Analiza dnevnika

AL JAZEERA/N1: Trgovina ljudima i ubistvo računara

Piše: Nino Zelenika

Prošlog tjedna nijedna TV-kuća nije uspjela održati visoki standard koji ih krasi. Zbog obilježavanja stogodišnjice genocida nad Armenima, poljuljana je vjera u Al Jazeerinu nepristranost, a N1 je, po uzoru na svog velikog brata CNN, dopustila sebi da gledateljstvu servira bezvrijedan sadržaj


AL JAZEERA: POVRŠNO O PROBLEMU ILEGALNIH MIGRACIJA

19. – 25. april 2015.

TRGOVINA LJUDIMA ILI KRIJUMČARENJE MIGRANATA? Vijest o potapanju afričkih i azijskih migranata u Sredozemnom moru jedna je od informacija koje su obilježile protekli tjedan. Al Jazeera je svaki dan izvještavala o tome. U ponedjeljak, 20. travnja, imali smo priliku vidjeti nekoliko priloga o ovoj temi. Jedan od njih je prilog novinara Ivana Pavkovića, iz kojeg saznajemo da je na potonulom brodu bilo 950 ljudi, a da su pronađena tek 24 tijela žrtava koje će biti pokopane na Malti. “Pronađene stvari proslijeđene su istražiteljima, mogu pomoći u suzbijanju trgovine ljudima”, izvještava nas novinar Pavković. O kakvoj to trgovini ljudima novinar govori? U mnoštvu drugih priloga na ovu temu, Al Jazeera je znala upotrebljavati termin “trgovina ljudima”. Novinari ove televizijske kuće trebali bi znati da trgovina ljudima podrazumijeva prodaju i kupovinu, odnosno držanje neke osobe u cilju njene eksploatacije. Eksploatacija se uvijek održava upotrebom sile, prijetnje, prevarom, otmicom ili na neki drugi način. U ovom slučaju toga nije bilo jer afrički i azijski migranti su na ovaj put krenuli dobrovoljno, plativši, za njihove standarde, visoke svote novca da ih se prevede na europsko tlo, a potom su slobodni raditi što im volja. Ako je uzimanje novca za usluge dobrovoljnog prijevoza putnika na željene destinacije trgovina ljudima, kako se onda zove djelatnost kojom se bave aviokompanije? Ovdje nije riječ o trgovini ljudima, već o krijumčarenju migranata. To su dva posve različita pojma, a upotrebom termina “trgovina ljudima”, da li ciljano ili u nedostatku znanja, stvara se kriva slika o uzrocima koji dovedu da se ti ljudi nađu otisnuti u Sredozemnom moru.

KO JE POČEO RAT? Istog dana, za dnevnik Al Jazeere u studio se iz Skoplja javio Trpe Stojanovski, direktor Regionalne inicijative za migracije, azil i izbjeglištvo. Na pitanje voditeljice dnevnika Marine Riđić* o motivima zbog kojih se ovi ljudi odlučuju na ovaj riskantni poduhvat, gost navodi da je riječ o “motivima koji proizlaze iz oružanih sukoba… i ljudi jednostavno žele da pobjegnu s tih područja”. Ovaj razgovor bio bi informativniji da je novinarka s gostom ušla u uzroke koji su doveli do toga da se od početka ove godine u Mediteranu, po podacima UN-a, utopilo 1.776 ljudi, u usporedbi s 56 stradalih lani. Uzroci su geopolitički i kriju se u promašaju zapadne politike prema zemljama tzv. islamskog svijeta. Ovdje se od voditeljice Riđić očekivalo da, kao u Tanovićevoj Ničijoj zemlji, postavi ono poznato pitanje odgovornosti koje glasi: Ko je počeo rat?

IZDVOJENO:

Ovaj tjedan obilježena je stota godišnjica od onoga što se u širokoj svjetskoj javnosti, Rezoluciji Kongresa SAD-a i Rezoluciji Europskog parlamenta naziva genocidom nad Armenima. Zanimljivo je bilo pratiti kako Al Jazeera izbjegava koristiti taj izraz i stalno ga mijenja raznim eufemizmima poput stradanje i slično. Istinu govoreći, još uvijek nije donesena presuda za genocid pa se može reći da se Al Jazeera vodila tom pravnom činjenicom, međutim, iz koncepcije svih Al Jazeerinih priloga na ovu temu, teško se oteti dojmu da Al Jazeera pokušava relativizirati genocid nad Armenima držeći time stranu Turskoj.

