Ekologija

Milioni na smeću: Zašto Federalno ministarstvo okoliša pokušava uvesti monopol na upravljanje otpadom?

Piše: Tatjana Udovičić

Kako je i zašto Federalno ministarstvo okoliša i turizma, i po cijenu kažnjavanja, pokušalo da uvede monopol na tržištu upravljanja ambalažnim otpadom


Federalno ministarstvo okoliša i turizma kažnjeno je sa 21.000 KM zbog sprečavanja, ograničavanja i narušavanja konkurencije na tržištu upravljanja ambalažnim otpadom.

Rješenje o kazni je izdalo Konkurencijsko vijeće BiH, u postupku koji je pokrenuo operater za postupanje s ambalažnim otpadom Ekopak iz Sarajeva. Kazna je rezultat namjere ministarstva da stavi van snage Pravilnik o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom, čime se gase operateri za upravljanje ambalažom i monopol nad ovim poslom daje Fondu za zaštitu okoliša Federacije BiH.

Odgovarajući na upit Žurnala ko će snositi odgovornost zbog trošenja budžetskog novca na plaćanje kazne, te zašto je uopšte došlo u poziciju da bude kažnjeno, iz ministarstva odgovaraju da je Konkurencijsko vijeće pogrešno primijenilo materijalne propise.

Sve u ime Reformske agende

Konkurencijsko vijeće nije razumjelo materiju u kojoj je postupalo. Fond za zaštitu okoliša je osnovan u sladu sa zakonom, nije privredno društvo, niti trgovinski subjekt, ne ostvaruje profit, već je finansijska organizacija za zaštitu okoliša Federacije. Naknade koje prikuplja Fond su javnog, a ne trgovinskog karaktera, tako da argumentacija da će biti narušeno tržište ne postoji.

Putem sudskih organa ćemo poništiti odluke Konkurencijskog vijeća i izvršiti povrat sredstava u budžet. Stavljanje van snage Pravilnika nije orjentisano protiv operatera. Aktuelizacijom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH Evropskoj uniji, te analizom provođenja Reformske agende, ustanovljeno je da se hitno mora pristupiti reviziji kompletne regulative koja se tiče upravljanja otpadom i njenog usklađivanja unutar BiH, ali i sa EU direktivama – navodi se u odgovoru ministrice Edite Đapo.

Rješenost da se sudskim putem zaštiti budžet za svaku je pohvalu. Međutim, iskrenost brige za budžetska sredstva ozbiljno dovodi u pitanje podatak da ministarstvo nije poduzelo zakonske mjere za povrat nenamjenski utrošenog novca iz transfera za zaštitu okoliša za 2013. i 2014. godinu, a ti transferi su iznosili 5,5 miliona maraka!

Ovo je samo jedan od primjera učinka ministarstva do kojih je došao Žurnal pošto se, zaintrigiran intenzivnom aktivnošću na mijenjanju legislative, zainteresovao za propitivanje na koji način se upravlja otpadom i zaštitom okoliša. Uvid u praksu ministarstva otkriva netransparentno i nenamjensko trošenje milionskih budžetskih iznosa, a zakoni i pravilnici se mijenjaju bez konsultacija i adekvatne argumentacije.
Evropska praksa napuštena preko noći

Procjena je da se u Federaciji godišnje plasira 170.000 tona ambalaže. Za svaki plasirani kilogram ambalaže plaća se naknada Fondu za zaštitu okoliša, po principu „zagađivač plaća“. Obveznici plaćanja naknade su proizvođači, uvoznici, punioci, distributeri ili krajnji snabdjevači proizvoda. Naknadu mogu platiti direktno Fondu ili preko operatera za upravljanje ambalažom.

„Iskustva zemalja Evrope pokazuju da najefikasniji sistem upravljanja ambalažnim otpadom uspostavljaju obveznici sistema osnivanjem svog operatera sistema, preko kojeg ispunjavaju ciljeve za reciklažu i iskorištenje“, navodi ministarstvo u svom Vodiču kroz Pravilnik o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom iz 2012. godine. Četiri godine kasnije, ministarstvo odlučuje da napusti najbolju evropsku praksu.

