Akcija Bayer

KO JE KO U AFERI BOSNALIJEK: Šta su skrivili Arslanagići i čega se plaši Bojan Kebe?

FOTO: Adi Kebo/zurnal.info
Piše: Semir Mujkić

Žurnal za svoje čitaoce donosi pregled sumnjivog poslovanja privedenih u Aferi Bosnalijek

Edin Arslanagić, bivši direktor Bosnalijeka, posljednji je od osam uhapšenih u Aferi Bosnalijek. Sa spiska osumnjičenih za malverzacije u Bosnalijeku u pritvoru nedostaje jedino bivši uposlenik ove kompanije Bojan Kebe koji je iz rodne Slovenije poručio da se neće odazvati na pozive bosanskohercegovačkog pravosuđa.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo zatražilo je pritvor od mjesec dana za devet osumnjičenih. Do sada je Tužilaštvo objavilo vrlo malo informacija o optužbama na račun ovih devet osoba. Žurnal za svoje čitaoce donosi pregled sumnjivog poslovanja privedenih.


EDIN ARSLANAGIĆ: Najodgovorniji za Aferu Bosnalijek

Edin Arslanagić bio je dugogodišnji direktor Bosnalijeka. Na čelu ove kompanije ponašao se kao njen stvarni vlasnik iako je Federacija Bosne i Hercegovine bila najveći pojedinačni dioničar ove kompanije u vrijeme kada je on bio njen direktor.

Još 2011. godine smo objavili istraživanje o tome kako je Arslanagić 2008. godine omogućio nekolicini dioničara da u nekoliko dana zarade ogroman novac na osnovu povlaštenih informacijama koje im je dala ova kompanija. Te 2008. godine Bosnalijek je odlučio da umjesto isplate dividende svakom dioničaru na tri dionice dadne jednu besplatno.

Domaći zakoni obavezuju kompaniju na berzi da takvu informaciju mora javno objaviti na svojoj stranici ili putem medija ali je u ovom slučaju informaciju imalo samo nekoliko ljudi sa preko jedan posto vlasništva u ovoj kompaniji. Registri Sarajevske berze i dokumenti u posjedu Žurnala bez sumnje dokazuju da su dioničari koji su imalli povlaštene informacije kupovali dionice po prihvatljivim cijenama a onda ih prodavali kada su na njih dodali besplatne – i dalje po vrlo povoljnim cijenama.

Istog dana kada su počeli da prodaju odnosno zarađuju na dionicama, cijena dionica Bosnalijeka je pala za deset posto pa je Sarajevska berza na jedan dan zaustavila trgovanje dionicama ove kompanije. Kada je trgovanje ponovo počelo vrijednost dionica je pala za dodatnih 20 posto ali su dioničari kojima je Arslanagić najavio šta će se desiti do tada već zaradili koliko su planirali.

Još jedan od načina na koje je odlazio novac iz Bosnalijeka bio je prevoz lijekova na strana tržišta. Bosnalijek je po pravilu birao najskupljeg prevoznika za dostavu lijekova u Moskvu pa je sa svakim transportom plaćao 15.000 maraka više nego što je trebalo, pokazali su dokumenti Žurnala.

Kompanija Rhea Express, predstavnik Fedexa za Bosnu i Hercegovinu, naplaćivala je Bosnalijeku prevoz lijekova iz Sarajeva do Moskve 25.000 maraka a potom angažovala hrvatsku kompaniju TGT obrt da isti prevoz napravi za pet hiljada eura.

Dokumenti do kojih je došao Žurnal pokazuju da je u 2011. godini ovakvih transporta moglo biti i više od 20, ali u saradnji sa drugim kompanijama jer je Rhea prekinula saradnju sa TGT-om.

Edin je omogućio dvjema kompanijama iz Švicarske i Britanskih Djevičanskih Otoka novčanu korist od gotovo pet miliona eura, piše u dokumentaciji Finansijske policije.

Bosnalijek je od 2006. do 2009. godine uplaćivao novac švicarskoj kompaniji za usluge širenja na rusko tržište, gdje je kompanija već imala partnera, jednu od najvećih ruskih kompanija za trgovinu lijekovima. Tokom 2010. i 2011. godine isti je posao za mnogo veće iznose povjeren jednoj kompaniji registrovanoj na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, državi koja je u svijetu poznata kao poreski raj.

Bosnalijek je imao ugovor sa poznatom ruskom kompanijom Protek još od oktobra 2003. godine. Ugovor težak gotovo 80 miliona maraka nekoliko je puta dopunjavan i produžavan sve do kraja 2012. godine. Upravo zbog toga policija sumnja u ugovore koje je od 2006. godine Arslanagić sklapao sa nepoznatom kompanijom Mullen Marketing iz Švicarske.

