Sefke Records

U DODIKLANDU (RP): Posljedice dugotrajnog izlaganja pornografiji

Piše: Selvedin Avdić

Nevolja kod svake iluzije je to što ona prije ili kasnije mora biti raspršena, sve dok u njoj ne ostane da prebiva samo njen onemoćali tvorac. Tako će okončati i Dodikland

Bilo je to u ono prijeratno, analogno doba. Moj komšija preuzeo je paket za lokalnu videoteku i silno se razveselio kada je u njemu pronašao najnovije kinematografske dosege pornografskih reditelja. Punih pet dana neprekidno je gledao te filmove. Kada je šestog dana konačno izašao na ulicu shvatio je da mu se promijenila percepcija svijeta, sve je bilo pink & nasty, kao pornografski film a svaka situacija postala je dio scenarija. Ljubazni pozdrav pekarke tumačio je kao otvoren poziv na ljubav, u svakom ženskom pogledu tražio je skrivenu namjeru, činilo mu se da s neba pumpa lascivni funk ritam. Pornografska iluzija stvarnosti potpuno ga je obuzela.

Tako ošamućen teturao je s vidljivom erekcijom, sve dok ga kasirka u samoposluzi, suočena s njegovim ispupčenjem u pantalonama i bezobraznim namigivanjem, nije otjerala u “majčinu – manijačku” i tako strgala ružičaste zavjese s njegovog svijeta.



Unaprijed se izvinjavam ukoliko sam ovu anegdotu već koristio. Ne zamjerite, stari se a i kod nas se već decenijama ništa ne mijenja pa je teško pronaći uvijek svježu metaforu. Ako sam je koristio, sigurno je to bilo onda kada sam želio približiti proces odvajanja naših političara od stvarnosti. Jer, to smo do sada već svi uočili, kada ovdašnji političar uspije da uđe u vlast, on automatski uroni u vještačku realnost, u matricu koja se prilagođava njegovim i familijarnim potrebama. Vrlo brzo on počinje da misli kako je drugačiji od ostalih ljudi oko sebe, da zaslužuje više i bolje. Kada poželi da “siđe” u narod, naš političar to nagovijesti plakatima “s narodom” ili “uz narod”.

Ma koliko ta nova stvarnost izgledala privlačno, dugotrajan boravak u njoj može izazvati opasne posljedice, ozbiljnu povredu psihe usljed koje pacijent zauvijek ostaje zaglavljen u izmaštanoj realnosti. Najbolji primjer za to su sudbine veterana naše političke scene.

Recimo, Bakir Izetbegović koji se, ako se sjećate, dok su gradovi gorjeli žalio kako će zbog uličnih protesta biti odloženo otvaranje butika “Zara”. Ili Zlatko Lagumdžija koji još uvijek ne može da pronađe adekvatnog krivca za pad vlastite popularnosti...



Naravno, tu je i Milorad Dodik koji zbog slabijih rezultata SNSD-a na izborima bjesni kao razmažena starleta u glumačkoj prikolici.

Nedavno je imao prvi zvanični intervju na RTRS-u kao iznovaizabrani predsjednik Republike Srpske. Doduše, nije to bio baš pravi intervju, više je ličio na monolog s novinarom kao suflerom - o čemu je dobro pisala Gordana Katana u analizi dnevnika pa nema potrebe dalje objašnjavati neprirodni odnos novinara ove kuće s Dodikom.

Ono što nas zanima je njegova demonstracija “nove realnosti”. U svojim odgovorima insistirao je da samo on zna šta je zaista potrebno građanima Republike Srpske, da samo on zna kako treba da izgleda Republika Srpska i da je samo on sposoban da odbrani tu svoju viziju. Čak je upozorio da, ukoliko opozicija prevlada, on neće prihvatiti njihov program ukoliko se ne bude poklapao s njegovom vizijom Republike Srpske.  

...

A kako izgleda ta vizija? Ona je, sasvim sigurno, pornografska!

U tom Dodiklandu vlada alfa mužjak koji svjetske diplomate slama lošim vicevima. U  njemu su svi građani i građanke, radni ljudi, seljaci i političari 24 sata dnevno spremni da kopuliraju s glavnim bajom a ko odbije biva izbačen iz palate. Tamo bujne turbo folk pjevaljke i strane glumice jedva čekaju da zapjevaju s vođom ispod šatre. Tamo je poželjno pokazivati najniže strasti i erekciju u gaćama.

Nevolja kod svake iluzije je to što ona prije ili kasnije mora biti raspršena, sve dok u njoj ne ostane da prebiva samo njen onemoćali tvorac. Tako će okončati i Dodikland. Prije ili kasnije (ja bih volio prije, ali nije do mene) građani će uočiti neobično ispupčenje na pantalonama, shvatiti da onaj ko nije silovan sigurno je seksualno zlostavljan ili uznemiravan i konačno otjerati satira u “majčinu manijačku”.  
    
Ili bar u Dodikland, da u samoći uživa u vlastitoj viziji u kojoj je zatočen. A šta će on, sam sa sobom, raditi u ta četiri zida, nije pristojno da pretpostavljamo.



(zurnal.info)   

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Sefke Records, Selvedin Avdić