PLUS SEDMICE:

Nema ga.

MINUS SEDMICE:

Izostao je dublji uvid u problematiku migracija na Mediteranu, korištena je neispravna terminologija.

OCJENA: 6

 

...

 

 

N1: Loše popunjavanje minutaže

19. – 25. april 2015.

DOJMLJIVA UPORABA JEZIKA: Novinarka Snežana Mitrović, u ponedjeljak, 20. travnja, pozabavila se temom studentskog aktivizma i političkih ambicija. U prilogu možemo čuti priče dvojice studentskih aktivista sa suprotnih političkih strana. Prvi je Nikola Dronjak, jedan od vođa velikih studentskih protesta prije dvije godine protiv vlade bh. entiteta Republike Srpske i SNSD-a, i koji danas kao član opozicione stranke, kako je to dovitljivo zaključila novinarka, “iz studentske klupe pretenduje na poslaničku”. Drugi je Vojislav Savić, član nevladine organizacije “Pozitivna Srpska”, koja je naklonjena trenutnoj vlasti u Srpskoj i u kojoj su aktivni mnogi SNSD-ovci. U nastavku priloga novinarka nas upoznaje s imenima studenata koji su postali političari i prilog zaključuje ovako: “Oni koji su nekad bili u vrhu studentske protestne kolone ili pak na čelu neke nevladine organizacije, danas su u vrhu izbornih listi i u savjetničkim foteljama. Reklo bi se da su uspješno prošli put od aktivizma do politike.” Ono što ovome prilogu daje na kvaliteti je dobra uporaba jezika. Iako televizijski jezik nastoji biti jednostavan, određene stilske figure mu nisu strane. Novinarka je u tekstu napravila dvije vješte analogije (studentske i poslaničke klupe, te vrh protestne kolone i vrh izborne liste), čime je prilog obojila blagom ironijom i učinila ga gledljivijim, prepustivši konačni zaključak gledateljima vijesti.

UBISTVO MOŽDANIH ĆELIJA: Jedna od najbizarnijih i najbesmislenijih vijesti koja se našla u dnevniku N1 je informacija koja je preuzeta od CNN-a, emitirana u petak, 24. travnja, a riječ je o muškarcu koji je upucao svoj računar u dalekoj Americi, točnije u Colorado Springsu. CNN-ova reporterka Jeanne Moos o ovome izvještava jako povišenog i uzbuđenog glasa, te pokušava dati svemu nekakvu senzacionalističku notu. Postavlja se pitanje zašto je ovo vijest? Zašto je ova vijest relevantna za javnost, a posebno za javnost s druge strane Atlantskog oceana u odnosu na mjesto “tragičnog ubistva”? Je li možda ubijeni računar imao rodbinu s ove strane bare? Ovakve vrste vijesti, na jeziku na kojem se emitira program CNN-a, zovu se trash, a mi bismo rekli: obično smeće. Cilj bi informativnog programa trebao biti da ljude informira, a ne da ih zaglupljuje. Dakako da se pred kraj dnevnika nađe vremena i za zanimljivosti, ali to onda ne bi trebale biti vijesti koje su junk food za mozak, već neka zanimljivost koja obogati, pouči ili zaintrigira gledatelja. Ako je već trebalo popuniti minutažu dnevnika, sigurno bi bilo bolje da se uredništvo N1 dnevnika sjetilo gledateljima podariti kakav prilog iz kulture, koje gotovo da ni nema u dnevnicima ove televizije.

PLUS SEDMICE:

Prilog novinarke Snežane Mitrović o političkim ambicijama studentskih aktivista. Dojmljiva uporaba jezika.

MINUS SEDMICE:

Priča o ubojstvu računara “s predumišljajem”. Zaglupljivanje javnosti.

OCJENA: 8

 

...

 

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Ovog tjedna nijedna TV-kuća nije uspjela održati visoki standard koji ih krasi. Zbog obilježavanja stogodišnjice genocida nad Armenima, poljuljana je vjera u Al Jazeerinu nepristranost, a N1 je, po uzoru na svog velikog brata CNN, dopustila sebi da gledateljstvu servira bezvrijedan sadržaj. Pritom je pokrivenost vijestima iz kulture na N1 dnevnicima gotovo nikakva.

Preuzeto sa Analiziraj.ba

 

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Nino Zelenika, Analiza dnevnika