Euro 2016

KAUČ SELEKTOR: Hrvatska je favorit Eura, valjda je to sada svima jasno

FOTO: HNS
Piše: Marko Tomaš

Hrvatska definitivno igra najbolji ngoomet na turniru. Prvim mjestom u skupini otvorio joj se i sjajan ždrijeb do kraja prvenstva. Ukoliko nastave s ovakvim predstavama samo nebo je granica

KRATKI REZOVI

Fatih Terim je nogometni vrač. Vukao je razbijenu vojsku sve do posljednje utakmice. Njegovi igrači su bili nogometno razbijeni, poniženi, ali on je uspio da im digne glave i, kad su svi favorizirali Češku, Turci su vidjeli svoju šansu da se dokopaju treće pozicije. Konačno je proradila njihova fanatičnost, jedino što im je ostalo obzirom su nogomento podbacili u svim segmentima. Doduše, proradili su protiv momčadi koja im je kvalitetom podjednaka iako je pokazala nešto više od  igre u prve dvije utakmice. Ako ništa drugo spasili su nogometni ponos.

Njemci su odigrali svoju vjerojatno najbolju utakmicu na Euru, ali uspjeli su postići svega jedan pogodak. No, nizali su šanse. Low je valjda shvatio da ipak mora igrati s pravom špicom u prvoj postavi i u tome se redom slažu svi komentatori. Low opet ima savršenu mašineriju. Čini se da je u Kimichu pronašao bolje rješenje za desni bok od Howedesa, obrana se stabilizirala i rijetko kada čovjek može reći da uživa u igri nekog stopera ali gledati Mattsa Hummelsa je istinsko zadovoljstvo. Jednostavan, elegantan i, pri tome, zna igrati nogomet. Sjeverna Irska je kandidat za prolazak, a to su zaslužili svojom borbenošću.

Indikativno je da izuzev Škotske sve druge otočke reprezentacije igraju na Euru i to igraju sasvim solidno. To nam govori o jačini engleskih liga jer većina tih igrača igra u Premiershipu i Championshipu. Pokazuje se tako da je Championship u stanju iznjedriti toliko dobre igrače da mogu igrati sasvim zapaženu ulogu na europskom prvenstvu. A govorimo o drugoj ligi jedne zemlje. Prvaci ovdašnjih liga borili bi se za opstanak u Championshipu.

Poljaci su očekivano svladali indisponirane Ukrajince. Poljska je jako, jako interesantna momčad. Nikako ih se ne smije izbaciti iz kombinacija za neki čak i neočekivano visok plasman. Ukrajinci su natjecanje završili nestvarno loše. Nisu postigli niti jedan pogodak. Bilo je tužno vidjeti na njihovoj klupi jednog od najboljih europskih napadača u povijesti kako nemoćno u očaju grize prste i nervira se. A Ševčenko bi čak i u trenutnom stanju vjerojatno odigrao bolje od momaka koji su na terenu nosili urkajinski dres. Bilo kako bilo, Poljaci su jedna čvrsta, tvrda momčad puna talenta koji još nije eksplodirao na ovom Euru. Ako proradi Lewandovski, koji se uglavnom žrtvovao za ostatak momčadi, ne možemo predvidjeti kome sve Poljaci mogu pomrstiti račune.

PRIČA DANA: HRVATSKA

Sad smo svi pametni. Mene je dosta ljudi gledalo kao da sam poremetio s pameću kad sam nakon prve dvije utakmice tvrdio da je Hvratska među četiri glavna favorita Eura. Ne samo zbog igračkog kadra, nego i zbog igre koju prikazuje.

Protiv Španjolaca se pokazalo da Hrvatska ima i neočekivano širok roster obzirom je par žutokljunaca ravnopravno pariralo španjolskim zvijezdama.

Španjolcima je bilo jako stalo do ove utakmice. Na teren su poslali najjaču postavu. Nije se Del Bosque odlučio odmoriti glavne igrače i to ogovori da im je bilo bitno nastaviti u pobjedničkom ritmu.

