Kauč selektor

LIGA PRVAKA: Najubojitiji trio na svijetu

Piše: Marko Tomaš

Ova trojica djeluju kao da mogu uvijek dati barem jedan gol više od protivnika. A cijela momčad djeluje harmonično kao nikad u novijoj povijesti, a svi znamo da vladaju nogometnim svijetom već dugi niz godina

Mnoge nogometne legende pamtim samo iz priča. Blagodat youtubea, doduše, dozvolila mi je da zavirim u legendarnu prošlost, ali ne mogu imati iskreno emotivan odnos spram nečega što nisam doživio u real timeu. A legendi je bilo puno, nogomet je sazdan od njih. Jedan dio legendi govori o najboljim i najubojitijim nogometnim trojkama u povijesti.

UBOJITI TRIO

Svaka generacija nogometnih zaljubljenika zaklinjat će se u one koji su u „njegovo“ vrijeme vladali nogometnim terenima.  Povijest me u tom smislu nije zakinula. Imao sam sreću da sam na lokalnom stadionu svake druge nedjelje mogao gledati ubojiti trio koji su činili Semir Tuce, Predrag Jurić i Sead Kajtaz.

A onda sam vidio čudesne Nizozemce. Van Basten, Gullit, Rijkaard su opčinjavali svaki ponaosob a kao trio su funkcionirali savršeno, nadopunjavali su se u svim segmentima. A onda je Maradona došao u Napoli. U svojim memoarima tvrdi da se nikad nije miješao u trenerski posao, ali odmah potom pripovijeda kako je tadašnjem predsjedniku Napolija natuknuo da mu dovede Antonija Carrecu i Bruna Giordana. Ubrzo su postali poznati kao trio MaGiCa.

Laudrup, Stoičkov i Romario su također trio vrijedan pomena. Jedan od najboljih u povijesti, to je sigurno. O Cruyffu, Keizeru i Repu sam isključivo slušao priče, sve do youtubea. Jednako je i s Denisom Lawom, Georgeom Bestom i Bobby Charltonom, da ne govorim o Di Stefanu, Gentu i Puskasu ili pak brazilskim magovima Jairzinhu, Tostau i Peleu.

U naše vrijeme Brazil nam je poklonio i privilegij da gledamo skupa Ronalda, Ronaldinha i Rivalda. Moram priznati da ni Bale, Benzema i Ronaldo nisu trio koji se može zanemariti ako ćemo govoriti o najboljim napadačkim tercetima u nogometnoj povijesti.

Ali sve njih na stranu, sklon sam tvrditi da je Barcin trio koji ovih dana uništava protivničke obrane, a koji je sačinjen od najvećih južnoameričkih nogometnih nacija, najbolji u povijesti. To kako Neymar, Suarez i Messi djeluju zajedno je čista nogmetna magija. To je ono najvrijednije u nogometu.

Ne znam jeste li primijetili kako se Messiju vratio iskreni dječji osmijeh na lice otkako igra s Grickom Suarezom i Neymarom. Njih ne treba uigravati, ono što oni rade je najprirodniji nogomet koji postoji, a njega mogu igrati isključivo megatalenti. Messi je definitivno najbolja desetka svijeta, Neymar najbolji krilni napadač, a Suarez najbolja devetka koja trenutno hoda plavom kuglom. Oni su ključ Barcelonine magije.

Ne treba, niti se može, zanemariti doprinos ostatka momčadi, ali ova trojica djeluju kao da mogu uvijek dati barem jedan gol više od protivnika. A cijela momčad djeluje harmonično kao nikad u novijoj povijesti, a svi znamo da vladaju nogometnim svijetom već dugi niz godina. Kad vidite da je razdaljina između stoperske linije i napadača svega petnaestak do dvadeset metara u fazi napada a pasovi se doigravaju nakon najviše dva dodira, jasno vam je zašto se protivnici naprosto izgube u tom loptačkom vrtuljku.

UTAKMICA IZ MAŠTE

Pojedinačna kvaliteta, radost s kojom igraju Barcini vrhunski napadači je ono što radi razliku u klasi i što uvijek može presuditi utakmicu, ali momčadska igra, ta blizina i automatizam kojim igra cijela momčad je žrvanj koji kao u koridi umrtvi protivnika da bi ga matador, zvijezda večeri, dokusurio onako ranjenog i teturavog.

Dogodilo se to Realu u Primeri, a jadna Roma nije imala nikakve šanse u Ligi prvaka. Jebešga, da sam u momčadi kojoj se to događa, tražio bih izmjenu, sjeo na klupu i uživao u onome što Barca igra. Nešto slično rekao je, nakon što je primio šest komada, i Romin vratar, Poljak Woyciech Szczesny.

Trenutno u Europi jedino Bayern djeluje kao ekipa koja može parirati ovakvoj Barceloni, ali bojim se da nećemo imati tu sreću da vidimo sraz ove dvije megamomčadi dok su na vrhuncu forme, a bio bi to trenutno jedini pravi sudar koji bi nam pokazao tko je trenutno najbolja momčad svijeta.

Guardiola bi se borio protiv svog unaprijeđenog naslijeđa. Barca bi i tu bila u prednosti, ali Bayern također djelue jezivo moćno. Bila bi to utakmica iz mašte svakog dječaka koji sanja totalnu nezaustavljivost na terenu. I, pri tome, igru s osmijehom na licu, osmijehom koji nismo vidjeli još od Ronaldinhove ere u Barceloni.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Liga prvaka, Marko Tomaš, Kauč selektor