRE: Zvuk iz kolibe, na kraju žestoke zime

Piše: Mehmed Begić

Pjesnik Mehmed Begić poslao nam je pismo iz Paname a u njemu piše o ludoj vožnji s kanadskim bendom Timber Timbre

Kada se po prvi put susretnem s nečim fascinantnim dah se zaustavlja, da bi se onda ritam disanja ubrzao. Upravo to mi se desilo pri sudaru sa albumom 'Hot Dreams' koji je početkom aprila objavila grupa Timber Timbre.

O ovim Kanađanima ne znam mnogo. Ili barem nisam znao, dok me iz cipela nisu izbili svojim mračno crvenim snovima. Naišao sam na njih slučajno, apsolutno nepripremljen. Niko me nije upozorio.

Prva pjesma kao linčovski uvod u ono što slijedi, dok je druga već nagovijestila velike stvari, da bi me treća poslala k vragu, u ludoj vožnji koja je trajala i trajala i trajala sve dok sam bio u stanju da to podnesem.

Pjesme sa 'Hot Dreams' koliko god da paraliziraju u svojoj fimičnosti, u isto vrijeme tjeraju na pomjeranje, na ostavljanje iza sebe, započinjanje novoga i drugačijeg, bez iluzije da je bol izbježan ili da je svaki zalazak sunca divan. Time samo naglašavajući da poneki itekako jeste. Baš kao što usamljeni kauboj, satkan od melodija Ennio Morriconea,  ponekad jednostavno mora odjahati tamo, u neizvjesnost, preko brda, ka drugoj strani, iza horizonta, tamo gdje ga čeka Timber Timbre sa pjesmom njegovog života.

Kičma benda su Taylor Kirk, Simon Trottier and Mika Posen. Iza sebe imaju pet albuma. Hot Dreams je peti.

Samo ime benda koje povezuje drvo i melodije, tačnije kolibu i boje kojima zvuk oslikava naša percepcija, koja se u tom drvetu stvarala na samim početcima, i prvim snimcima – fenomenalna je ideja. Sasvim dovoljna da privuče i uvuče u ono što ima spremno i odsvirano, na trenutke zastrašujuće, ali u svakom momentu hipnotički privlačno, poput filma koji stvara blagu nelagodu, ali od njega se ne može odustati, ne može se tek tako odšetati, jer si svjestan ljepote, jer je magija bačena na tebe, a bubanj početka je lagan i psihotičan, kako to kod prave bijelo crne magije i biva.

Dok zamišljam tu Kanadu na kraju žestoke zime, snijeg se topi, sunce s proljećem ohrabruje velike i male zvjeri da se trznu i započnu novi ciklus, još jedan krug, besmislene smislenosti koju zovemo život, i vidim tu kolibu iz koje dopire vrelina odsanjanog rješenja, filmičnost izmješana sa mrakom i usporenim gitarama umornih surfera - čuvara zalaska sunca na nekoj dalekoj obali, distorzirana ritmičnost u potrazi od sanjarenja danju, preko noćnih mora do slijedećeg jutra i novog kruga potrage.

Operirajući u folku i bluesu, ne stideći se  preći u druge žanrove, pomalo hrapavi glas Taylor Kirka obavijen aranžmanima koje smišlja Simon Trottier, soundtrack je filma koji sam toliko puta želio pogledati. Ili napraviti. Sada sam zadovoljan i otkrićem da postoji.



Timber Timbre su trenutno na turneji po Evropi i Sjevernoj Americi,  informacije o koncertima možete naći na njihovoj web stranici: http://www.timbertimbre.com/tour.php


(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Klub Žurnal, Muzika, Mehmed Begić, Pisma iz Paname