Ante Čačić nije riskirao s ozlijeđenim i kartoniranim igračima. Kada sam vidio postavu Hrvatske pomislio sam da ćemo svjedočiti nogometnom samoubojstvu. Pjacu se moglo očekivati u prvoj postavi ali Marka Roga na poziciji Luke Modrića nije očekivao baš nitko. Još kad je utakmica počela uhvatio sam se za glavu. Bokte, pomislio sam, ovaj je odlučio napasti Španjolce. To se ubrzo pokazalo kobnim. Španjolci su poveli a da utakmica nije ni počela kako valja. No, bio je to tek početak.

Rog nije dao disati Iniesti. Hrvatska je ubrzo počela usmjeravati igru onako kako ona želi. Ivan Rakitić je na sebe preuzeo ulogu onoga koji diktira tempo igre. Koliko god bilo ludo na teren protiv Španjolske poslati postavu s četiri plemenita veznjaka staro se nogometno pravilo pokazalo točnim. Tko zna igrati može igrati na bilo kojoj poziciji. Tako je i Marko Rog mogao igrati flastera na Iniesti. Badelj se pokazao boljom verzijom Busquetsa od Busquetsa samog. Pjaca je pokazao da je unaprijeđena verzija Denilsona, okreće ljude na petobanci i još je sjajan u obveznoj igri.

Ono što imponira i što se mora priznati osporavanom Anti Čačiću jeste činjenica da Hrvatska nikada nije izgledala tjelesno bolje spremna. To znači da su pripreme bile sjajno tempirane. Svi igrači doslovce pucaju od snage. Također, kolega Topić s hrvatskog portala Telegram sjajno je primijetio da Čačić radom uspijeva nadomjestiti svoje mane. Zna da nema igračkog instikta pa se trudi pratiti nogometne trendove. Tako je na Euro doveo jednu momčad čiju se igru tek treba proučavati. Momčad je to koja mijenja ritam igre tijekom utakmice a činjenica da imaju toliko plemenitih veznjaka koje se ovaj ne boji postaviti skupa u momčad njihove napadačke opcije čini raznovrsnima. Ako ništa drugo moramo priznati nekoliko stvari. Ante Čačić jeste mamićeva marioneta, ali čovjek radi dobar posao. I čovjek je jako hrabar. U ovakvoj utakmici gurnuti u vatru tri mladca kakvi su Jedvaj, Rog i Pjaca je sumanuto na prvi pogled. Ali tako se i rađaju pravi igrači. Ili jesi ili nisi. Nema veze koliko ti je godina. Čačić im je vjerovao a ovi su mu uzvratili na najbolji način a sad ćemo vidjeti koliko će Mamić na njima zaraditi nakon Eura.

Impresionirao me posebno Tin Jedvaj obzirom na osjetljivost pozicije koju igra. Toliko mirnoće, sjajne procjene, igra gotovo bez ijedne greške, hrabrost, drskost. Kao da se ne radi o dečku koji je tek na početku karijere. Dobro je znati da Vida i Ćorluka imaju takvu alternaciju. Otac mu Zdenko je bio solidan ligaški igrač. Sjećam ga se iz osamdesetih godina dok je igrao za Velež. Tin će po svemu sudeći, a već i jeste, napraviti daleko veću karijeru od svog oca.

Iskreno, bojao sam se da će onaj prekid utakmice protiv Češke poljuljati hrvatske igrače. Ali dogodilo se obratno. Ona je situacija očito stvorila još veću povezanost među igračima. Momčad je skupila glave. Pokazali su da idu prema svom cilju bez obzira na sve što ih snađe i treba im na tome čestitati. Time su, po meni, već pobjednici turnira. Kakva kohezija vlada u hrvatskoj momčadi najbolje se vidjelo kada se mladi Jedvaj sporječkao s Moratom. Njemu je u obranu prikočio Ivan Perišić i nimalo nježno je poručio Morati da ne dira malog. Stara floskula o spoju mladosti i iskustva koji funkcionira najbolje se tako pokazala na primjeru Hrvatske.
Dakle, svjedočili smo jednoj velikoj utakmici. Španjolci na Euru nisu izgubili utakmicu još od 2004. godine. Punih 12 godina nitko ih na europskim smotrama nije pobijedio. A onda su izgubili od druge postave Hrvatske. I to potpuno zasluženo. Još su i zapucali poklonjeni penal. Pravda je pobjedila i Ramos je zapucao najbolju španjolsku prigodu. Modirć je bio savjetnik, Srna prenositelj poruke, Ramos se čudio što se ovi došaptavaju ali uskoro mu je postalo jasno.

