Prava djece

Tuzlanski kanton: Najugroženija djeca nemaju pravo na ljekara

FOTO: Adi Kebo/zurnal.info/arhiv
Piše: Mirna Stanković - Luković

Dok Skupština Tuzlanskog kantona ne izmijeni svoju Odluku, djeca iz najugroženijih kategorija ne mogu otići ljekaru. Istovremeno, zbog toga što ne idu u školu, nemaju pravo ni na dječiji dodatak

Skupština Tuzlanskog kantona je na sjednici održanoj 29. septembra 2015. godine usvojila Zakon o izmjenama i dopunama zakona o socijalnoj zaštiti TK kojom je djecu od šest do 15 godina iz najugroženijih kategorija stanovništva ostavila – bez zdravstvenog osiguranja. Prethodno zakonsko rješenje je omogućavalo pravo na zdravstvenu zaštitu djeci od rođenja do 15 godina starosti.

Odluka Skupštine TK je pravni nonsens. To je ponašanje izvan pravnog i ustavnog okvira Bosne i Hercegovine, nepoštivanje državnog, entitetskog i kantonalnog ustava. To je kršenje najviših pravnih akata u dijelu koji se odnosi na elementarna prava, u ovom slučaju djece. Na žalost, ovo nije prvi put. Ovo je samo jedna manifestacija bahatog ponašanja i, na žalost, ovaj put na djeci, rekao je za Žurnal Zlatan Begić, profesor Ustavnog prava iz Tuzle.

Usvajanjem ovog Zakona, Vlada i Skupština TK prekršile su Konvenciju o pravima djeteta koju je Bosna i Hercegovina ratificirala prije više od 20 godina.

Države-potpisnice  priznaju  pravo  djeteta  da  uživa  najviši  standard  zdravlja  koji  je moguće dostići, i da ima pristup institucijama za liječenje i zdravstvenu rehabilitaciju, stoji u Članu 24. ove Konvencije.

Mirsada Bajramović, predsjednica Udruženja Zemlja djece iz Tuzle, kaže za Žurnal da je njeno Udruženje dalo amandman na ovaj Zakon još dok je bio u javnoj raspravi.

Međutim, nadležno ministarstvo je odbilo amandman i Skupština TK je 29. septembra 2015. razmatrala izmjene i dopune Zakona, kaže Bajramović.

Ovakvom odlukom Skupštine, bez prava na zdravstveno osiguranje su ostala djeca koja ne pohađaju redovno školovanje.

Radi se većinom o djeci koja su zbog različitih razloga, da li zbog toga što su hronični bolesnici, zato što dolaze iz iznimno siromašnih porodica, ili su žrtve zanemarivanja od strane roditelja, zlostavljanja, nasilja ili trgovine ljudima, isključena iz procesa osnovnog obrazovanja, kaže Mirsada Bajramović.

IZMJENA NOVOG ZAKONA POD PRITISKOM JAVNOSTI

Vlada TK je u decembru prošle godine objavila demanti na izvještaje medija da „štedi na najugroženijim kategorijama stanovništva."

Prema odredbama federalnog Zakona, da bi sva djeca bila zdravstveno osigurana dovoljno je da redovno pohađaju osnovnu školu, sa napomenom da je osnovno obrazovanje obavezno, i ta djeca će biti osigurana preko Ministarstva obrazovanja, nauke kulture i sporta TK, stajalo je u tadašnjem saopštenju Vlade TK, uz napomenu da su novim izmjenama i dopunama Zakona samo izvršili usklađivanje sa federalnim Zakonom.

Ukoliko su u pojedinačnim slučajevima iz određenih razloga djeca ipak spriječena da pohađaju nastavni proces, ta djeca ne ostaju bez zdravstvene zaštite budući da Vlada Tuzlanskog kantona svake godine iz budžeta izdvaja više od 1.800.000,00 KM za zdravstvene usluge neosiguranih lica. Tako ni jedna osoba, bez obzira što nema zdravstveno osiguranje, ne ostaje bez zdravstvene zaštite što dovoljno govori o socijalnoj osjetljivosti Vlade TK i resornog ministarstva, stajalo je u saopštenju.