Suština je bila da Mullen u Rusiji traži kupce Bosnalijekovih proizvoda na veliko. Osim što je ugovor sa Protekom davao ovoj ruskoj kompaniji ekskluzivno pravo distribucije lijekova, inspektori smatraju da je Arslanagić Mullenu priznavao zasluge bez pokrića.

Dogovor je bio da Mullenu ide u prosjeku sedam posto od vrijednosti poslova koje osiguraju Bosnalijeku na ruskom tržištu. Svoju prvu proviziju Mullen je naplatio u maju 2007. godine i to na osnovu prodaje lijeka Enterofuril preko Proteka. Inspektori nisu pronašli jasnu vezu između prodaje lijekova koja je već bila dogovorena sa Protekom, i Mullenovog zastupanja na ruskom tržištvu.

Vlasnik je trosobnog stana u Sarajevu.

Edin Arslanagić nagrađen je sa gotovo milion maraka bonusa za svoj rad u najvećoj domaćoj farmaceutskoj kompaniji Bosnalijek. Uz godišnju platu veću od 200.000 maraka, Arslanagić je svake godine dodavao oko 150.000 maraka bonusa. Imao je besplatan telefon, desetine hiljada maraka za reprezentaciju, poklone, putne troškove i gorivo.


AMAR ARSLANAGIĆ: Luksuzna putovanja od zarade na lijekovima

Sin Edina Arslanagića Amar u Bosnalijeku je bio direktor inostranih tržišta Srednjeg istoka i Afrike te direktor inostranog marketinga i prodaje.

Poslovnu karticu Bosnalijeka koristio je i u elitnom moskovskom striptiz klubu, pokazao je izvod sa njegove kartice do kojeg je došao Žurnal u junu 2012. godine.

Tadašnji direktor stranog tržišta u Bosnalijeku karticom je platio račun od 72 marke 21. septembra 2011. godine deset minuta poslije ponoći.

Amar Arslanagić je jednu od MasterCard poslovnih kartica Bosnalijeka koristio 216 puta i napravio račun od ukupno 188.000 maraka. Na četiri poslovne kartice koje je koristio potrošio je više od 1.200.000 maraka u nešto više od šest godina.

Pokazao se kao poseban ljubitelj Buddha bara pa je u njihovim objektima boravio u Parisu i Kijevu. Zanimljiv račun napravio je upravo u ovom ukrajinskom gradu. Bankovni izvještaj bilježi trošak od 136 maraka u salonu za masažu čije ime nije navedeno.

U prodavnici Louis Vuitton u Parizu Amar pazario je robu za tri hiljade maraka. Tokom istog puta u martu prošle godine u prodavnici satova Saint Honore registrovan je trošak od 113 maraka.

Čini se da je za Amara poseban užitak bilo poslovno putovanje u Dubai u maju 2011. godine. Prvo se proveo u elitnom Grosvernor House hotelu što je koštalo 530 maraka. Već narednog dana je zabilježen trošak od 870 maraka u hotelu koji nosi ime poznatog dizajnera Armanija. U međuvremenu se potkrao trošak u Paul Cafe Kareem od 121 marku. Vrhunac boravka je bio u odmaralištu Atlantis The Palm odnosno poznatom Otoku palma u Dubaiu. Za samo dva dana u ovom gradu Amar je potrošio oko 19 prosječnih bh. plata!

Dvije sedmice nakon novogodišnjih praznika 2010. godine Amar je platio 1.500 maraka za iznajmljivanje automobila u američkom gradu Atlanti gdje on i njegov brat Vedad imaju kuće.

U Žurnalu smo pisali o budžetu za Amara Arslanagića tokom 2012. godine. Njemu je na raspolaganju bilo 151.200 maraka za reprezentaciju i 282.000 na dnevnice i putne troškove. Sve to uz platu veću od 92.000 maraka godišnje.

Amar je u 2012. godini dnevno na raspolaganju imao 770 maraka na dnevnice i putne troškove, 70 na telefon i 414 maraka dnevno na reprezentaciju.

U martu 2014. godine pisali smo i o Amarovoj darežljivosti prema svojim prijateljima.

On je na račun Bosnalijeka počastio bivšeg fudbalera i vlasnika modne kuće Granoff Emira Granova letom Sarajevo – Dubai u junu 2010. godine.

Račun za let vrijedan 3.723 marke na ime Emira Granova poslan je Bosnalijeku uz napomenu “knjižiti na moj trošak”, uz potpis Amara Arslanagića.

