Diskriminacija

MEDICINSKI POMOGNUTA OPLODNJA: Zbog religije i entiteta 15 posto brakova ne može imati djecu

Piše: Semir Mujkić

U Bosni i Hercegovini ne postoje zakoni o medicinski pomognutoj oplodnji, ne zna se jasno šta je dozvoljeno a šta zabranjeno. Do donošenja zakona, medicinski pomognuta oplodnja ostaje povlastica bogatih

Amina iz Sarajeva i njen dugogodišnji vanbračni partner uredno plaćaju zdravstveno osiguranje ali im ono neće platiti pokušaj da dijete dobiju medicinski pomognutom oplodnjom.

Zbog toga oni skupljaju novac za pokušaj vantjelesne oplodnje u Makedoniji koji bi ih mogao koštati do 12.000 maraka. U Bosni i Hercegovini ne postoje zakoni o medicinski pomognutoj oplodnji, ne zna se jasno šta je dozvoljeno a šta zabranjeno.

Medicinski pomognutu oplodnju uz pomoć doniranih jajnih ćelija zvanično ne radi niko u našoj državi. Postupke provodi Centar za humanu reprodukciju u Zenici ali tek uz odobrenje Etičkog vijeća Bolnice u Zenici jer ovi postupci nisu zakonski uređeni. Našoj sagovornici je za takav postupak u drugom kantonu bilo potrebno odobrenje ljekara iz Sarajeva i zavoda zdravstvenog osiguranja. Nakon niza neuspjelih molbi i konsultacija u Sarajevu, naša sagovornica, čije pravo ime ne navodimo u tekstu, odlučila se za proceduru u Makedoniji koju će provesti doktor iz Beograda.

Pregledi, konsultacije i molbe domaćim doktorima da joj odobre plaćanje procedure iz fonda zdravstvenog osiguranja su iscrpljujući, emotivno i novčano, kaže naša sagovornica.
- Cijeli je proces ponižavajući – kaže Amina i dodaje da postoji mala šansa da će proceduru, ali tek kada se ona završi, platiti zdravstveno osiguranje: Ja nemam toliko novca ali plaćam zdravstveno osiguranje.

Nakon što je u Federaciji odbijen Prijedlog zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, iako je ranije usvojen njegov nacrt, novi sličan zakon na državnom nivou uskoro bi mogao pomoći stotinama parova u našoj državi kojima treba ova vrsta medicinske pomoći. Amini i njenom partneru sa kojim je u vezi deset godina i sa kojim živi tri i po godine, ovi zakoni vjerovatno neće mnogo značiti jer ne omogućavaju proceduru koja je njoj potrebna ali bi on po prvi put mogao omogućiti ženama bez partnera da dobiju dijete medicinski pomognutom oplodnjom.

Izbori i medicinski pomognuta oplodnja

U Bosni i Hercegovini ni na jednom nivou vlasti ne postoji zakon o medicinski pomognutoj oplodnji. Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske od 2011. godine plaća dva pokušaja medicinski pomognute oplodnje ženama do 40 godina starosti, a ženama starijim dvije godine plaća 50 posto troškova postupka. Prava bračnih i vanbračnih partnera uređena su Pravilnikom o sadržaju, obimu i načinu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu.

Fond zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije ne plaća niti jedan postupak. Odlukom Parlamenta Federacije o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava iz 2009. godine pravo na dva pokušaja imaju udane žene do 37. godina starosti. Plaćanje ovih troškova ostavljeno je na volju i mogućnosti kantonalnih fondova zdravstvenog osiguranja pa stručnjaci kažu da u Federaciji ustvari ne postoji garantovano plaćanje. Stručnjak za humanu reprodukciju i genetičar Ermin Čehić kaže kako su pojedini kantoni odobravali korisnicima svojih fondova po nekoliko postupaka ali da je takva odluka ostavljena kantonima na volju.
- Nema ništa sustavno – kaže Čehić i dodaje kako on i njegove kolege danas rade u “sivoj zoni gdje nema nikakve mogućnosti da se zakonski pomogne pacijentu”: Sve zavisi je li kanton bogatiji ili ne i to je pitanje diskriminacije, zavisi gdje ko živi, kao da nije ista država.

Ermin Čehić (Foto: CIN)

Pokušaj da se svim parovima u Federaciji omoguće dva pokušaja na račun zdravstvenog osiguranja propao je i predizborno ljeto 2014. godine. Prijedlog zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom nije dobio potrebne glasove u Parlamentu Federacije.