Tek sedam mjeseci kasnije, pod pritiskom javnosti i Institucije ombudsmena za ljudska prava u BiH, 11. aprila je održan radni sastanak  predsjednika Skupštine TK Senada Alića, premijera Tuzlanskog kantona Bege Gutića i resornih ministara sa saradnicima, “s ciljem iznalaska sistemskog rješenja za zdravstveno osiguranje ove djece”.

Imajući u vidu cjelokupno stanje, uz želju da na sistematičan način riješi ova problematika, danas je dogovoreno da će se na prvoj narednoj sjednici Skupštine Tuzlanskog kantona izmijeniti Odluka o utvrđivanju osnovica, stopa i načinu obračunavanja i uplate doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje na području TK, te da će u nju biti uvrštena i djeca od 6. do 15. godine života koja nisu osigurana po drugom osnovu, stoji u saopštenju Vlade TK.

Najavljeno je i da će se od Parlamenta Federacije BiH i resornih federalnih ministarstava ponovno tražiti usklađivanje Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, sa međunarodnim konvencijama.

Značajno je istaći, i pored činjenice da zdravstveno osiguranje za pedesetak djece nije bilo osigurano zakonskim rješenjem, da u Tuzlanskom kantonu u proteklom periodu nije zabilježen niti jedan slučaj da je zbog toga bilo kome bila uskraćena medicinska pomoć, rekao je ministar zdravstva Bahrudin Hadžiefendić.

Ipak, nije poznato koliko djece bez zdravstvenog osiguranja nije ni zatražilo ljekarsku pomoć iz jednostavnog razloga što nemaju zdravstvenu knjižicu.

Mi već deset godina radimo sa takvom djecom. Vidjeli smo da na žalost taj mehanizam ne funkcioniše i da čak i u onim situacijama kada socijalni radnik zatekne takvo dijete na ulici i kada ga smjesti u prihvatilište, kada nema zdravstvenog osiguranja u zdravstvenim ustanovama odbijaju da pregledaju takvo dijete, tvrdi Mirsada Bajramović iz Udruženja Zemlja djece.

Vlada i Skupština TK su ostale pri stavu da su bili primorani donijeti ovakvu odluku “jer viši nivoi vlasti, tj. federalni organi i institucije svoje aktivnosti i zakone nisu uskladili sa međunarodnim konvencijama”.

S tim u vezi svi medijski i pritisci nevladinih organizacija, prije svega su trebali biti usmjereni prema federalnim organima, a ne Vladi Tuzlanskog kantona, stoji u saopštenju od 11. aprila.

Učesnici radnog sastanka su istakli da je pohađanje osnovne škole obavezno, te da svi oni koji sprječavaju svoju djecu da pohađaju osnovnu školu čine prekršaj.

Tim činom svojoj djeci roditelji su uskratili i zdravstveno osiguranje. Imajući u vidu navedeno, dogovoreno je i da se svi nadležni subjekti, škole, centri za socijalni rad, inspekcije i Ministarstvo unutrašnjih poslova, zaduže da pokrenu odgovarajuće postupke protiv roditelja koji zanemaruju svoje dužnosti i ne slanjem na nastavu, zapuštaju svoju djecu.

ŠTA REĆI, A NE ZAPLAKATI?

Situacija, međutim, nije tako jednostavna. Pojedini roditelji djecu ne šalju u školu ne zato što ne žele, već zbog siromaštva. Druga djeca ne idu u školu jer boluju od hroničnih bolesti. Neka su, opet, žrtve zanemarivanja, zlostavljanja ili trgovine ljudima. Mirsada Bajramović smatra da je trenutak kada je djeci potrebna ljekarska pomoć prilika da se takva djeca identifikuju i da im se pomogne.

