Analiza dnevnika

ATV/FACE TV: Degutantna zloupotreba medijske moći

Piše: Uglješa Vuković

Odluka Face TV-a da ne pusti novu karikaturu definitivni je stav kuće i kao takvu je gledateljstvo i kritika mogu pozdraviti ili ne, u zavisnosti od svojih ubjeđenja. Ali nekoliko spornih rečenica koje su pratile tu odluku već su degutantna zloupotreba medijske moći

 

ATV: GDJE JE NESTAO IGOR RADOJIČIĆ?

9. – 14. januar 2015.

ODGOVORNO O PROBLEMU ILI MEDIJ KAO SERVIS GRAĐANA: Ono što je između ostalog obilježilo protekle dane jeste da je ATV u svojim vijestima gotovo iz dana u dan izvještavao o problemima sa isporukom toplotne energije u Banjaluci. U situaciji kada rukovodstvo Toplane odbija razgovorati s medijima i građanima, banjalučka televizija uporno je p(r)ozivala odgovorne i činila problem obespravljenih potrošača vidljivim. Novinar Goran Vasić, u petak, devetog januara, čak je pozivao direktora Toplane i na njegov privatni telefon pokušavajući dobiti informaciju, pošto je sam direktor prethodno rekao da poziva građane da to čine ako je neophodno.

ATV  je višestruko koristio medijsku moć kako bi ukazao na jedan lako predočiv i uočljiv, a opet i dalje nerješiv problem, odgovorno doprinoseći zajednici u kojoj i sam djeluje. Na taj način izašao je u susret zahtjevima svoje publike, obespravljenih Banjalučana koji već godinama ne mogu riješiti muke s Toplanom. Pokušaji samoorganiziranja po naseljima i pisanja peticija takođe su vjerodostojno propraćeni prilogom u ponedjeljak, 12. januara, kada je opet prikazana sva problematika. U srijedu, 14. januara, prikazane su nevolje više građana, opet u prilogu Gorana Vasića.

ĐURĐIJANA VUJOVIĆ TRAŽI IGORA RADOJIČIĆA? Do izražaja je došao kvalitet novinara iz političke redakcije u pripremi i osmišljavanju vijesti, jer bilježimo nekoliko sjajnih radova. Naslovno pitanje Đurđijane Vujović  u ponedjeljak, 12. januara, “Gdje je Igor Radojičić?”, već je mirisalo na dobar politički prilog, a u nastavku gledamo pronicljiv zalazak u aktuelne prilike u vladajućoj stranci.

Misteriozni nestanak nosioca liste za Narodnu skupštinu u poslijeizbornim danima je takoreći novinarski dokumentovan njegovim odsustvom sa svih važnijih događaja, a analiziran je i sadržaj sa društvene mreže inače veoma aktivnog korisnika novih medija. Vujovićka je radila ono što je česta praksa u vodećim svjetskim medijima, a to je korištenje sadržaja sa društvenih mreža da se objasni vijest koja je u fokusu ili čak stanje javnog mnijenja, i to se čini kao odličan alat u kreiranju sadržaja koji vrijedi češće koristiti.

Uglavnom, spomenutim prilogom postavljeno je prvoklasno političko pitanje što pobuđuje pažnju javnosti, a predočeni odgovor novinarke pažljivo je građen i potkrijepljen.

KAKO ZAOZBILJITI NEOZBILJNE? U utorak, 13. januara, Davor Stanković informisao nas je o sastanku Vučića i Dodika, ali u neobično ozbiljnom tonu. Gotovo dosadnom, ali informativno dosadnom.

To ističem zbog toga što se radi o dva lidera koja su sklona neozbiljnijim izjavama i samodopadnom cirkusantskom  paradiranju pred medijima, ali seriozni prikaz Stankovića pokazuje nam koliko i ta parada zavisi od samih medijskih radnika. U konkretnom slučaju, vijest je obrađena kratko i novinar si nije dopustio luksuz komentiranja ili naglašavanja datih izjava. Kao rezultat, izbjegnuto je cirkusantstvo i saopštena je vijest. Ozbiljna, onoliko koliko joj to dopuštaju akteri, ali ne i dopadljivo neozbiljna koliko bi oni htjeli.

