Ubistvo

ZBOG PROPUSTA POLICIJE I TUŽILAŠTVA: Niko neće odgovarati za ubistvo bračnog para Crepulja!

Arnes Delić priznao je policiji da je strace napao
FOTO: Kakanj-x
M.S.L.

Arnes Delić je priznanje dato policiji opovrgao pred Tužilaštvom i Sudom, a prema informacijama dostupnim javnosti, ni policija ni Tužilaštvo nisu tražili dodatnu medicinsku analizu predmeta pronađenih na mjestu zločina

Kantonalni sud u Zenici je oslobodio Arnesa Delića (22) iz okoline Vareša optužbe da je počinio teško razbojništvo i nasilje nad starim i hendikepiranim Nikolom Crepuljom (74) i Maricom Kristić (79) iz sela Ratanj kod Kaknja, koji su dvadesetak dana nakon napada podlegli povredama.

Sud je Delića oslobodio zbog nedostatka dokaza, uprkos priznanju koje je Delić dao policiji nakon hapšenja.

- Priznanje dato policiji ne znači ništa. Ako on ne ponovi priznanje pred tužiocem, a nema drugih dokaza, to priznanje ne znači ništa, objašnjava pravna savjetnica Antikorupcijske mreže ACCOUNT.

Arnes Delić je priznanje dato policiji opovrgao pred Tužilaštvom i Sudom, a prema informacijama dostupnim javnosti, ni policija ni Tužilaštvo nisu tražili dodatnu medicinsku analizu predmeta pronađenih na mjestu zločina.

POLICIJA I TUŽILAŠTVO NISU TRAŽILI ANALIZU

Nikola Crepulja je bio teško pokretan, a Marija Kristić gluha i slijepa. Prije upada u njihovu kuću, Arnes Delić je zalupao na vrata njihovog komšije Fabijana Tomića, kojem je dvije godine ranije opljačkao kuću.

- Pred vratima je stajao Arnes Delić koji je bio u pripitom stanju. Otvorio sam i pitao šta hoće. Kaže, hoću da se obračunam s tobom. Nekako sam ga uspio otjerati. Izašao sam da pregledam oko kuće. Privukla su me upaljena svjetla kod Nike i Marice. Znao sam da nešto nije u redu, pa sam pozvao policiju koja je brzo došla, rekao je tada Tomić medijima.

Policija je ušla u kuću bračnog para Crepulja i zatekla ih u lokvi krvi. U Kantonalnoj bolnici Zenica su im konstatovani višestruki prelomi lica. Te je večeri Arnes Delić ispreturao i kuću Eve Vlajić. Policija je pronašla dio odjeće koju je Delić nosio prilikom napada, a dio je pronađen i u Delićevoj kući. Napadač je inspektorima priznao napad, tvrdivši da je to učinio u alkoholiziranom stanju i da se “nekih stvari ne sjeća najbolje”.

Iako se mislilo da će se oboje oporaviti, dvadesetak dana nakon napada, Nikola i Marica su preminuli u razmaku od pola sata.

Tužilaštvo nije tražilo DNK analizu krvavih tragova na odjeći Arnesa Delića, već se pouzdalo u analizu krvne grupe osumnjičenog. Rezultat je – oslobađajuća presuda.

- Ako nema medicinskog nalaza i nema očevidaca, nema ni dokaza. To je čisti propust policije i tužilaštva, a sada je samo pitanje ko će preuzeti odgovornost, objašnjava pravna savjetnica ACCOUNT-a i dodaje da se takva vrsta analize radi po nalogu suda, a na zahtjev tužioca.

- Inspektori su također mogli sugerisati tužiocu šta treba uraditi, jer bi oni to trebali znati, kaže pravna savjetnica.

Iako je Fabijan Tomić, komšija preminulih Nikole i Marice, vidio Delića te večeri, on se ne može smatrati svjedokom.

- To što je vidio komšija je dobro, ali on zapravo nije vidio ništa, kaže ACCOUNT-ova pravna savjetnica.

FRANJEVCI: PRESUDA JE IZRAZ ODNOSA MOĆI I NEMOĆI

Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona potvrdilo je za Žurnal prijem prvostepene presude Arnesu Deliću i najavilo podnošenje žalbe.

- Znamo da živimo u neuređenom i podijeljenom društvu. Naše tragične podjele ne prolaze samo između entiteta i naroda. Sve je dublji i nepremostiv jaz između bogatih i siromašnih, moćnih i zaštićenih s jedne strane te nemoćnih i posve zanemarenih s druge strane. Kod nas je neotuđivo ljudsko dostojanstvo postalo privilegij. Uživaju ga samo oni koji imaju vlast, moć i novac.

Mediji nas svakodnevno bombardiraju konstatacijama o sprezi između politike, moći i sudstva. Zato  živimo i prakticiramo nacističko-fašistički mentalitet po kojem hendikepirani i slabi i ne trebaju živjeti. Takvi su bili Nikola i Marica Crepulja: stari i hendikepirani. Po našoj sudskoj praksi i vladalačkom mentalitetu i nisu trebali živjeti. Praktična empatija i pravednost moćnih za takve je luksuz.

Teško je nekome tko se ne razumije u sudsku proceduru utvrditi propuste koji su se dogodili na liniji istraga – tužiteljstvo- sudstvo. Međutim, ne može  se oteti dojmu da je donesena presuda u slučaju premlaćivanja i smrti Nikole i Marice Crepulja izraz odnosa moći i nemoći.

Nitko nije ostao poslije Nikoline i Maričine smrti koji bi mogao inzistirati na rasvjetljavanju njihova slučaja.

Nije bilo nikoga tko bi mogao platiti kvalitetna odvjetnika koji bi se stručno i zauzeto posvetio predmetu.

Iza Nikole je ostala jedina sestra, nemoćna i uboga starica, a iza Marice siromašna kćerka koja jedva preživljava.

Iza optuženika je stajala traljava istraga, tužilaštvo i sudstvo i stanovita moć, sudeći prema vijestima koje kruže. Kome pripadaju Nikola i Marica? Kao siromasi Bogu sigurno, jer on voli siromahe. Njegov sud je konačan. No Božja pravda koja se očituje kroz savjest, etičnost i zakonsku pravdu mora biti u temeljima svakoga društva koje se može zvati društvom bez bilo kojih religioznih i konfesionalnih predznaka. Bez toga se ono pretvara u zvjerinjak. Već je odavno poznato i sto puta kazano da je mjera demokracije odnos prema najmanjima i najslabijima. To je i prava mjera dostojanstva i ugleda svake vlasti, sudske posve razumljivo. Možda nekome nisu bile dovoljne dvije žrtve slabih i nemoćnih na tužiteljsko-sudskom žrtveniku, pa da se počinitelj osudi.  

Nažalost mi smo se navikli na frazu: „znamo mi njega, imamo njegov ogromni dosje“. Iz ove kaljuže na onaj svijet možemo poručiti dragim pokojnima Nikoli i Marici: potreseni smo, žalosni smo, protestiramo, ali se ne predajemo strahu. Vaš vječni mir ne ovisi o presudi Kantonalnog suda u Zenici, napisao je fra Stjepan Duvnjak na web stranici franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Kantonalni sud Zenica, Tužilaštvo ZDK, Policija