Konvertiti

OPOZICIJA U RS: Dok je ovakvog SDS-a, Dodik ne treba da brine za svoju budućnost

FOTO: informativa.ba
Piše: Ljiljana Kovačević

Kako se rasipa opozicija u RS, a SNSD lagano preuzima kontrolu nad lokalnim odborom SDS u Banjoj Luci

Politički konvertizam postao je ustaljena pojava u Republici Srpskoj od poslednjih opštih izbora odžanih 2014. godine do danas. Doduše, bilo ga je i ranije, ali nikada na političkoj sceni ovog bh. entiteta nije bio prisutan kao u poslednjih godinu i kusur dana. Politički konvertiti trguju za svoj vlastiti interes i ne padaju im na pamet građani koji su im povjerili glas i za čiju bi dobrobit trebalo da rade.

OSIPANJE OPOZICIJE

Sve je krenulo sa aferom „Papak“ u decembru prošle godine, kada su dva poslanika opozicije, Vojin Mitrović (NDP) i Ilija Stevančević (Penzionerska stranka), prešli u vladajući tabor. Stevančević je bio na kandidatskoj listi SDS-a.

Opozicioni blok nastavio je da se osipa, pa su u međuvremenu poslanički Klub SDS-a napustili i Darko Banjac iz Kozarske Dubice, koji je političko djelovanje nastavio u DNS-u, te Nenad Stevandić iz Banjaluke, koji je osnovao novu političku stranku „Ujedinjena Srpska“.

Poslanički klub SDS-a napustio je i Slavko Dunjić iz Gradiške, koji je političku karijeru nastavio kao član novoosnovane stranke – Izvorni SDS, na čijem čelu je dekan banjalučkog Pravnog fakulteta Vitomir Popović.

Zanimljivo je da su svi, Banjac, Stevandić i Dunjić, bili nosioci izbornih lista u svojim izbornim jedinicama, dok je Stevančević bio prvi na kompenzacionoj listi SDS-a u Banjaluci. Svi oni otišli su iz SDS-a zbog vlastitih dilova koji su postigli sa vladajućim SNSD-om, dijelom zbog novca, dijelom zbog određenih pozicija i nezasitih ambicija.

Očito je da već duže vremena u SDS tinjaju sukobi i da postoje unutrašnja trvenja, ali je notorno i da vrh stranke ignoriše problem, pokušavajući da sakrije prljav veš, koji se ne može sakriti. Što one koji ne vole prljavštinu udaljava od stranke, a glasačko tijelo i simpatizere SDS-a ostavlja u čudu. Nedjelovanje vrha stranke, prije svih lidera SDS-a Mladena Bosića, dovelo je do situacije da će opozicioni blok teško pobijediti SNSD i na narednim lokalnim izborima u Banjaluci, zakazanim za oktobar ove godine.

Vrh SDS je najveći krivac što je opozicija izgubila lokalne izbore u Banjaluci 2012. godine, jer je umjesto da ima zajedničkog kandidata za gradonačelnika, SDS tu kandidaturu povjerio Nenadu Stevandiću, koji je u startu urušio šanse drugog opoziconog kandidata Dragana Čavića (NDP-PDP) da pobijedi SNSD-ovog takmaca Slobodana Gavranovića. Stevandićev glavni rival je, de facto, bio Čavić, a ne Gavranović, jer su se i jedan i drugi borili za isto glasačko tijelo.

Mada je bilo jasno da Stevandić nema šansi za pobjedu, Bosić je aminovao njegovu kandidaturu, što je bila svojevrsna izdaja ostatka opozicije, a Banjaluka je skoro bez borbe ostavljena u rukama vlasti SNSD-a.

Ni to nije bilo za nauk vrhu SDS-a, već su Stevandića, pod njegovim strašnim pristicima i ucjenama, stavili za nosioca liste za parlament RS na izborima 2014. godine. Vratio im je tako što je napustio SDS, priklonio se politici Milorada Dodika, a funkcionere stranke koju je napustio sada naziva „Bakirovim Srbima“.

Odlaskom iz SDS-a, Stevandić je sa sobom povukao i dio članstva u Banjaluci, a najnovija dešavanja oko izbora prvog čovjeka Gradskog odbora SDS pokazala su da u ovoj partiji nikako da odvoje zrno od kukolja. Odnosno da iz stranke hirurški precizno odsjeku one koji rade za račun režima i Milorada Dodika, čije je rušenje, bar tako tvrde, cilj Mladena Bosića i SDS kao najjače opozicione stranke.

