Zloupotreba

NERMIN BISE ZA ŽURNAL: Ako sam odabrao da moje dijete uči turski jezik, nisam prihvatio indoktrinaciju!

FOTO: Zenicablog
MSL

Ne prihvatam indoktrinaciju i zloupotrebu djeteta u nečije političke apetite, asocijacije, poređenja i svrhe. To je nedopustivo i skandalozno. I sramotno, kaže za Žurnal Nermin Bise

Oko 6.000 mališana koji uče turski kao drugi strani jezik, okupilo se 23. aprila u zeničkoj Gradskoj areni na proslavi turskog praznika Međunarodni dan djeteta. Manifestaciju su organizovali Ured za turizam i kulturu turske ambasade u BiH i Asocijacija Mostovi prijateljstva BiH iz Zenice

Predsjednik Yunus Emre Instituta Hayati Develi kazao je da je od svih proslava 23. aprila koje je imao priliku da vidi u svom životu, ova bila najveća.

- Ovaj praznik je praznik ljubavi, prijateljstva, spajanja, radosti. Želimo da uvijek vlada mir u BiH, na Kosovu, u Turskoj. Mir u čitavom svijetu ćete vi u budućnosti uspostavljati. Zbog toga morate postati dobri ljekari, inžinjeri, profesori, poručio je Develi.

- Bosna i Hercegovina može dosta naučiti od ovog primjera. Čini se, posljednjih godina, da je naša suverenost pod znakom pitanja, da poslovima naše zemlje upravljaju iz drugih centara i da smo stavljeni na tračnice kojima nije moguće voditi samostalan život. Tako i još gore izgledalo je u godinama borbe za turski suverenitet, poručio je sa istog mjesta gradonačelnik Zenice Husein Smajlović, održavši tako djeci “politički čas”.

Jedini roditelj koji se javno pobunio zbog politizacije događaja namijenjenog djeci je Nermin Bise, novinar iz Stoca, bloger BUKA magazina.

Bosanci i Hercegovci trebaju čuvati svoju Bosnu i Hercegovinu od opasnosti koja se ovdje DIRIGOVANO i PERFIDNO servira iz Turske. Instrumentalizacija i zloupotreba djece koja su podignuta iz škole da bi otišla mahati zastavama Turske po Zenici pogubna je i žestoka prijetnja koja se nad BiH nadnjela poput Damaklova mača. Nemam potrebu nikome dodatno objašnjavati svoje mišljenje jer se slučaj dotakao i mene, roditelja dječaka koji je bio jedan u moru dječice od 10 do 13 godina u četvrtak u Zenici. Odveden je pod obavezom provođenja nastavnog plana i programa, a ustvari odveden je u PREVARU, ZABLUDU i OPASNOST, bez mogućnosti da meni kao roditelju bude predočen razlog odlaska na taj skup SRAMOTE u srcu Bosne. Odveden je da bude MOBILISAN i da mu bude NAREĐENO kada će i kako mahati zastavom Turske. Šta uraditi? Šta poduzeti? Od koga tražiti odgovornost za zloupotrebljavanje rođenog djeteta? Kojem sistemu? Kojoj instuticiji? Ko će reagovati i kako će reagovati? Nije me više ni briga, ovdje će adekvatna reakcija izostati, a neće manjkati one reakcije koja bi mogla pozivati na to da mi se glava stavi na GILJOTINU, da me se možda NABIJE na KOLAC. Mahati u srcu Bosne zastavama Turske jarko crvene KRVAVE boje čiju sredinu obilježava bijeli polumjesec i zvijezda dan uoči 100-te godišnjice krvavog zločina kojeg neke države kvalificiraju GENOCIDOM u Armeniji kojeg je počinila Turska jeste strašna UVREDA i neizreciva BOL. Uvreda je to i bol Bosancima i Hercegovcima POGROMLJENIM srebreničkim GENOCIDOM. Gadi mi se ta zastava krvavo jarke boje. Nije mi važno šta simbolizira crvena boja na toj zastavi, ona je po meni KRVAVA, a polumjesec i zvijezda su isti onakvi kao sa OSMRTNICE, ČITULJE. Možda mi se trenutno poslije ovih riječi ista priprema i ispisuje, ali ne zanima me. Napišite je i nalijepite, ali mi dijete ne uvlačite da prlja svoje čiste i nevine ručice krvlju!, napisao je na svom Facebook profilu dan nakon proslave koja se pretvorila u miting.

Žurnal donosi intervju sa Nerminom Biseom.


Da li je škola tražila dozvolu roditelja kako bi djeca išla u Zenicu?

To je trebao biti sasvim običan dan u školi kao i ostali dani, što će reći prema izvođenju nastave i planu i programu dolazak je bio obavezan  kao da je dijete u školi. Dozvola roditelja se dakle nije tražila.

Da li su Vam dali dovoljno informacija o skupu?