JEZIK NAŠ ŽURNALISTIČKI: “Bila su im puna usta priče…”, “nemaju više municije u SNSD-u”, “kupuju mačka u džaku”, “objesiti onom mačku o rep”… Vijesti su u utorak (urednik Igor Požgaj) obilovale narodnim ili neprimjernim, suviše opisnim, jezičkim konstrukcijama nepriličnim žurnalističkom stilu. Prekomjerna upotreba slikovitog narodnog jezika odvlači gledaoca od informacija, podrivajući osnovnu namjenu vijesti, a to je biti jasan, direktan i informativan. Uopšte uzevši, urednici bi trebali više pažnje posvetiti jeziku, stilu i konkretnim riječima na koje se odlučuju.

PLUS SEDMICE:

Prilog Đurđijane Vujović o političkom nestanku Igora Radojičića. Uzbudljiv prilog koji nudi uvid u političke igre vladajućih krugova. Ostvarena gotovo trilerska napetost u svega nekoliko minuta. Upotreba društvenih mreža u pripremi, što je i više nego preporučljivo, jer konvencionalni mediji mogu služiti i kao filter sadržaja s novih medija.

MINUS SEDMICE:

Nije postojao u ovoj sedmici.

OCJENA: 8

 

 

FACE TV: JA NISAM CHARLIE?

8. – 14. januar 2015.

OPREZNO S OPISIMA: Osmog januara, urednica Erna Saljević očekivano je dnevnik posvetila terorističkom napadu u Parizu. Pored događajnog pregleda, date su i reakcije svjetskih državnika, drugih medija, ali i vjerskih poglavara iz regiona, čime se svestrano pristupilo vijesti koja je opravdano pobudila pažnju širom svijeta. Posebno je vrijedno pomena što je prikazana kompilacija karikatura mnogobrojnih umjetnika koje predstavljaju svojevrsni omaž napadnutom francuskom listu Charlie Hebdo, ali i iskaz solidarnosti.

Ipak, i pored opširnog pristupa, nužno je ukazati na zapaženu manjkavost. Na samom početku dnevnika tog osmog januara urednica i voditeljica Erna Saljević određuje satirični list Charlie Hebdo kao “list koji je poznat po karikaturama islamskih lidera”.

Bez namjere da na ovom mjestu ulazim u mogući dublji politički kontekst zbog upotrijebljenog opisa, smatram da je neophodno napomenuti kako je pri opisivanju prilika i okolnosti u ovako bitnim događajima prevashodno potrebno pružiti tačne i istinite informacije. Odnosno, malo opreza ne bi škodilo. Charlie Hebdo nije tek glasilo poznato po karikaturama islamskih lidera, već stjecište kreativaca iznimno raznovrsne i oštroumne političke kritike što se ne libe ismijavati mnogobrojne pojave i ličnosti. Događaj koji se desio ne daje nam za pravo da kritiku ubijenih satiričara isključivo određujemo motivima ekstremista. Naprotiv.

CENZURA, TJ. UREĐIVAČKA POLITIKA: U utorak, 13. januara, registrujemo još jednu spornu rečenicu u najavi vijesti o francuskom listu, što upućuje na zaključak da nije u pitanju slučajnost.

Naime, urednik i voditelj Srđan Kureljušić otvara dnevnik rečenicom: “Charlie Hebdo ne odustaje od svoje uređivačke politike zbog koje je i izvršen teroristički napad na taj časopis.”  Naravno, misli se na nove karikature Muhameda koje već gledaju milioni. Citirana formulacija opet legitimizira ekstremističke porive i logiku, i kako se to sad već drugi put dešava, to pobuđuje osnovanu sumnju da se radi o svjesnom činu, a ne samo o neobazrivosti ili neznanju.