Ministarstvo nas nikada nije obavijestilo da idu u pravcu izmjena Pravilnika, niti da te izmjene idu u pravcu ukidanja operatera. Upravo suprotno, kad je Ekopak dobio nezvaničnu informaciju da Ministarstvo priprema ukidanje operatera  i kad smo se obratili Ministarstvu sa upitom, nikada nismo ni dobili odgovor. Dakle, kao jedan od ključnih nosilaca uspostave sistema apsolutno smo bili isključeni iz cijelog procesa – kaže za Žurnal Amela Hrbat, direktorica Ekopaka, jednog od dva operatera koji djeluju u Federaciji i koji je pokrenuo proces protiv ministarstva pred Konkurencijskim vijećem BiH.

Na štetnost djelovanja ministarstva upozorili su i privrednici i Vanjskotrgovinska komora BiH.

„Privrednici i dalje smatraju da se ukidanjem Pravilnika o ambalaži i ambalažnim otpadom, i nadalje planiranog uspostavljanja regulisanog državnog vlasništva nad upravljanjem ambalažnim otpadom, federalna uprava udaljava od dobro uspostavljenih, transparentnih, finansijski učinkovitih, konkurentnih i ka cirkularnoj ekonomiji usmjerenih šema i evropskih praksi“, stoji u dopisu koji je Vanjskotrgovinska komora BiH uputila ministrici Đapo.

Stranačka križaljka

Racionalna argumentacija za namjeru ministarstva da ugasi operatere, a Fondu povjeri upravljanje kompletnim tržištem ambalaže ne može se naći u statističkim podacima o broju obveznika uvedenih u sistem naplate.

Tokom 2015. godine, obavezu plaćanja naknade za ambalažu preko Fonda je ispunilo 18 obveznika, preko Ekopaka 535 i Ekoživota (drugi operater) 221. Godinu ranije, preko Fonda su obaveze izmirila 162 obveznika, preko Ekopaka 510, a preko Ekoživota 160.

Naše mišljenje je da je cilj ukidanja Pravilnika bio da se uvede monopol države odnosno politike. Zavođenjem monopola se briše transparentnost, koju Fond nije imao ni do sada, mogućnost uvida u prikupljanje i trošenje ubranih sredstava i na kraju nema mogućnosti sankcioniranja tj odgovornosti, jer država same sebe ne može sankcionirati. Kada na jednoj strani imate monopol, a na drugoj nemogućnost kontrole transparentnosti, onda je jasan rezultat takve politike – ocjenjuje Hrbat.

Operateri su bili uspješniji od Fonda posmatrano i kroz prizmu podataka o količinama prijavljene plasirane ambalaže. U 2012. godini  je prijavljeno ukupno 61.070 tona plasirane ambalaže, a 70% ove količine je prijavljeno preko sistema Ekopaka. U 2013. godini je prijavljeno ukupno 63.824 tone ambalaže, od čega 81% preko Ekopaka. Godinu kasnije, kada se uz Ekopak na tržištu pojavljuje i operater sistema Ekoživot iz Tuzle, ukupne količine prijavljene plasirane ambalaže iznose 81.986 tona, od čega je preko Ekopaka i Ekoživota prijavljeno 96%.  Operateri su ispunili godišnje ciljeve za iskorištenje i reciklažu ambalaže, što i jeste zadatak Pravilnika i cilj Zakona o upravljanju otpadom, te EU Direktive 94/62.

Motivi ministarstva da Fondu povjeri upravljanje ambalažnim otpadom postaju još maglovitiji ako se uzme u obzir činjenica koja je u domenu rubrike „vjerovali ili ne“ - ministarstvo nije obavilo upravni nadzor i nadzor nad zakonitošću rada i opštih akata Fonda od njegovog osnivanja(!?), na šta je svojevremeno upozorio Ured za reviziju institucija FBiH.