Ne. Sve što sam znao jeste da je dijete otišlo to jutro pred školu gdje su ih čekali autobusi koji su organizovano spremljeni za odlazak u Zenicu.

Da li ste tražili dodatne informacije?

Zašto bih uopšte sumnjao i zašto bi mi trebale dodatne informacije? Nije bio prvi put da djeca iz škole odlaze organizovano u sklopu izvođenja nastavnih, odnosno redovnih školskih aktivnosti.

Nakon svega, da li ste tražili da se utvrdi ko je odobrio da ovo okupljanje djece bude uvršteno u obavezne nastavne aktivnosti?

Nisam još. Čekam naredni roditeljski sastanak na kojem ću između ostalog delegirati i pomenuto pitanje i tražiti odgovor da mi se objasni zbog čega su odlučili da pristanu biti dio cijelog skandala sa zloupotrebom djece, zbog čistog političkog govora domaćina skupa u liku gradonačelnika Zenice.

Na osnovu kakvog obrazloženja je ovo odobrenje izdato? Da li Vas to, na kraju, kao roditelja, uopšte interesuje?

Jako me interesuje kao roditelja. Nažalost, tek kada se sve odigralo u atmosferi kakvoj se odigralo, s ambijentom, folklorom i porukama gradonačelnika Zenice, tada sam požalio što sam dopustio djetetu da ode na taj skup u Zenicu, na taj navodno turski praznik Dana djeteta. Da sam znao u šta uvlače moje dijete ne bih mu taj dan na svoju ličnu odgovornost dozvolio da ide u školu.

Da li ste kontaktirali Ambasadu Turske i izrazili svoje negodovanje zbog politizacije događaja?

Ne, nisam kontaktirao ambasadu Turske. Držim da ima pozvanijih i nadležnijih ustanova i institucija koje se moraju pozabaviti ovim pitanjem. Njima sam izrazio svoje negodovanje, prvenstveno Instituciji ombudsmena za zaštitu prava djece u BiH koji su upoznati sa slučajem. Od njih sam zatražio da s ovim slučajem upoznaju i UNICEF.

Gradonačelnik Zenice je, sudeći po govoru koji je održao u Areni, privatizovao i politizovao događaj koji je trebao biti namijenjen djeci. Iskorištavanje događaja za djecu, pa samim tim i svojevrsna zloupotreba djece za potrebe politike i/ili ekonomije je svakodnevna pojava u BiH. Kakav je Vaš stav o ovom problemu? Da li ste i ranije reagovali na ovakve pojave, u slučajevima kada Vaše dijete nije bilo direktno pogođeno?

U jednom trenutku svog govora, a postoji i tonski i video zapis gradonačelnik Zenice drži čisti politički govor, u to se možete i sami uvjeriti ako pronađete tekstove koji su uslijedili kao reakcija. I sam sam napisao blog, a reagovali su iz Radija Slobodna Evropa i časopisa Školegijum. Vi ste treća osoba ili redakcija u čije ime ste se javili koja se zainteresovala za slučaj.

Koje ćete korake poduzeti da su ubuduće spriječi zloupotreba djece? Da li ste već kontaktirali Ombudsmana?

Kao što rekoh već, dakle, reagovao sam i poduzeo korake. Jedina adresa na koju sam se obratio za sada su ombudsmeni za zaštitu prava djeteta. Očekujem njihovu akciju ili reakciju.

U svom blogu ste rekli da je izostala podrška kolega novinara na Vašu javnu reakciju zbog indoktrinacije djece. Da li se situacija mijenja? Da li ste dobili podršku i drugih roditelja? Da li je bilo i negativnih komentara na Vašu reakciju?

Počinju se pojedini mediji interesovati, i vaš medij je primjer, međutim, osim već navedenih RSE, Školegijuma i vas iz Žurnala niko nije našao za shodno, neću reći interesovati se o ovom konkretnom slučaju, nego čini mi se ni identificirati sporni dio manifestacije u Zenici na dan kada se ista održavala. Koliko sam pratio razvoj situacije poslije događaja u Zenici nisam siguran je li bilo još sličnih reakcija roditelja. Ono što sam siguran ovog trenutka jeste činjenica da sam usamljen kada je škola u Stocu u pitanju. Čak se usuđujem zaključiti da ljudi nisu ni svjesni šta se zapravo tog dana zbivalo u Zenici. Ako je moje dijete svojevoljno odlučilo pored engleskog jezika za dodatni strani jezik odabrati turski koji ga privlači kao jedan od najbogatijih svjetskih jezika to ne znači istovremeno da ja kao roditelj djeteta pristajem i prihvatam indoktrinaciju i zloupotrebu djeteta u nečije političke apetite, asocijacije, poređenja i svrhe. To je nedopustivo i skandalozno. I sramotno.

(Žurnal)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Zenica, Nermin Bise, Međunarodni dan djeteta