Iznijeti u naprijed citiranoj tvrdnji objašnjenje da je baš zbog uređivačke politike izvršen napad predstavlja otvoreno iznošenje političkog stava koji korespondira sa nazorima fundamentalista. Logika je prosta: napad je izvršen jer je uređivačka politika… izazivačka? besramna? Toliko daleko se nije išlo. Ali jeste dovoljno daleko da nam je voditelj saopštio kako Face neće objavljivati nove karikature poslanika Muhameda, a to je očigledno i demonstrativna odluka i jasna poruka ove medijske kuće.

Uredništvo je zauzelo stav da su karikature sporne cenzurišući ih, a kako je to i objavljena politika kuće, ne bih to nazvao autocenzurom. No, ostaje gorak ukus, jer zauzeto stajalište na mahove, u citiranim rečenicama, u saglasju je s ekstremističkim načinom mišljenja.

LJEPOTA I ZDRAVLJE: U ponedjeljak je Face izvještavao o reakcijama na pobjedu nove hrvatske predsjednice i preovladava dojam da se sa mnogo manje vremena mogao postići isti efekat.

Erna Saljević je istim povodom intervjuisala hrvatskog ambasadora, a postavivši mu pitanje “kako je sarađivati sa ženskim kolegom u politici?”, poništila je sve što je prije toga urađeno u intervjuu. Deplasirano pitanje, gotovo uvredljivo, jer upitna zamjenica “kako” u sebi već sadrži pretpostavku da postoji nešto neobično u “ženskim kolegama”, šta god to značilo, a kamoli u saradnji s njima. Dalje smo gledali još goru banalizaciju politike jer intervju se završava voditeljkinim: “Ja ću kao žena uzeti i to pravo da vam kažem, i izgledna vam je predsjednica.”

MINUS SEDMICE:

Rečenice kojima je opisivan napadnuti francuski list Charlie Hebdo, jer, bez obzira na politička i ideološka mimoilaženja, pojedini stavovi su bili, najblaže rečeno, nesmotreni, a najoštrije kazano –  otvoreno apologetski spram ekstremističkih ubjeđenja.

PLUS SEDMICE:

Preovladao je utisak o gafovima i minusu sedmice.

OCJENA: 3 (suviše mnogo gafova u jednoj sedmici, što je i odredilo ocjenu)

 

                  KOMPARATIVNA ANALIZA

Sedmicu karakteriše značajno bolji i sažetiji pristup ATV-a političkim temama. To se najbolje vidjelo na primjeru izvještavanja o prvim reakcijama na rezultate predsjedničkih izbora u Hrvatskoj. Za razliku od opširnog i pomalo razvučenog, ali i manjkavog pristupa Face TV-a, što je na kraju okončao u banalizaciji razgovora, ATV je javljanjem sa lica mjesta i kratkim dvominutnim prilogom sažela suštinu reakcija iz različitih izvora.

Uredništvo Face TV-a moglo bi uvesti praksu pratećih naslova koji se odnose na izjave gosta u toku intervjua, po ugledu na banjalučku televiziju. To se pokazuje kao koristan metod u prezentaciji onoga što je gost saopštio, jer u naslov se izvlači najbitnija poruka, a to i omogućava gledateljstvu lakše praćenje.

Odluka uredništva Face TV-a da ne objavi novu karikaturu vjerovatno trenutno najpopularnijeg časopisa na svijetu, zajedno sa nekoliko spornih rečenica, uticala je na nisku ocjenu u ovoj sedmici. Mišljenja sam da se Face TV, bez obzira na ideološki predznak, i moje neslaganje sa istim, trebala suzdržati od učitavanja vrijednosti za koje se zalaže, i to što neutralnijim pristupom u obradi vijesti.

Tačnije, odluka da se ne pusti nova karikatura je krajnji i definitivni stav kuće i kao takvu je gledateljstvo i kritika mogu pozdraviti ili ne, u zavisnosti od svojih ubjeđenja. Ali rečenice kojima se navlačilo svoje viđenje napada već su degutantna zloupotreba medijske moći u prvim danima poslije tragedije.

Preuzeto sa Analiziraj.ba

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Uglješa Vuković, Analiza dnevnika