Mi već deset godina apelujemo na nadležne instituticije da je jedan od načina da se roditelji koji zbog siromaštva ne šalju dijete u školu za zdravstveno osiguranje obrate Centru za socijalni rad. To je prilika da se takva djeca identifikuju i da se uključe sve nadležne institucije, od Centra za socijalni rad do nevladinih organizacija i nadležnog ministarstva da se sagledaju problemi zbog kojih dijete nije išlo u školu i da se vrati u obrazovni proces, kaže predsjednica Udruženja Zemlja djece.

Iz Vlade i Skupštine TK, osim demantija iz decembra prošle godine i saopštenja iz aprila, nije bilo drugog zvaničnog saopštenja. Prema pisanju medija, ministrica za rad i socijalnu politiku TK, Danijela Simić je izjavila da su Zakon morali uskladiti s federalnim, a da je cilj djecu skloniti s ulice i poslati u škole.

Šta reći na to, a ne zaplakati? Organizacija Zemlja djece je prije dvije godine tražila da se potpiše protokol za postupanje u slučajevima prosjačenja, skitnje, eksploatacije djece itd. Tu se upravo radi o djeci koja su na neki način izvan obrazovnog sistema. Mi smo kreirali referalni mehanizam gdje su uključeni Ministarstvo za socijalnu politiku, Ministarstvo obrazovanja, Ministarstvo zdravstva, MUP i naša organizacija. Mi radimo na identifikaciji djece i njihovom smještaju u prihvatilište koje je otvoreno u decembru prošle godine. Naša organizacija je doprinijela sa svojim finansijskim i materijalnim sredstvima da se opremi i adaptira to prihvatilište i radili smo na razvijanju ljudskih resursa, tvrdi Mirsada Bajramović i dodaje da Udruženje Zemlja djece od septembra traži od ministrice da organizuje referalni sastanak na kojem bi razgovarali o ovim problemima, a ona sada govori da im je cilj da sklone djecu sa ulice.

Dijete nije pepeljara. Ovdje se radi o djeci od šest do petnaest godina. Mi imamo djecu od 14 godina koju ne možemo vratiti u prvi razred osnovne škole. Takva djeca zahtijevaju poseban pristup, čak i kada postoji saglasnost roditelja da se uključe u obrazovni proces. Ona se moraju pripremiti, vanredno polagati određeni broj razreda osnovne škole da bi sustigli svoju generaciju... Tek nakon toga mogu se uključiti u redovan proces školovanja i steći pravo na zdravstveno osiguranje. To nekada traje i godinu dana, a nekada i četiri, kaže naša sagovornica, naglašavajući da dijete ne može biti bez zdravstvenog osiguranja za to vrijeme.

Neka od te djece su hronični bolesnici. Ako žive u lošim uslovima, to se jako odrazilo na njihovo zdravlje. Mi moramo i o tome voditi računa. Da ne govorimo o situacijama kada imate dijete koje roditelji eksploatišu, zanemaruju, ne daju im da idu u školu. Proces oduzimanja roditeljskog staranja traje po dvije do tri godine. Za to vrijeme dijete mora da dobije zdravstvenu zaštitu i da ima mogućnost besplatnog liječenja, tvrdi predsjednica Udruženja Zemlja djece.

NIJE NAŠE DA PRATIMO MEĐUNARODNE STANDARDE

Predstavnici ovog Udruženja su učestvovali u radu Skupštine TK u septembru 2015. godine kada je usvojen sporni Zakon. Obratili su se poslanicima i Vladi i jasno im rekli da je to kršenje Međunarodne konvencije o pravima djeteta i drugih međunarodnih akata koji garantuju svakom djetetu pravo na zdravstveno osiguranje.

Jasno smo im rekli da je to u suprotnosti sa Ustavom, da pravni osnov na koji se oni pozivaju, lex specialis zakon o zdravstvenom osiguranju nije adekvatan pravni osnov za ukidanje osiguranja za djecu od šest do 15 godina i da sam Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH jasno kaže da to pravo imaju djeca od rođenja do 18 godina starosti. Rekli smo im da će ovakvo zakonsko rješenje ukoliko ga usvoje značiti da će 30 djece u gradu Tuzla, koji su na evidenciji Centra za socijalni rad, automatski biti isključeno i da će ta djeca izgubiti pravo na adekvatnu zdravstvenu zaštitu, odnosno pravo na život. Između ostalog, od njih smo tražili da ne usvoje tu odluku, kaže Mirsada Bajramović za Žurnal.