Sjajna tjelesna pripremljenost omogućila je hrvatskim igračima visoku razinu koncentracije tijekom cijele utakmice. Ona je pridonjela i tome da Ivan Perišić bude u stanju, nakon što se trošio cijelu utakmicu, zabiti onaj sjajni pobjednički zgoditak. Perišić je i do tog trenutka bio jedan od najboljih igrača Eura ali ovaj ga je pogodak defitnitivno označio najboljim igračem prvog dijela Eura. Ako su Modrić i Rakitić oni koji ovu momčad čine moćnom i daju joj balans i intelgienciju Perišić je onaj jezičak na vagi, čovjek koji presuđuje protivnicima i odlučuje utakmice. U ovom trenutku on je najbolji krilni igrač Europe. Moćan tjelesno, brz, razornog udarca i hoće ga gol. A prodaje i više bicikla od bilo koje tvornice kojoj su bicikla osnovni proizvod.

Hrvatska definitivno igra najbolji ngoomet na turniru. Prvim mjestom u skupini otvorio joj se i sjajan ždrijeb do kraja prvenstva. Ukoliko nastave s ovakvim predstavama samo nebo je granica. Možda će netko reći da je to pretjerivanje, ali tim i takvima poručujem da ponovno pogledaju utakmice koje je Hrvatska odigrala do sada. Pogotovu ovu protiv Španjolaca u kojoj su igrali bez Modrića, Mandžukića, Brozovića, Vide i Strinića. Čekali su ih, gušili im napade, preuzimali inicijativu, igrali okomitije, konkretnije, stvarali su prigode i da je svatko zabio sve svoje šanse Hrvatska bi opet pobijedila. A to protiv Španjolaca nije nimalo lako. Uostalom, 12 godina nitko ih nije pobjedio na europskim prvenstvima. Valja to ponoviti.

NA MARGINI

Zanimljivo je pratiti europske medije i njihvo odnos spram onoga što se dogodilo u St. Etiennu na utakmici između Hrvatske i Češke. Svi se redom bave uzrocima a ne posljedicom. S puno razumijevanja su govorili o činu hrvatskih navijača stavljajući u prvi plan korupciju i kriminal koji se događa u hrvatskom nogometnom savezu. Mediji u Hrvatskoj su podijeljeni. Oni „državotvorni“ bacaju drvlje i kamenje na huligane s hrvatske tribine, dok oni drugi pokušavaju ukazivati na uzroke takvog bijesa i ogorčenja u dijelu navijačkog puka u Hrvata. A uzroci su u svečanim ložama i na svečanim prijemima i česti su gosti hrvatskih sudnica. Netko će u prilog Don Mamića, kuma hrvatskog nogometa, dati upravo ove sjajne rezultate na Euru, ali ako ćemo tjerati mak na konac utakmicu protiv Španjolske, recimo, odlučili su hajdučki sinovi Subašić, Perišić i Kalinić. Uostalom, besmislena je to rasprava. Jasno je da su sumnjivi tipovi poput Mamića najveće zlo svih država regije. Imamo ih i mi na izvoz u svim segmentima javnog djelovanja, pogotovu u politici i dok god su oni u moći mi ćemo živjeti u sivoj, paralegalnoj močvaretini. A radost će nam donositi samo iskre talenta nekih momaka ni krivih ni dužnih za tu i takvu situaciju. Njima želim da odu tamo gdje talentom zaslužuju – na krov Europe.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Euro 2016, Kauč selektor, Marko Tomaš