Doktor Ermin Čehić iz zeničkog Centra za humanu reprodukciju bio je u timu stručnjaka koji su pripremali tekst zakona. Ovaj specijalista ginekologije i akušerstva i subspecijalista humane reprodukcije kaže kako je razgovarao sa zastupnicima u federalnom Parlamentu prije glasanja o zakonu.
- Politička situacija nije da neko, naprimjer stranke sa hrvatskim predznakom, može glasovati za takav zakon – kaže Čehić koji smatra da su izborno vrijeme i pritisak vjerskih zajednica glavni razlozi za neusvajanje ovog zakona što ovu oblast ponovo ostavlja neregulisanom: Zakon nije prošao i nastavilo se po starom u tom bezakonju.

On objašnjava kako se u Federaciji još uvijek radi po zakonu iz 1979. godine koji “uopšte ne poznaje nove tehnička dostignuća koja sada koristimo”. Taj zakon, naprimjer, ne poznaje pojam vantjelesne oplodnje mikroinjekcijom ili vantjelesnu maturaciju jajnih stanica, pa je tim stručnjaka u kojem je bio Čehić želio napraviti, kako kaže, zakon prilagođen novim normama.
- To je čak i jedan od najkonzervativnijih zakona u Evropskoj uniji – kaže Čehić.

Za dvije vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini zakon nije bio dovoljno konzervativan. Prije samog glasanja vjerske zajednice su javno kritikovale donošenje zakona sa gotovo identičnim stavovima.


Stavovi religijskih zajednica

U septembru 2013. godine tokom rasprave o zakonu svoj stav je objavila Vrhbosanska nadbiskupija. Tekst “Etičko vrednovanje medicinski potpomognute oplodnje: stav Katoličke Crkve”, potpisao je predsjednik Vijeća za obitelj Biskupske konferencije BiH Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki.

On kaže kako “medicinski potpomognutu umjetnu oplodnju Crkva smatra teškom povredom svetosti ljudskog života i njegova dostojanstva te je stoga smatra ne samo nehumanom nego i teškim moralnim prekršajem, grijehom”.

Semren dalje objašnjava kako prema crkvenom naučavanju ne postoji „pravo na dijete“ pod svaku cijenu, već postoji pravo djeteta, da se rodi kao plod bračnog čina svojih roditelja te pravo da ga se prizna kao osobu od trenutka njegova začeća.

U tekstu se dalje navodi kako crkva nije protiv djece rođene medicinski pomognutom oplodnjom i da ne pravi razliku između njih i “onih rođenih prirodnim putem”, jer su sva djeca, bez razlike, “dar Božiji”.
“Ali, postupak medicinski potpomognute oplodnje ostaje moralno i stručno neprihvatljiv”, piše Marko Semren i dodaje kako se ovom metodom narušavaju prava i dostojanstvo djeteta.

U tekstu je iznesen jasan stav Katoličke crkve kojim se protivi bilo kojoj vrsti ovog postupka za sve parove.

“Umjetna oplodnja je dakle nehumana, skupa, izuzetno bolna i opasna po zdravlje”, zaključuje Semren u tekstu u kojem detaljno obrazlaže stavove Katoličke crkve i objašnjava kako ova metoda ne liječi sterilitet jer parovi i nakon dobijanja djeteta ovim putem ostaju sterilni.

Islamska zajednica u BiH je krajem 2013. godine izdala fetvu o biomedicinski potpomognutoj oplodnji u kojoj se kaže kako je jedina dozvoljena odnosno halal metoda takozvana homologna oplodnja u kojoj se u unutartjelesnoj ili vantjelesnoj oplodnji koriste spolne ćelije bračnih drugova. Vanbračnim drugovima je zabranjeno odnosno haram korištenje bilo koje metode. Svim parovima je zabranjena takozvana heterologna metoda u kojoj se koriste spolne ćelije treće osobe i surogat majčinstvo a fetvom je i ljekarima muslimanima zabranjeno da ovakve metode provode.

Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini nije javno iznosila jedinstven stav. Na naš upit o stavu ove crkve nikada nismo dobili odgovore kao ni odgovore da li će javno zagovarati nedonošenje novih zakona o medicinski pomognutoj oplodnji. Na to pitanje nisu odgovorile ni druge dvije vjerske zajednice.

Doktor Čehić smatra neprimjerenim zagovaranje vjerskih zajednica da se ovakav zakon ne usvoji.
- Neprimjereno je da vjerske zajednice pritišću da se zakon ne donosi jer nepostojanje zakona jest jednako anarhija. Oni ovako omogućavaju nelegalan rad, iako je predloženi zakon bio prilično restriktivan – kaže Čehić i objašnjava da se danas može raditi sve što zakon izričito ne zabranjuje.

Tokom rasprave o nacrtu zakona u Parlamentu Federacije pojedini poslanici zastupali su stavove vjerskih zajednica.
Zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Ljiljana Zovko iz HDZ-a u svom je izlaganju podržala i ponovila stav crkve da zakon ne rješava problem neplodnosti “već stavlja u pitanje dostojanstvo ljudske osobe u nastanku i dostojanstvo bračne ljubavi”.