Dugogodišnji direktor Fonda bio je Safet Harbinja. U aprilu ove godine Vlada Federacije BiH za novog direktora imenuje Fuada Čibukčića. Čibukčić je kadar Saveza za bolju budućnost (SBB), iz čijih redova je i aktuelna ministrica Edita Đapo. Ovakav personalni raspored otvara i pitanje: da li je pokušaj stvaranja monopola u korist Fonda zapravo pokušaj stvaranja monopola SBB-a? Fond je po osnovu naplate naknade za ambalažu u periodu 2013 – 30.jun 2016. prihodovao 1,6 miliona maraka. Ukoliko bi se u sistem naplate uvelo svih 4.500 obveznika, godišnji prihod bi potencijalno iznosio i do 10 miliona maraka.

Mali i veliki

Na upit Žurnala koje konkretno ciljeve i zadatke operateri za upravljanje ambalažnim otpadom nisu ispunili, ministrica Đapo daje uopšten odgovor:

Operateri su se bavili samo „velikim“ uvoznicima i proizvođačima, dok je i dalje veći broj manjih ostao van sistema. Također,  slaba tačka Pravilnika je bilo i propisivanje mehanizama kontrole, jer je ostalo nedorečeno koja inspekcija precizno kontroliše koji segment, tako da su na terenu mnogi koristili mogućnost izbjegavanja. Oblast upravljanja ambalažnim otpadom i utrošak sredstava koje je operater prikupio od naknada nije pokazala željeni napredak. Vrlo mala sredstva su odvajana za samu reciklažu i uspostavu infrastrukture. Operateri koji su prikupljali javna sredstva pokazali su nespremnost za koordinirani rad sa Ministarstvom, te netransparentnost kod ulaganja sredstava.

Interesantno je primjetiti da Fond za zaštitu okoliša ima suprotno mišljenje od ministarstva po pitanju „malih“ i „velikih“ obveznika. Fond smatra da su u sistemu operatera upravo „mali“ obveznici. Naime, uz podatke o broju obveznika plaćanja naknade i količinama prijavljene ambalaže, Žurnalu su dostavili i kratko objašnjenje:

Bez obzira na porast broja obveznika, količine plasirane ambalaže ne prate taj trend. Pretpostavlja se da je razlog za to da se veći broj obveznika koji imaju „manje“ količine plasirane ambalaže nalaze u sistemu jednog od operatera.

Parlament doveden u zabludu

Neposredno nakon stavljanja van snage Pravilnika o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom, Federalno ministarstvo po hitnoj proceduri upućuje Parlamentu Federacije na usvajanje Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom. Ovaj potez je bio nezakonit, budući da nije održana javna rasprava. Time je ministarstvo prekršilo i  Aarhusku konvenciju - Konvencija o pristupu informacijama, učešću javnosti u odlučivanju i pristupu pravdi u okolišnim pitanjima.

Zastupnici u Domu naroda su imali i druge primjedbe na račun ministarstva.

Smatram da je cilj predlagača ovog zakona da na svaki mogući način, što uključuje i konfuzne načine koji dovode u zabludu zastupnike, pokuša osigurati da prihodi od naknada za otpad ostanu u Fondu za zaštitu okoliša i da se izbjegne raspodjela sredstava sa županijskim fondovima, u skladu sa članom 25. Zakona o Fondu za zaštitu okoliša Federacije – ocijenio je zastupnik Dario Puriš.

Dom naroda je jednoglasno odbio da usvoji izmjene zakona po hitnom postupku i nacrt je vraćen u javnu raspravu. Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom, ministarstvo namjerava uvesti nove kategorije otpada (gume, baterije i akumulatori, ulja, vozila), informacioni sistem upravljanja otpadom, utvrditi proizvode koji poslije upotrebe postaju posebne kategorije otpada, utvrditi obrasce dnevne evidencije, godišnjeg izvještaja itd.

Sve su  ovo ciljevi navedeni u Strategiji zaštite okoliša Federacije BiH za period 2008 – 2018. Rok za ostvarenje ovih ciljeva je bila 2008. godina.

Strateška subjektivnost

I na kraju, koja riječ o brizi za budžetski novac. Za realizaciju Akcijskog plana Strategije okoliša budžetom Federacije za 2015. godinu je odobreno milion maraka, a Federalno ministarstvo okoliša i turizma je realizovalo 978.984 KM.