 TADIĆEVA OSTAVKA

Problemi u banjalučkom SDS-u nisu od juče, ali su postali jasni krajem avgusta kada je tadašnji predsjednik Gradskog odbora Ognjen Tadić podnio ostavku, navodeći da su se stekli uslovi da on ode. Tadić se na taj čin odlučio jer je dobio informaciju da većina područnih odbora stranke, čiji su se prvaci tajno sastajali, želi njegovu smejnu.

Tadić je, zapravo, unio veliki razdor u Gradski odbor SDS, imenujući za svoje najbliže saradnike osobe koje se dovode u vezu sa kriminalnim miljeom, ali i one koje slove kao kadrovi bivšeg lidera SDS-a Dragana Kalinića, koji je trenutno savjetnik u Dodikovom kabinetu. Riječju, ljude koji nisu istinski sds-ovci.

Na insistiranje Bosića, Tadić je u avgustu povukao svoju ostavku, ali je sredinom decembra prošle godine saopštio da se definitIvno povlači sa mjesta prvog čovjeka SDS u Banjaluci, zbog, kako je naveo, prevelikih obaveza i angažmana u Domu naroda BiH, gdje je delegat.

Nedavno su održani izbori za novog predsjednika GO Banjaluka, koji su potvrdili da vrh stranke ili ne mari ili namjerno ruši opoziciju u Banjaluci i njene šanse da na lokalnim izborima nakon više od deceniju vladavine demisionira Dodikov SNSD.

U igri su bila četiri kandidata - Miroslov Petković,  Vesna Ećim Zlojutro, Predrag Vulin i Davor Šešić. Petković je potom povukao kandidaturu, a u drugi krug glasanja ušli su Vulin, čovjek Ognjena Tadića, i Davor Šešić “mlada snaga” SDS-a, koji je ujedno i poslanik u parlamentu RS.

Porediti Vulina i Šešića je nemoguće. Vulin je već bio na čelu banjalučkog SDS-a, 2010. godine, i za vrijeme njegovog vodjstva ova stranka je ostvarila najlošiji rezultat otkako SDS postoji.

Šešić slovi kao mlad, perspektivan i nekompromitovan političar, koji je samo par dana prije izbora slovio kao glavni favorit. Mediji su procjenjivali da će mu glavni rival biti, ne Vulin, već Vesna Ećim Zlojutro. Onda se desio obrt. Vrh stranke nije javno podržao Šešića, a Ognjen Tadić i njegovi ljudi krenuli su da lobiraju za Vulina, obećavajući svima onima koji ga podrže određene beneficije.

Kako stvari stoje, Vulin je marioneta u Tadićevim rukama, a s obzirom da najbliže Tadićevo okruženje čine ljudi Dragana Kalinića, nije isključena mogućnost da se sam Kalinić preko banjalučkog SDS želi vratiti u stranku i pokušati ponovo njom ovladati.

Ukoliko bi se to desilo, SDS više ne bi bio opozicija i bio bi potpuno otvoren prostor za koaliranje te partije sa Dodikom i SNSD-om. Što sadašnji predsjednik Mladen Bosić neće ni po koju cijenu. I to je njegov najveći kvalitet. Ipak, biti samo izričito protiv Dodika, a ne činiti ništa da on ode s vlasti, suštinski ne mijenja ništa.

Izborom Vulina za predsjednika Gradskog odbora, SDS je ponovo prodao Banjaluku, baš kao i 2012. godine. Vrh stranke je to mogao spriječiti da je podržao Šešića. Ali nije. Ćutali su i prepustili Šešića na milost i nemilost onima koji bi i samom Bosiću rado da vide leđa. I ne samo to, u startu su u ogromnoj mjeri umanjili šansu opozicionog bloka da pobijedi SNSD-ovog kandidata (ma ko on bio) u Banjaluci.

Dok je ovakvog SDS, SNSD ne treba da se brine za svoju budućnost. Za razliku od građana RS, koji još ne mogu nazrijeti svjetlo na kraju tunela.    

(zurnal.info)



Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Ljiljana Kovačević, Republika Srpska, SNSD, SDS