Čitaonica Žurnal

PET PRIČA O KORUPCIJI: U idealnoj zemlji tužioci bi obožavali ovo štivo

Piše: Selvedin Avdić

Nadam se da će, jednoga kišnoga dana, kada na facebooku ne bude ništa uzbudljivo, kada kafe kuhinja bude zaključana, svaki pasijans zatvoren a kancelarija pritiskala nedefiniranom čamotinjom, neki tužilac ili tužiteljica posegnuti za ovom knjigom

Potpisan sam kao urednik knjige “Pet priča o korupciji” i preuzimam punu odgovornost za nju. Uredio sam je i mislim da sam zbog toga izvrsno upućen u njene nedostatke. A oni su, na žalost, brojni i vrlo ozbiljni. Njena najveća mana vreba iz činjenice da se radi o užasno dosadnom štivu. Razmišljao sam zašto je to tako i otkrio sam da se dosada akumulirala iz najmanje tri izvora.

Prvi nedostatak je, priznajem nevoljko, sama suština knjiga, njena osnovna tema – korupcija!

Ta riječ se u posljednje vrijeme toliko izlizala da više niko ne može da dokuči njeno izvorno značenje.  Predizborna je kampanja, svi pričaju o korupciji i borbi protiv nje, tu riječ na plakatima koriste jednako često kao i photoshop. Riječ "korupcija" najviše vole da koriste oni koji su najbolje upoznati s njenim značenjem, koji su je takoreći kroz svakodnevnu praksu upoznali. Oni također znaju da će njenu snagu najbolje umanjiti tako što obesmisle njeno značenje. Jer kada riječ izgubi snagu i smisao, jasno je, postaje jadna, nečujna, i besmislena.

Riječ "korupcija" u Bosni i Hercegovini završila je kao još nekoliko sličnih riječi, podsjetiću vas na njih, riskirajući da budem dosadan: demokracija, ljudska prava, ravnopravnost spolova, nepotizam, transparentnost...

Drugi nedostatak ove knjige je što je ona užasno staromodna. Odgovornost nije samo moja, i naši novinari su staromodni. Oni su istraživali, razgovarali s desetinama sagovornika, upoređivali njihove izjave, čitali zapisnike, ugovore, listali arhive, računali, anketirali i da sve bude još dosadnije -  pravili čak i tabele i grafikone. To je jedan staromodan novinarski metod, do te mjere da je skoro komičan. U knjizi "Pet priča o korupciji" ne poštuje se najvažnije pravilo modernog novinarstva, tekst mora biti kreiran i opremljen kao reklama za blockbuster thriller, recimo:

“Mladi, heteroseksualni bračni par vratio se sa erotičnog i egzotičnog medenog mjeseca i nećete vjerovati šta je zatekao u svom modernom, po feng šui metodi i Ikea katalogu, opremljenom stanu...”

Ili, recimo, kada premijer Nikšić kaže “Zaposlili smo 8000 ljudi”, a zaboravi napomenuti da su to pripravnici koji će, nakon godinu dana, ponovo na Biro za zapošljavanje. Ali, ne rugajmo se uspješnijima, to su pravi tekstovi i to su moderne, uzbudljive opreme. Autori ove knjige i ja, kao njihov urednik, potpuno smo zakazali i u tom segmentu.

Treći razlog koji sam pronašao leži u bolnoj istini da ova knjiga ne otkriva ništa novo. Čak i pomenuti premijer javno je rekao da je korupcija dio tradicije ovog naroda, a svaki građanin zna da je korupcija prisutna u svim segmentima ovog života. I šta tu novo ima da se kaže?

Četvrti razlog je aktuelnost. Ova knjiga ne ide u korak s vremenom, ona jednostavno ne prati tempo koji nam nameću političke prilike. Ona bestidno ignoriše dnevnopolitičke provokacije, pozive na referendum, podizanje kvazireligijskih simbola po brdima, islamske i rojalističke opasnosti, prijetnje i opasne nacionalne uvrede. Ona tvrdoglavo i, naravno dosadno, traži da se ispitaju drevne pljačke i otimačine, da se isprave nepravde nastale još u doba Nokie 360 i pred lice pravde dovedu drumski razbojnici koji su poodavno evoluirali u doktore ekonomskih nauka.

Sa ovim četvrtim razlogom završavam iznošenje dokaza i zaključujem da je knjiga “Pet priča o korupciji” dosadna i potpuno nesposobna da učestvuje u tržišnoj trci sa ostalim knjigama. Ako ima onih koje nisam uspio ubijediti u to, slava im i hvala.

Da izbjegnem depresiju, navešću i dva detalja koji mogu poslužiti u odbrani knjige "Pet priča o korupciji". Prvo, ona je ekstremno jeftina, do te mjere da je besplatna. Drugo, trudili smo se i taj trud, bar iz pedagoških razloga, treba priznati.  

Za sam kraj, malo intimnih maštarija.  

Nadam se da će, jednoga kišnoga dana, kada na facebooku ne bude ništa uzbudljivo, kada kafe kuhinja bude zaključana, svaki pasijans zatvoren a kancelarija pritiskala nedefiniranom čamotinjom, neki tužilac ili tužiteljica posegnuti za ovom knjigom. Vidim ih kao idealne čitaoce  knjige "Pet priča o korupciji". U idealnoj zemlji.

Do tada, ne zamjerite.      


...


Publikacija "Pet priča o korupciji" sadrži vrlo složena istraživanja koja su proveli istraživači ACCOUNT-a i novinari online magazina Žurnal u pet odvojenih područja: obrazovanje, privatizacija, javne nabavke, zdravstvo i pravosuđe. U svakom poglavlju, prikazuje se niz novinarskih članaka koji istražuju konkretne slučajeve korupcije, uz prikaz nalaza iz istraživanja koja su provedena u tom području.

Zabrinjavajuće je da je istraživanje pokazalo da nitko od ispitanika ne misli da je korupcija smanjena u posljednjih pet godina. Naprotiv, percepcija korupcije sve je veća.

''Pet priča o korupciji '' je prva publikacija koja otkriva razmjere korupcije u Bosni i Hercegovini na vrlo izravan i precizan način, koristeći jasne argumente i konkretne primjere. Publikacija jasno pokazuje da korupcija nije metafizička pojava, već konkretna situacija sa konkretnim akterima koji imaju imena, lica i interese. Korupcija nije apstraktna stvar, već akcija izvedena sa vrlo jasnom motivacijom.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Čitaonica Žurnal, Korupcija, Selvedin Avdić, ACCOUNT