Melanholija ljevice

ROCK'N'ROLL POBUNA: Vjerujte u Boga, ali provjerite je li vam barut suh!

Piše: Andrej Nikolaidis

Woodstock, kao ni rock and roll nikada nije bio smetnja sistemu. Naprotiv, bio je važna alatka u rukama sistema. Rock and roll pobuna je tačno onakva pobuna kakva sistemu treba: performativna i na kojoj se dobro zaradi

Woodstocka se sjećamo iako te 1969. nismo bili ni rođeni. Taj festival, taj festival nad festivalima, postao je dio mitologije pop kulture. Stotine hiljada ljudi okupilo se da tokom tri dana „mira, ljubavi i muzike“ (i droge i alkohola i seksa...) promijene svijet.

U ČEMU SVA ČULA UŽIVAJU

Mit kaže da su u tome uspjeli. Godinama kasnije ostarjeli hipici su na svoja kola lijepili natpise „We Proved It at Woodstock“ – „Dokazali smo na Woodstocku“. Najveći kontrakulturalni događaj šezdesetih bio je trijumf ideje da se neobuzdanom hedonijom može promijeniti svijet, ideje da je revolucija nije krv, znoj i suze, nego nešto u čemu sva čula uživaju.

Hipici u tom uvjerenju nisu bili ni prvi, ni najradikalniji. Istorija Zapada puna je milenarističkih skupina koje su ljude okupljale oko ideje da su promiskuitet i opijanje najbolji način borbe za bolji svijet. Većinu tih pokreta vlasti su proglasile herezom i ugušile ih u krvi, onda kada bi veseljaci postali politički djelatni i seksualne aktivnosti proširili pljačkaškim napadima na imovinu velikaša.

Ne i Woodstock. Za nasiljem nije bilo potrebe. Woodstock, kao ni rock and roll nikada nije bio smetnja sistemu. Naprotiv, bio je važna alatka u rukama sistema. Rock and roll pobuna je tačno onakva pobuna kakva sistemu treba: performativna i na kojoj se dobro zaradi.

Kada je održan revival Woodstocka, godine 1994., bilo je to veliko i srdačno korporativno okupljanje. Haagen Dazs je platio milion dolara da bude „zvanični sladoled Woodstocka“. Isto toliko platila je Vermont Water ne bi li postala „zvanična voda Woodstocka“. Pepsi je, za pet miliona dolara, postao „generalni sponzor Woodstocka“. Te su kompanije s pravom mogle reći: dokazali smo se na Woodstocku.

Festivali su postali veliki biznis. Oni su važan dio turističke ponude. Kao što su putovanja cruiserom idealan vid odmora za penzionersku populaciju, prestaru za revoluciju, premladu za smrt, jedinu istinsku promjenu koju ćemo svi doživjeti, tako su festivali idelan vid odmora za revolucionarnu omladinu – ili bih trebalo reći: idelan vid revolucije.

GDJE JE WOODSTOCK DONIO PROMJENU

Gdje je Woodstock donio istinsku promjenu? Nekada je čovjeku bilo dovoljno to što jebe ili se drogira, nije se vodilo računa o implikacijama na globalnu političku scenu koje ima svaki pojedinačni snošaj .

Woodstock je prodao jebanje i drogiranje koje mijenja svijet. Hedonizam radi hedonizma, to više nije bilo dovoljno. Nadalje je važilo: užitak je možda samo moj, ali on donosi benefite čitavom čovječanstvu.

Sve zapadne revolucije nakon Woodstocka bile su neuspješne, ali ugodne. Nešto uspjeha imalo se sa kontrarevolucijama koje su pod što korporativnim, što sponzorstvom zapadnih tajnih služni, sprovedene u bivšim komunističkim državama.

Naš Woodstock izgledao je prilično drugačije od onog originalnog: umjesto rock and rolla dobili smo turbo folk, umjesto droge nacionalizam i religiju, stare narkotike za narod, a umjesto slobodnog seksa masovna silovanja.

Woodstock održan 1969. u državi New York propagirao je ljubav i mir. Woodstock održan u bivšoj državi Jugoslaviji propagirao je mržnju i rat. Rezultat je, međutim, bio zapanjujuće sličan: i tamo i ovamo ojačao je kapitalizam.

Ovaj kratki spis, koji će mnogi mladi čovjek pun borbenog elana i odlučan da bude promjena koju želi vidjeti žigosati kao kontrarevolucionarni iskaz korumpiranog sredovječnog intelektualca, završavam dobronamjernim savjetom, parafrazom riječi koje je slavni vojskovođa uputio svojim vojnicima:

Vjerujte u Boga, ali provjerite je li vam barut suv.

Dakle: Samo naprijed, dižite svoje revolucije, ali zajebite heroin i provjerite jeste li ponijeli kondome. 

(zurnal.info)

PS: evo nešto što se ne sluša u gomili na livadi, nego u samoći, u sobi gdje je malo svjetla i puno knjiga.

 

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Andrej Nikolaidis, Melanholija ljevice