Terorizam

BOMBA U ZAVIDOVIĆIMA: Detonacija terorističkih udara čiji počinitelji nikada nisu pronađeni?

Piše: Amarildo Gutić

Vijest o eksploziji bombe na krovu policijske stanice u Zavidovićima prije samo nekoliko dana prošla bi gotovo nezapaženo. Nakon terorizma u Rajlovcu ništa više nije isto. Barem ne još neko vrijeme...

Neko je baš bio uporan. Nakon što prethodne noći nije eksplodirala bomba koju je bacio na krov zgrade u kojoj je smještena (i) policijska stanica u Zavidovićima, bombaš je bio “uspješan” 24 sata kasnije. Iako su na mjesto događaja došli i nadležni državni istražni organi, definitivno je prerano zaključiti da je u pitanju teroristički akt.

Neuobičajeno je da je počinilac oba puta bacio bombu na krov, a ne ispred stanice, pored policijskog vozila ili na mjesto gdje barem teoretski može biti žrtava ili biti upućena direktnija poruka ovakvim činom. Očito je htio da eksplodira baš na krovu,” rekao je za Žurnal jedan od policijskih zvaničnika nakon uviđaja.

Niko, barem ne zvanično ili indirektno nije sam čin povezao sa pripadnicima ili simpatizerima vehabijskog pokreta, što je u ovom vremenu u BiH prva pomisao. Istina, u Zavidovićima trenutno boravi solidan broj takvih osoba.

Posljednji značajniji događaj vezan za vehabije na ovom području zabilježen je u junu 2009. godine, kada je Smajo Abdurahmanović ubio Velida Zahirovića, jer mu, kako je kasnije navedeno u presudi, nije dozvolio brak sa devetogodišnjom kćerkom.

Zavidovići su još tokom ratnih, a potom i poratnih godina označeni kao jaka baza vehabizma. Djelovao je ogranak Aktivne islamske omladine, koji su po ustaljenoj praksi svojim sugrađanima agresivno ukazivali kakvi trebaju biti muslimani.

Da su riješeni slučajevi ubistava i terorističkih akata u Zavidovićima i potom srednjoj Bosni, vjerujem da bi mnogo šta bilo drugačije kada je u pitanju povezanost BiH sa terorizmom i teroristima, i njihovim djelovanjem ovdje uopće” reći će nam dobar poznavalac prilika na ovom području.

DVODECENIJSKI MUK

Dvodecenijski je muk kada je u pitanju ubistvo novinara Radio Zavidovića Jadranka Božanovića. Ubijen je nekoliko minuta prije ponoći 10. septembra 1995. godine, vatrenim oružjem na vratima stana. Pucale su iz pištolja dvije osobe u vojnim uniformama. Biće utvrđeno da je jedan pištolj kalibra 7,62 mm, drugi marke škorpion. U magacinu Prvog brdskog bataljona utvrđen je nestanak jednog škorpiona.

Istragu je vodio Centar službe bezbjednosti Zenica kojem je na čelu bio sadašnji državni poslanik Šefik Džaferović. Džaferović uskoro prelazi u AID, a na mjestu načelnika zeničkog centra nasljeđuje ga Šemsudin Mehmedović. Samo nekoliko dana nakon što je Mehmedović preuzeo funkciju, u Zavidovićima je ubijen Hamid Hotić. U trenutku kada je pokrenuo svoje vozilo, eksplodirala je naprava punjena jakim vojnim brizantnim eksplozivom. Hotićeva porodica tek će 17 godina nakon ubistva dati komentar svega.

Skoro 10 godina javno su dostupni podaci američkih obavještajnih službi koje navode postojanje indicija o počinjenju atentata od strane saudijskog državljanina Ahmed Zaid Salim Zuhair, poznatog kao Handala. Isti izvor se poziva na saznanja prikupljena od strane AID-a. Sve navedeno upućuje kako je ubistvo politički motivirano i da o istom sasvim sigurno unutar obavještajnih službi postoje konkretne informacije koje bi organima gonjenja omogućile procesuiranje počinitelja, ali i nalogodavaca,kažu supruga i sin Hamida Hotića.

KO JE HANDALA

Ahmed Zuhair zvani Handala osuđen je za postavljanje auto-bombe u Mostaru. Godinama je bio u bjekstvu. Američka vojska ga je zarobila u Afganistanu, potom zatvorila u Gvantanamo, odakle je nakon oslobađanja otputovao i Saudijsku Arabiju. Treba reći da je nekoliko mjeseci prije ubistva Hamida Hotića aktivirana eksplozivna naprava spred kafića njegovog brata. Tih dana su mu prijetili pripadnici aktivne islamske omladine navodno, zbog muzike koja ih je ometala tokom molitve u obližnjoj džamiji i rada u prostoru koji su koristili.

20. januara 1997. nova eksplozija i nova žrtva u Zavidovićima, ubijen je Željko Dejanović. Eksplozivna naprava je bila postavljena tako da se aktivira po otvaranju ulaznih vrata stana. Dejanović je cijeli život, pa i rat proveo u Zavidovićima, kao ekonomist u Krivaji.

Dvije godine prije, u Zavidovićima su ubijeni zlatni ljiljan Goran Keler i Boris Tešanović. Svi su očito imali “pogrešna imena” za to vrijeme i mjesto.

U danima kada je eksplozivom ubijen Hamid Hotić evidentirano je u policijskim zabilješkama kretanje motocikla bez registarskih oznaka, sa navodno nepoznatim vozačem. Isti vozač i motocikl su u vremenu poslije primijećeni na području Srednjobosanskog kantona. Narednih mjeseci tu će uslijediti ubistva postavljenim eksplozivom pod vozila policajaca Perice Bilića i Ante Valjana i teško ranjavanje Vlade Stojaka i Almira Melića. Ubijeni su i povratnici Luka i Pero Jezerčić, Fabijan Babić, Ivica Domić.

ASIM ČAMDŽIĆ

Treba podsjetiti da su Zavidovići iz rata izašli pod teškim bremenom koje su nametali pobornici radikalnog islama. Na tom području djelovala je jedinica “Asim Čamdžić”. Pripadnici jedinice, sastavljeni od lokalnog stanovništva, oponašali su izgledom i ponašanjem pripadnike odreda El Mudžahid. Oni nisu nosili oznake Armije RBiH niti su priznavali njenu komandu.

Sam odred El-mudžahid bio je smješten u neposrednoj blizini, u selu Gostovići. Uz blagonaklonost državnog i vojnog vrha Republike BiH sve im je bilo dozvoljeno - brojna druga podmetanja eksplozivnih naprava, ubistva, prijetnje, nasilništvo bili su zataškavani.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

El Mudžahid, terorizam, Amarildo Gutić, Ahmed Zuhair Handala, Zavidovići