Ovaj novac je podijeljen netransparentno. Nejasni kriteriji i podkriteriji za dodjelu sredstava, nepostojanje dokumentacije kojom se potvrđuje ispunjenost propisanih kriterija, dodjeljivanje bodova aplikantima na osnovu subjektivnog mišljenja članova komisije, dupla bodovanja, nedefinisanje konkretnih obaveza krajnjih korisnika sredstava, neadekvatan nadzor nad namjenskim utroškom dodijeljenog novca – nepravilnosti su na koje je upozorio Ured za reviziju

Institucija Federacije BiH, i to ne jednom, već treći put zaredom. Naime, po istom principu je trošen novac i 2014. i 2013. godine, samo su iznosi različiti.Transfer za Akcijski plan Strategije okoliša u 2014. godini bio je težak skoro 2,5 miliona KM, a 2013. godine okruglo tri miliona.

U tekućoj godini za Akcijski plan Strategije okoliša namijenjeno je 1,9 miliona KM. Novac je, kao i prethodnih godina, namijenjen programima upravljanja komunalnim otpadom, zaštiti prirode i podizanju svijesti o okolišu. Javni poziv za korištenje ovih sredstava ministarstvo je raspisalo sredinom avgusta. Da li će prekinuti sa praksom netransparentne podjele novca ostaje da se vidi, tek preporuka Ureda za reviziju je jasna:

Potrebno je unaprijediti postojeće kriterije za raspodjelu sredstava po programima u okviru Transfera za zaštitu okoliša, u cilju osiguranja transparentnosti i izbjegavanja subjektivnog bodovanja od strane Komisije za odabir korisnika. Ugovorima o realizaciji dodijeljenih sredstava jasno i precizno navesti za koje programske aktivnosti se mogu trošiti odobrena budžetska sredstva.

Kontrola, šta to bješe?

Uz netransparentnu dodjelu budžetskog novca, revizija iz godine u godinu konstatuje i odsustvo kontrole namjenskog trošenja dodijeljenih sredstava. Tokom 2015. godine  ministarstvo je formiralo dvije komisije, čiji je zadatak bio da prekontrolišu utrošak i namjenu sredstava dodijeljenih tokom 2014. i 2013. godine. Kontrola utroška sredstava za 2013. godinu je pokazala da značajan broj korisnika nije opravdao dodijeljena sredstva, da su novac trošili po sopstvenom nahođenju, a ne na namjenske aktivnosti, te da neki nisu uopšte ni započeli aktivnosti za koje su dobili novac. Osim što je konstatovalo nepravilnosti, ministarstvo nije učinilo ništa da prekine ovakvu štetnu praksu i nadoknadi štetu.

Nije postupljeno u skladu sa članom 5.zaključenog ugovora, kojim je definisano da ukoliko korisnik ne započne implementaciju programa i ne poduzme predviđene programske aktivnosti ili utroši sredstva nenamjenski, Ministarstvo treba da poduzme sve zakonom predviđene mjere za povrat sredstava, navodi se u revizorskom izvještaju.

Postupanje ministarstva u pogledu nadzora nad utroškom 2,5 miliona maraka dodijeljenih tokom 2014. godine još je neodgovornije. Kontrola, jednostavno, uopšte nije ni urađena. Obrazloženje dato Uredu za reviziju je bizarno:

...telefonskim kontaktom se došlo do saznanja da su korisnici sredstava dostavljali izvještaje na adresu Ministarstva, međutim Komisija nije zaprimila potrebne izvještaje, kao ni odgovorne osobe u Sektoru okoliša“.(!?) 

Odgovorna osoba u Sektoru okoliša je pomoćnik ministrice Mehmed Cero. Na istoj poziciji je bio i tokom mandata ministrice Branke Đurić.

Interesantno je primjetiti da je Izvještaj o izvršenju budžeta Federacije BiH za 2015. godinu dobio negativno revizorsko mišljenje, između ostalog, upravo zbog toga što su tekući transferi u nadležnosti Federalnog ministarstva okoliša i turizma planirani, odobreni i realizovani bez jasnih i mjerljivih kriterija. Federalno ministarstvo okoliša i turizma nije se očitovalo na nalaze revizije.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Edita Đapo, Tatjana Udovičić, Ekologija, Fuad Čibukčić