Amar Arslanagić  nepravosnažno je osuđen na godinu dana zatvora zbog pronevjere u službi i dužan je kompaniji vratiti više od 71.000 maraka.

Sud je Arslanagića nepravosnažno proglasio krivim za prisvajanje protivpravne imovinske koristi kao direktor odjeljenja Inostrana tržišta – Srednji istok i Afrika od početka 2005. godine do oktobra 2009 i kao direktor sektora Inostrani marketing i prodaja od početka 2009. do kraja juna 2012. godine.

Amar je vlasnik dva stana u Sarajevu čija je vrijednost veća od pola miliona maraka, kuće u SAD-u vrijedne oko 370.000 dolara, apartmana od 90 kvadrata na Bjelašnici i nekoliko skupocjenih automobila.


BOJAN KEBE: Osumnjičen u Sloveniji i BiH


Stručnjak za marketing Bojan Kebe u Bosnalijeku je zarađivao oko pola miliona maraka godišnje.

Edin Arslanagić predstavio ga je kao stručnjaka koji će povećati zaradu kompanije u inostranstvu. Kebe je u Bosnalijek došao sa bogatim iskustvom u farmaceutskim kompanijama ali je u Sloveniji povezivan sa aferama potkupljivanja ljekara.

Preko kompanije Eurohid, registrovane u Sloveniji, Kebe je sarađivao sa poznatom farmaceutskom kompanijom Watson. Slovenačka novinska agencija Morel pisala je o špekulacijama da je Kebe preko svoje kompanije Eurohid, u vrijeme kada je bio angažovan u izraelskoj Tevi, slao tajne podatke iz ove kompanije Watsonu. Kebe je jedno vrijeme bio i direktor u hrvatskoj Plivi čiji je vlasnik Teva.

Kao direktor ljubljanskog ureda Plive, Kebe je navodno ljekarima nudio ugovor za prodaju Plivinih lijekova. U zamjenu za novčanu nadoknadu, Kebe je ljekarima plaćao procente od zarade na propisanim lijekovima.

Boštjan Penko, direktor Protivkorupcijskog ureda u Sloveniji, smatrao je ovakvu praksu protivnu slovenskim zakonima te kako se u ovom slučaju mogu vidjeti naznake korupcije i krivičnog djela.

Kebe je u ime Bosnalijeka u januaru 2013. godine potpisao ugovor od 181.000 maraka kojim se Bosnalijeku obezbjeđuju podaci o prodaji njihovih lijekova u 50 domaćih apoteka iako takve podatke veledrogerije kompaniji šalju besplatno.

Ugovor u posjedu Žurnala pokazuje da je Kebe sa kompanijom Nucleus Pharma 21. januara 2013. godine potpisao ugovor o analizi sekundarne prodaje u apotekama u tri kantona Federacije i nekoliko apoteka u Republici Srpskoj.

Bruto mjesečna plata Kebea u Bosnalijeku bila je veća od 12.000 maraka. Za intelektualni doprinos Bosnalijeku u budžetu je za Kebea planirana stavka od 270.000 maraka!

Izvršni direktor za marketing i prodaju u Bosnalijeku pretučen je u aprilu 2013. godine nakon čega je napustio BiH.

SAMIR TALIBEČIROVIĆ: Dupli posao za ogromne novce

Edin Arslanagić je kao direktor Bosnalijeka slao novac u zemlje širom svijeta. Konsultanti su Bosnalijeku naplatili više od milion i po maraka mada je teško pronaći dokaze da su za ovu kompaniju uradili bilo kakav posao.

Finansijska policija je istraživala Bosnalijekovo poslovanje u Moldaviji od 2006. godine.

Bosnalijek je od 2006. godine sarađivao sa moldavskom firmom DITA ESTFARM iz Kišnjeva. Arslanagić je ugovor potpisao sa direktorom ove firme Iurijem Chirtoacaom a u njemu su opisani odnosi između Bosnalijeka i DITA-e. Ugovor od 541.000 američkih dolara trajao je godinu dana a narednih godina taj je ugovor produžavan. Ova moldavska kompanija je uvozila i prodavala proizvode Bosnalijeka na koje je imala popuste i bonuse za prodaju iznad određenih granica.

Uz sve to, Arslanagić je plaćao i konsultante za ovo tržište, i to ni više ni manje nego samog Chirtoaca. Praksa je trajala godinama iako je Bosnalijek sve vrijeme imao zaposlenog direktora odjeljenja za inostrana tržišta, Samira Talibečirovića. U njegovom je ugovoru pisalo da treba redovno održavati kontakt sa kupcima i zastupnicima na tržištima Istočne Evrope i bivšeg SSSR-a.

