Kauč selektor

LIGA PRVAKA: Zašto je Dinamo porazio Arsenal & slične senzacije

Piše: Marko Tomaš

Wenger je pobijedio sam sebe. Na Maksimir je izveo kombiniranu momčad potpuno potcjenjujući protivnika. A Arsenal nije što je bio prije par godina, bez najbitnijih karika to je barem za klasu slabija momčad od one koju bismo mogli nazvati udarnom

DVIJE SENZACIJE

Nije teško odabrati o čemu pisati nakon dvije nogometne večeri u kojima su se dogodile dvije senzacije već na samom startu Lige prvaka. Vremena su takva da se pobjeda velikog PSV – a nad Manchester Unitedom smatra senzacijom. To nam govori ponešto o smjeru u kojem je otišao moderni nogomet.

Drugu senzaciju, pobjedu zagrebačkog Dinama nad Arsenalom, možemo smatrati istinskom senzacijom. Već sada su mnogi ovu pobjedu Dinama označili najvećom u bogatoj povijesti tog kluba. No, ako mene pitate za obje senzacije najveću krivicu snose treneri pobijeđenih momčadi.

Wenger je pobijedio sam sebe. Na Maksimir je izveo kombiniranu momčad potpuno potcjenjujući protivnika. A Arsenal nije što je bio prije par godina, bez najbitnijih karika to je barem za klasu slabija momčad od one koju bismo mogli nazvati udarnom. Arsene FC – u polako ističe vrijeme.

Godinama Arsenal ne uzima trofeje, godinama više i ne proizvodi klasne igrače niti dovodi ciljana pojačanja. No, na Maksimiru je bilo ključno potcjenjivanje protivnika i skauting koji je za Zorana Mamića odradio Slaven Bilić koji je nedavno sa svojim West Hamom pobjedio Arsenal na Emiratesu.

KAKO JE IZGLEDAO DINAMO

Naravno, da bi se pobijedilo rezervnu momčad Arsenala Dinamo je morao izgledati onako kako obično ne izgleda. Morali su bit kompaktni, taktički zreli i odgovorni, ne upadati u crne rupe isl. Zalud skauting i odlična priprema utakmice ako momčad ne odgovori na zadaće.

Elem, ključ je bio zatvoriti sredinu terena i igru Arsenala prebaciti na bokove koje su držale Wengerove rezervne opcije. Time se Arsenalu prekinuo dotok kisika, smanjena je mogućnost za njihovu beskrajnu pas igru iz koje bi onda pojedinačnim eksplozijama izlazili u šanse. Ne treba zanemariti ni da je izbor nesigurnog Ospine za prvog vratara destabilizirao Arsenalovu obranu u jednakoj mjeri kao i nemoć Mikela Artete koji bez pomoći beskrvnih Ozila i Cazorle u defenzivi nije znao odgovoriti na odlično provedene Dinamove napadačke ideje.

GLUPAN KOLA

Ali, najveći kandidat za glupana kola je Giroud, taj precjenjeni francuski šminker koji je potpuno podbacio kao „target man“ i još je svojim nervoznim ponašanjem od samog početka utakmice provocirao arbitre tako da su ovi jedva dočekali da ga eliminiraju. Em nije čuvao lopte i čekao priključenje suigrača em je neprestano debatirao sa sudcima.

Sve su to loša Wengerova rješenja koja je Dinamo iskoristio sjajnim angažmanom svojih igrača, prije svega stabilnog i radišnog Domagoja Antolića, zatim i sjajnim predstavama Soudanija i Fernandesa kojima su veliku pomoć davali Pivarić i Pinto. Eduardo je u kritičnim trenucima obranio što je mogao, a obrana je djelovala mirno u čemu joj je pomogao pomenuti mr. glupson, Giroud.

Ključnu rolu je odigrao i uvijek požrtvovani Arijan Ademi. A jedina slaba točka bio je Marko Pjaca. A kad ti je lažna devetka jedina slaba točka onda možeš pobIjediti i Arsenal, pogotovo ako Topnici nimalo ne liče na sebe, kad djeluju beživotno, beskrvno i kao da su došli na prijateljski meč koji morjau odraditi u marketinške svrhe. I, eto, to vam je cijela priča o maksimirskoj senzaciji.

VAN GAAL I FERGUSON

Dvadeset i pet godina je sir Alex Ferguson gradio jedan od najvećih i najtrofejnijih klubova svijeta. Ej, čitavih četvrt stoljeća, ali, člini se, da će Louis Van Gaal sve to upropastiti za samo par sezona. Ako mene pitate, obzirom se sjećam nekih drugih vremena, nije nikakva senzacija kada ManU izgubi od PSV – a, ali vremena su se promjenila pa je poraz sklepanih Van Gaalovih trupa u Nizozemskoj označen kao senzacija, velika nogometna vijest.

Elem, otkada je stigao u Manchester United Van Gaal se ponaša kao da je potpuno poludio. Kupuje igrače na kilo, tjera potencijalne zvijezde i nositelje momčadi, ratuje s novinarima i kolegama, sve u svemu od Teatra snova pravi Cirkus snova. A to se odražava na stabilnost momčadi a preko toga, naravno, i na kontinuitet rezultata. Promjene taktike se događaju na skoro svakoj utakmici a veliki sir Alex je 25 godina igrao na isti način i pobjeđivao.

Van Gaalova era me podjeća na onu Graema Sounessa u Liverpoolu kada je brižno stvarani Shankleyev san koji su nakon njega uzgajali Paisley, Fagan i Dalglish raspršen kao mjehur od sapunice unatoč tome što je Souness na klupu Redsa sjeo kao jedna od igračkih legendi kluba. A od tog doba Liverpool nije osvojio titulu prvaka Engleske.

Van Gaal, dakle, ruši same temelje Fergusonovog Uniteda. I to je ključna stvar i kod poraza u Nizozemskoj. To je ključ svakog Unitedovog posrtaja pod Louisom Van Gaalom.Momčad mu u ovom slučaju jeste bila šokirana stravičnog ozljedom Lukea Shawa, nešto zasluga za Unitedov poraz ide i na računa PSVovih igrača, ali Van Gaalu jednostavno nije mejsto na menadžerskoj poziciji, biti trener u Engleskom klubu je posao koji može izbaciti iz takta bilo koga, a Van Gaal je očito izgubio kompas.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Kauč selektor, Marko Tomaš, Liga prvaka