Mediji

SUŠTINA NOVINARSTVA: Provjeriti izvor! Provjeriti motiv! Provjeriti informaciju!

Piše: Mehmed Halilović

Ugledni sarajevski novinar i pravnik analizira posljedice slučaja Klix i tvrdi da bi novinarska profesija dobila satisfakciju tek kada bi cijeli slučaj imao politički rasplet


Afera “dva papka” razotkrila je mnoga lica u ovoj zemlji: političko, pravosudno, policijsko, novinarsko… Iako su sve ove pobrojane profesije bile na velikom iskušenju, samo bi se jedna, novinarska, mogla pohvaliti da je uspješno položila taj ispit i odbranila profesionalnu čast. Ishod je utoliko vredniji što ga nije ostvario neki tzv. veliki medij, već malobrojni tim portala Klix.ba iz porodice novih medija.

Na neuspjehe političara smo naviknuti godinama i ovo nije bilo ništa novo. Kao i dosad, oni su za “lošu vijest” optužili glasnike… Na loše poteze pravosuđa i policije izgleda da se moramo navikavati. Ni novinari nas nisu često obradovali dobrim i profesionalnim postupanjem. Ovaj je slučaj izuzetak. Važan ne samo za novinare Klixa. Mogao bi i morao biti poučan i drugim novinarima, baš kao i političarima, sudijama, policijama…

Za novinara se kaže da je onoliko dobar koliko su dobri njegovi izvori. Dobre novinarske priče cijene se ne samo po sadržaju već i po izvorima na koje se novinar poziva.

Ali neke se priče neminovno zasnivaju na anonimnim izvorima. Zapravo, od njih počinju. Svaka vlast krije svoje tajne i nijedna ih neće rado otkriti bez pritiska izvana. Bez zviždača i insajdera nema velikih novinarskih priča o zloupotrebama vlasti i nema pritiska javnosti. Čak je i BiH deklarativno prihvatila takav stav kad je krajem 2013. godine usvojila Zakon o zaštiti zviždača. Oba su entiteta takođe pripremili, ali još nisu usvojili zakone ove vrste.

U pravilu su najbolje priče one koje počinju na takvim izvorima jer sadrže informacije koje se najviše kriju (o korupciji!) i za koje je javnost najviše zainteresovana. One imaju i najveći odjek. Pod uslovom da ispunjavaju osnovne novinarske standarde i da se, naravno, pozivanje na anonimne izvore (“visoke zvaničnike”, “izvor blizak vladi” i slično) ne pretvori u pravilo. Mnogi su naši novinarski prilozi, nažalost, stali na pola puta: imaju veliku priču, anonimni izvor i – ništa više. I onda se čudimo što naše priče nemaju odjek.

Dobar novinar se od lošeg razlikuje (i) po tome kako će postupiti kad mu takav izvor ponudi strogo čuvane tajne i velike afere po cijenu da njegovo/njeno ime ne bude objavljeno. Hoće li “na prvu” prihvatiti ponudu? Hoće li prvo provjeriti dobijenu informaciju i potom objaviti? Naša praksa obiluje obrnutim primjerima.

Sve naučene lekcije upućuju na veliki oprez. Tri su ključne: prvo provjeriti da li je izvor pouzdan, potom provjeriti njegove motive, a onda provjeriti dobijenu informaciju na više izvora. I po mogućnosti dobiti potvrdu ili demanti, ali svakako uz identifikovanje novih izvora.

Provjeriti izvor! Provjeriti motiv! Provjeriti informaciju! Zar to upravo nije suština novinarstva?

Napokon, kad se da riječ i prihvati postavljeni uslov anonimnosti, to se obećanje mora poštovati do kraja i bez iznimke. Ne treba ga lako dati ukoliko je moguće dobiti informaciju uz identifikovanje izvora, ali ne smije se ni pogaziti jednom kad je dato.

Da li je u aferi “dva papka” novinarski tim Klixa postupio u skladu s profesionalnim obavezama? Nema razloga da ne vjerujemo da jeste. Nisu odali svoj izvor a izdržali su pravu torturu. I policijski pritisak i prijetnje tokom prvog saslušanja u Banjoj Luci i potom osmosatni pretres sarajevskih i banjalučkih policajaca u vlastitim prostorijama i oduzimanje laptopa, mobitela i hard diskova. Prvu su satisfakciju dobili od profesije, naknadno od suda i tužilaštva i na kraju oduzetu tehniku.

Ali Klix i novinarska profesija bi imali najveću satisfakciju i ovaj slučaj najveću vrijednost kad bi dobio politički rasplet. Možda je ovo bh. “Watergate” koji zaslužuje sličan ishod?

Ako i jeste, nije jedini. Neće biti da su samo SNSD i Željka Cvijanović pravili vlast s “papcima”. Ako bi svi mediji ovoj temi posvetili onoliko vremena i prostora koliko bezbrojnim i mutavim press-konferencijama, željeni politički rasplet ne bi bio nemoguć a ni dalek kako se sada čini.

Nije sve do politike. I do nas je.

Profesija je ponovo na iskušenju, ali čini se da novi ispit neće položiti. Na solidarnost koja traje nekoliko dana vjerovatno možemo računati. Na dugoročnu i osmišljenu istraživanjem “zabranjenih” tema i priča, bojim se, još nismo spremni.

(zurnal.info)

Preneseno sa Analiziraj.ba

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Mehmed Halilović, Mediji