“Iz navedenih opisanih glavnih dužnosti i zadataka je evidentno da su ovaj Sektor i Odjeljenje bili zaduženi za što bolje plasiranje i prodaju medicinskih pripravaka na predmetnom tržištu, te da nije ni postojala potreba za konsultantom”, piše u nalazima istražitelja.

HASAN  I JASMIN ŠEPO: Skupa kantina porodice Šepo

Hasan Šepo vlasnik je kompanija Brštanica sa kojom je Bosnalijek godinama tijesno sarađivao.

Firma za ugostiteljstvo i trgovinu Brštanica iz Sarajeva Hasana Šepe godinama je bila saradnik od najvećeg povjerenja za Edina Arslanagića. Hranila je radnike u restoranu proizvodnog kruga farmaceutske kompanije

Od Bosnalijeka je ova kompanija dobijala kredit po kamatnoj stopi od pet i po posto. Tako povoljan kredit od komercijalne banke u Bosni i Hercegovini je gotovo nemoguće dobiti, čak i za veliki Bosnalijek. Umjesto toga, Bosnalijek je od banaka dizao kredite po stopi od sedam i više posto a onda ugostiteljskoj firmi Brštanica isti taj novac davao po nekoliko procenata nižoj stopi. Brštanica je u ime Bosnalijeka gradila i luksuzne apartmane na Bjelašnici. Arslanagićeva najava da će na ovoj planini izgraditi hotel nikada nije ispunjena ali su za više od šest miliona izgrađeni elitni apartmani čija je cijena po kvadratu dostigla prodajnu vrijednost od 3.600 maraka iako je u vrijeme njihove prodaje bilo vrlo malo stanova u centru Sarajeva koji su postizali takvu cijenu.

Brštanica je također održavala apartmane na Bjelašnici od 2006. do 2012. godine. U poslu je učestvovala i firma Carpe Diem Jasmina Šepe, sina vlasnika Brštanice Hasana Šepe. Prema nalazima Finansijske policije Carpe Diem nije imao ugovor za održavanje 17 apartmana.

Brštanica je obavljala još nekoliko poslova za Bosnalijek. Još od 2002. godine bili su jedini dobavljač ugostiteljskih usluga za Bosnalijek – toplih obroka zaposlenim, pića i za organizaciju koktela.

Nabavljali su i kancelarijski materijal, sitni inventar, zakupljivali dvorane i pružali usluge prevoza. Inspektori su ovaj način poslovanja opisali kao tranzitni, što opisuje znatnu razliku u cijenama po kojima je Brštanica kupovala robu i prodavala je Bosnalijeku. Od 2005. do 2011. godine na taj način je napravljena razlika u cijenama od gotovo 16 miliona maraka, piše u navodima Finansijske policije.

Razlika je napravljena i u toplim obrocima, odnosno njihovoj količini. Finansijska policija je otkrila da je broj obroka koje je Brštanica naplaćivala Bosnalijeku uvijek bio isti, bez obzira koliko je radnika bilo na bolovanju, godišnjem odmoru ili službenom putovanju. Bosnalijek je tako radnicima isplaćivao dnevnice i u isto vrijeme za njih plaćao tople obroke od oko 7 maraka po obroku. Na taj način je Brštanica Bosnalijeku naplatila oko 350.000 više obroka i četiri miliona maraka više nego što je trebalo. Na takozvane komplet menije i koktele otišlo je još više novca pa je razlika u fakturama veća od sedam miliona maraka.

Bosnalijek je firmi Hasana Šepe plaćao i radnike u restoranu i čajnim kuhinjama, nabavke sitnog inventara i potrošnog materijala, održavanje i nabavku opreme za restoran i čajne kuhinje, amortizaciju, struju, vodu, plin, smeće i druge troškove što je od 2005. do 2011. godine koštalo gotovo tri miliona maraka.


ŠEFIK HANDŽIĆ: Finansije bez kontrole

Sve navedene fakture Brštanice odobrio je Bosnalijekov direktor za finansije, Šefik Handžić. Za šest godina u Bosnalijeku dobio je više od 450.000 maraka bonusa.

Kao šef finansija u Bosnalijeku morao je biti upoznat sa svim sumnjivim poslovanjima kompanije.

 

OSTALI: Ko je potpisivao račune?

Federalna televizija je objavila kako je uposlenica Bosnalijeka Aida Selvić pravila izlazne račune Brštanice prema Bosnalijeku i potpisivala se kao fakturista Brštanice iako je bila uposlenica Bosnalijeka.

Informacije o uhapšenom Izetu Arslanagiću u ovom trenutku nismo uspjeli pronaći.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Semir Mujkić, Edin Arslanagić, Afera Bosnalijek, Bosnalijek