Premijer je izašao za govornicu i rekao da njihovo nije da prate međunarodne standarde, već da to trebaju pratiti viši nivoi vlasti, a da oni samo postupaju u skladu sa federalnim zakonom i da ova djeca treba da idu u školu, pa će na osnovu toga i dobiti zdravstveno osiguranje. Većina poslanika, zato što pripadaju istoj političkoj opciji, je glasala da se usvoji Zakon, kaže Bajramović.

Pošto njihovi amandmani nisu usvojeni, Udruženje je odlučilo da preduzme odgovarajuće mjere. Kada je Zakon stupio na snagu, organizovali su okrugli sto na kojem su učestvovali predstavnici nadleđnih ministarstva i institucija, skupštinski poslanici i pomoćnica ombudsmana za ljudska prava djeteta koja je tada, prema riječima Mirsade Bajramović, jasno kazala da ovakvo zakonsko rješenje nije u skladu sa međunarodnim standardima.

Zaključak okruglog stola, u kojem su učestvovali poslanici Skupštine TK, koji su bili “zaprepašteni” jer kao nisu dovoljno znali kada su glasali za takvo zakonsko rješenje, jeste da se ide sa inicijativom prema Skupštini TK da se u što kraćem roku vrati ova kategorija djece u pravo. Kao organizacija smo ponudili jednoj od učesnica okruglog stola da našu inicijativu podnese Skupštini. Inicijativa se sastojala u tome da Skupština TK zaduži nadležno ministarstvo za rad i socijalnu politiku da u roku od 30 dana pristupi rješavanju ovoga problema i iznađe zakonsko rješenje koje će podnijeti Skupštini, kaže predsjednica Udruženja Zemlja djece.

- Na moje zaprepaštenje, i oni poslanici koji su učestvovali u okruglom stolu i inicirali zaključak su bili suzdržani, za ovu inicijativu je glasalo samo šest poslanika, a 17 ih je bilo suzdržano, kaže Bajramović.

KRIVIČNE PRIJAVE U PONEDELJAK

Nakon toga, Udruženje je pokrenulo kampanju koja je rezultirala press konferencijom u kojoj su učestvovali i Dr. sc. Zlatan Begić, profesor Ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Tuzli, dr. sc. Boris Krešić, profesor porodičnog prava i direktorica Centra za socijalni rad u Tuzli, Sonja Brčinović na kojoj su najavili podnošenje krivičnih prijava protiv onih koji su učestvovali u izradi i usvojili ovakvo zakonsko rješenje kojim se krše prava djeteta.

Krivične prijave su spremne i podnijet ćemo ih u ponedeljak, 25. aprila, potvrdila je za Žurnal Mirsada Bajramović.

Slučaj je otvoren i kod Institucije ombudsmena za ljudska prava u BiH, a Udruženje Zemlja djece je obaviješteno da će ova Institucija uskoro izdati preporuku da Vlada TK krši prava djeteta.

Predsjednica Udruženja Zemlja djece, Mirsada Bajramović, naglasila je da se za svako dijete iz ove kategorije za potrebe zdravstvene zaštite mjesečno izdvajalo oko 12 KM.

Prema posljednjim podacima koje smo dobili, registrovano je 58 ovakve djece u TK, ali to nije stalan broj. To su samo djeca koja su identifikovana. , rekla je Bajramović u razgovoru za Žurnal.

Dok Skupština Tuzlanskog kantona na prvoj sljedećoj sjednici ne izmijeni Odluku, djeca iz najugroženijih kategorija ne mogu otići ljekaru. Istovremeno, zbog toga što ne idu u školu, nemaju pravo ni na dječiji dodatak.

Tekst je nastao u saradnji sa portalom Diskriminacija.ba

(zurnal.info)