Zakon nije podržala zbog niza pitanja među kojima je i otvaranje mogućnosti za “novi biznis ljudskim bićima”.
Njena stranačka kolegica Tanja Vučić također je bila protiv zakona i pozvala se na dokument Katoličke crkve iz 2008. godine “Dostojanstvo osobe”. Tim je dokumentom zabranjena svaka vrsta medicinski pomognute oplodnje.

Odgovor o zvaničnom stavu HDZ-a o nismo uspjeli dobiti, kao ni odgovore SDA i SBB-a, stranaka koje čine većinu u Parlamentu Federacije.

O ovoj temi nije želio govoriti niti ministar zdravstva Federacije Vjekoslav Mandić iz HDZ-a. Na naše pozive nije odgovarao a odgovore na zvanični upit nismo dobili niti od Federalnog ministarstva zdravstva.

Čini se da zakon o medicinski pomognutoj oplodnji nije na listi Mandićevih prioriteta. Za oko 15 posto neplodnih bračnih parova jedina nada trenutno je novi zakon na državnom nivou. Ovaj okvirni zakon koji bi mogao ubrzati donošenje entitetskih zakona već je trebao biti predstavljen parlamentarcima ali su predstavnici iz Republike Srpske u Komisiji za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Parlamenta BiH tražili da se o njemu izjasne entitetska ministarstva zdravstva prije nego što se on pošalje u parlamentarnu proceduru.

Božije davanje

Zastupnica u državnom Parlamentu i članica Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Diana Zelenika, članica HDZ 1990, kaže kako je zakon već bio spreman za slanje u Parlament ali da se sada čeka stavovi entitetskih ministarstava zdravstva koji bi trebali stići do kraja januara.

Diana Zelenika (Foto: HDZ 1990)

Ovim zakonom je predviđen jedinstveni državni registar provedenih procedura i svih potrebnih detalja. Taj bi dio zakona ujedno mogao biti i najveća prepreka njegovom usvajanju, što je već spominjano tokom njegovom pripremanja. Zelenika kaže kako je na sjednicama Komisija tokom rasprave spominjana i proslava 9. januara u Republici Srpskoj i navodni prenos nadležnosti koje ovaj zakon donosi.
- Vječito su to neke nadležnosti, oduzimanje nadležnosti, pobogu, nije to nikakvo oduzimanje nadležnosti nego dajemo ljudima da osjete što znači dječiji osmijeh i šta znači imati svoje vlastito dijete, po meni je to svetinja – kaže Zelenika i smatra da je zakon apsolutno potreban jer je stopa fertiliteta pala na svega 1,17 a da bi populacija bila održiva potrebna je stopa od barem 2,1 i “sa tog aspekta ovaj zakon ima apsolutno uporište”: Pitam se nekada i kao čovjek čemu otpori za nešto što je maksimalno regulirano zakonom. Već se izvantjelesna oplodnja radi. Nema zvaničnog registra na razini države što tek onda nosi mogućnost manipulacije. Kada bi bio jedan državni registar sve bi bilo uređeno.

Doktorica Zelenika je internista, kardiolog, i potrebu za medicinski pomognutom oplodnjom vidi kao posljedicu bolesti reproduktivnih organa. Ona se ne slaže sa stavom vjerskih zajednica. Kaže kako su neki vjerski službenici bili kod nje na implantaciji elektrosimulatora srca.
- Kada gledam tehnički aspekt medicinski pomognute oplodnje na koji su se oni žalili, na sam način, ja ne vidim da je to drugačije od elektrostimulatora srca – kaže Zelenika i smatra da se u pitanje dovodi sama bit medicine: Ako je božije davanje da je neko bolestan, da ima bolest, bolesne oči, srce ili reproduktivne organe, ako je to božije davanje onda bi medicina bila nepotrebna, ne trebamo ništa raditi.

Zelenika podsjeća da pacemakere za srce, koji koštaju od 2.500 do 5.000 maraka, plaćaju zavodi zdravstvenog osiguranja. Smatra da zavodi trebaju da plaćaju takve operacije.
- Ali ko je taj ko kaže da neće platiti bolest reproduktivnih organa – kaže Zelenika.

Ermin Čehić, jedan od dvojice subspecijalista humane reprodukcije u BiH, također smatra da zavodi treba da plaćaju pokušaje medicinski pomognute oplodnje. Broj pokušaja koje će plaćati treba da odrede entitetski zavodi, smatra Čehić.

Slovenija finansira šest ovakvih pokušaja a Hrvatska tri. Većina zemalja u svijetu najčešće finansira dva do tri pokušaja. Izrael je odlučio da finansira neograničen broj.

