Kauč selektor

LIGA PRVAKA: Igra se nastavlja i nakon uplakanog vikenda

Piše: Marko Tomaš

Juventus se za sada čini kao jedina momčad koja bi mogla pokvariti od sviju očekivani scenarij za rasplet Lige prvaka. Zato što su veliki i zato što to znaju pokazati i kada se sudare s najboljima

Iza nas je čudan nogometni vikend. Gledali smo velikog, najvećeg kojeg je Roma ikada imala, Francesca Tottija kako u suzama s tribina prati svoju voljenu momčad. A u mom gradu u suzama smo ispratili najvećeg nogoloptača kojeg je Mostar, a po nekima i BiH, ikada imao. Možda je do mene, možda sam samo ja od svih ljudi na svijetu tijekom vikenda vidio nogomet u suzama, ali to je tako kada se opraštamo od najvećih. S njima se opraštamo i od jednog dijela naših života i pomjeramo se za jedno mjesto naprijed u koloni koja ide tamo otkuda se nitko ne vraća.

Ali već u utorak igra se morala nastaviti. Takav je svijet. Tottijeve suze i suze koje je Mostar prosuo za Muhamedom Mujićem više nisu važile. Čekale su nas nove utakmice. Predstava mora ići dalje.

ARSENALU NEDOSTAJE BORBENI DUH

Ako ćemo biti pošteni priznat ćemo, svi redom, da knock out fazu ovosezonske lige prvaka gledamo kao pripremni turnir na čijem samom koncu čekamo sudar Bayerna i Barcelone.

Barcelona je ispunila očekivanja i rutinski porazila neprepoznatljivi londonski Arsenal čiji se trener, očito u strahu, opredjelio za čuvanje vlastitog gola i igru na kontre iako mu je momčad izgrađena za napadački nogomet.

Wenger je tom odlukom išao na ruku Barceloni koja je s doslovno s pola snage rješila utakmicu u sovju korist, a, čini se, i pitanje prolaska među osam najboljih u Europi. Ove sezone Barcelona je više muke imala u ogledima s prosječnim španjolskim prvoligašima negoli s nekoć strašnom Wengerovom mašinerijom. I to je, ako mene pitate, jedna tužna i pretužna činjenica. Čini mi se kao da gledamo kako gasne jedna velika trenerska zvijezda koja se samu sebe potamnila baveći se više nogometnim bankarstvom negoli nogometnom igrom.

Wenger je svojim financijskim planovima potrošio glas i strast za pobjedom. I to se već godinama odražava na njegovoj momčadi sastavljenoj redom od vrhunskih igrača, ali igrača kojima nedostaje želja. S takvim materijalom kakav ima Wenger neki bi malo mlađi trener, menadžer koji zna psihološki pokrenuti igrače, napravio puno više.

Arsenal, naprosto, više nije engleski klub i upravo je to ono što mu nedostaje – viteški, borbeni duh po kojem su engleski klubovi i engleski nogomet bili decenijama prepoznatljivi. Jedino se tako može suprostaviti današnjoj Barceloni. Što uostalom pokazuje i činjenica da je jedino Simeoneov Atletico ove sezone bio koliko toliko dostojan protivnik blaugrane.

INAT JAČI OD DIZAJNA

Drugi neupitni favorit za osvajanje klempavog trofeja, minhenski Bayern, u Torinu je, činilo se na sličan način kao i Barcelona krenuo po osiguravanje prolaska u narednu rundu. Allegri je tipično talijanski pokušao opstruirati minhenski Mercedes sa španjolskim dizajnom, ali je Bayern bez većih poteškoća, meljući protivnika konstantim posjedom lopte uspio dva puta poslati loptu iza leđa velikog Buffona.

Ali, Bayern za protivnika nije imao malodušnu identetski pogubljenu londonsku momčad. S druge strane je ipak bio veliki Juventus svjestan odgovornosti prema vlastitoj tradiciji i navijačima, s igračima jednako tako svjesnim da igraju za klub koji povijesno ima i veću težinu od onog bavarskog. I taj je psihološki moment učinio ovaj ogled neizvjesnim.

Bayern je u svim segmentima bolja momčad, igrački kvalitetnija, ali inat, želja i strast katkad su u nogometu jednako bitni kao i savršen dizajn momčadi. Allegri je uspio elektrizirati momčad, a detonator promjene je bila želja jednog igrača da dokaže svom bivšem klubu i treneru koji ga je otpisao da su se odrekli vrijednog igrača, igrača koji svojom energijom može dignuti cijelu momčad.

Mario Mandžukić je objavio rat Bayernu, Guardioli i Lewandovskom kojeg su Bavarci doveli kao njegovu zamjenu. I izašao je kao pobjednik iz tog rata makar neki smatrali da je remi s domaćeg terena prilično tanak zalog za uzvrat. No, ovako borben Juventus se ne smije otpisati. A Mandžukić tipično baklanski može što hoće ali samo onda kada to želi.

Ovaj Juventusov pothvat, ovo izjednačenje moglo bi biti mala prevaga na njihovu stranu, ali realno gledano svi scenariji su mogući u uzvratu. Bayern bi mogao uz mnogo muke proći dalje. Juventus bi mogao proći dalje uz još više muke i teškog rada. A moguć je i scenarij u kojem će Bayern razmontirati emotivno ispražnjene Torineze. Juventus se za sada čini kao jedina momčad koja bi mogla pokvariti od sviju očekivani scenarij za rasplet Lige prvaka. Zato što su veliki i zato što to znaju pokazati i kada se sudare s najboljima.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Kauč selektor, Liga prvaka, Marko Tomaš