Novi zakon na državnom nivou, osim jedinstvenog registra, napredniji je od prijedloga u Federaciji. Osim bračnim i vanbračnim partnerima, ovaj zakon bi omogućio ženama bez partnera korištenje ove metode. Čehić, koji je bio dio tima koji je pripremao zakon, objašnjava da ovaj zakon ne može biti u suprotnosti sa porodičnim zakonom.
- Ako je ženama samicama dozvoljeno usvajanje, zašto onda ne bi bila dozvoljena vantjelesna oplodnja – kaže Čehić i objašnjava da zakon daje smjernice za entitetske zakone i da bi mogao ubrzati njihovo donošenje: Zakon na državnom nivou je okvirni zakon. Svakako kad bi se donio na državnom nivou da bi ubrzao donošenje zakona na federalnom nivou jer bi obavezao da svako ima pravo na određeni broj postupaka.


Nove dileme

Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji usvojen je u Hrvatskoj u julu 2012. godine ali njegovo donošenje nije prošlo bez glasne rasprave. Prije samog glasanja potporedsjednik tamošnjeg HDZ-a Damir Jelić je zakon usporedio sa Jasenovcem i Blajburgom. HDZ je u Saboru zastupao stavove crkve i papinskog nuncija.

Na sve kritike odgovorio je Igor Dragovan iz SDP-a koji je rekao da je namjera zakona da osigura bolju medicinsku njegu parovima koji zbog neplodnosti ne mogu imati djecu, prenosi Novi list.
“Ti ljudi koji su u manjini nisu ljudi drugog reda niti su djeca začeta postupcima MPO-a ljudi drugog reda”, rekao je Dragovan i podsjetio da je njegova kćerka Eva začeta medicinski pomognutom oplodnjom.

Većina zemalja Evropske unije ime donesene slične zakone koji ne samo da sadrže sve detalje o kojima mi još uvijek raspravljemo nego su otišli i mnogo dalje. Uobičajena praksa jeste da država odobrava i plaća pokušaje medicinski pomognute oplodnje ženama bez partnera, a pojedine zemlje to omogućavaju i istospolnim partnerima. Druge zemlje o tome vode ozbiljne rasprava a najaktuelnija rasprava unutar Unije je mogućnost surogat majčinstva. Grčka je odobrila surogat majčinstvo a neke zemlje, poput Holandije, odobravaju altruističko surogat majčinstvo.

Evropski parlament je u decembru 2015. godine usvojio rezoluciju kojom osuđuje surogat majčinstvo. Praksa surogat majčinstva umanjuje ljudsko dostojanstvo jer se tijelo koristi kao roba, zaključeno je u rezoluciji.

Surogat majčinstvo u našoj zemlji nije izričito zabranjeno a to je novim zakonima trebalo biti. Zakoni su trebali urediti i druga pitanja medicinski pomognute oplodnje u našoj zemlji, objašnjava Čehić. Zbog nepostojanja takvih zakona, a nakon zatvaranja pojedinih privatnih klinika u Sarajevu, za ljude u procesu medicinski pomognute oplodnje na tim klinikama nastao je veliki problem.
- Kada su inspekcije u Kantonu Sarajevo zatvorile pojedine private klinike, zvali su nas i pitali šta ćemo sa embrionima i ljudima u postupcima – kaže Čehić i dodaje kako je Centar za humanu reprodukciju morao preuzeti embrione.

Centru je ta usluga plaćena ali ovaj primjer pokazuje koliko su zakoni o medicinski pomognutoj oplodnji potrebni, smatra Čehić.
- Zbog toga smo u novi zakon ugradili odredbu da svaka privatna institucija, licencirana za postupke medicinski pomognute oplodnje, mora imati ugovor sa državnom institucijom licenciranom za medicinski pomognutu oplodnju, za rezervu, ako prestanu raditi – objašnjava Čehić.

Dok čekaju donošenje zakona brojni parovi koji ne mogu imati djecu prirodnim putem izloženi su diskriminaciji, posebno u Federaciji. Da li će i koliko puta imati priliku da pokušaju dobiti dijete medicinski pomognutom oplodnjom zavisi bračnog statusa, količine novca kojeg imaju ili od volje i bogatstva kantona.

Poslanica Diana Zelenika zbog toga ima jasan stav prema svima koji glasaju protiv ovakvog zakona.
- Smatrat ću svakoga onog ko ne digne ruku za ovakav zakon nekoga ko priječi znanost, medicinu i nekakav ljudski postupak – kaže Zelenika.

 

Tekst je nastao u saradnji sa portalom Diskriminacija.ba

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Diana Zelenika, Ermin Čehić, Diskriminacija, Medicinski pomognuta oplodnja