U statističkim izvještajima i govorima politčara, građani BiH žive odlično. Na kraju aprila građani BiH su na svojim računima u domaćim bankama imali impresivnih 5,9 milijardi maraka, pokazuju podaci Centralne banke BiH. Ukupan iznos novca koji građani drže na štednim knjižicama kontinuirano raste već mjesecima, pa se nameće zaključak da krize u BiH nema niti je bilo proteklih godina.

Jednostavna računica kaže da tako u prosjeku svaki građanim BiH, od novorođene bebe do onih najstarijih u prosjeku na knjižici u banci ima 1.537 maraka što odgovara iznosu od dvije prosječne mjesečne neto plate u BiH.

Ima li svaka porodica na knjižici 6.000 maraka

Dalje poigravanje sa matematikom tako navodi na zaključak da prosječna četvoročlana porodica u BiH, tako draga statističarima, u banci drži ušteđevinu u iznosu 6.148 maraka što je nešto više od sedam prosječnih mjesečnih plata u BiH.

Na žalost, ova prosječna bh. porodica postoji samo u statističkim izvještajima. U stvarnom životu prosječna porodica u BiH uglavnom nikada nije ni vidjela na gomili šest hiljada maraka a pogotovu nema taj iznos na štednoj knjižici.

Kako ni Centralna banka BiH ni poslovne banke nemaju razloga da lažu, ostaje činjenica da je gotovo šest milijardi maraka pohranjenih u domaćim bankama u vlasništvu domaćih građana. Jedina nepoznanica je koliko je građana koji zajedno posjeduju šest milijardi maraka viška.

Od ukupne sume novca koju građani BiH drže u domaćim bankama više od polovice, tačnije 3,7 milijardi maraka čine oročena sredstva što znači da je ovo definitivno novac koji njegovim vlasnicima nije neophodan za golo preživljavanje od plate do plate.

Građani dužni bankama 6,2 milijarde maraka

Sa druge strane, građani su se u domaćim bankama zadužili za 6,2 milijarde maraka, pa tako u prosjeku svaki građanin BiH je dužan u prosjeku 1.600 maraka a statistička prosječna četvoročlana porodica duguje banci 6.400 maraka.

Kada se zanemari varljivi statistički prosjek, realnost je da je većina građana zadužena do guše i odavno je već u dužničkom ropstvu dok manjima očigledno ima drugih problema, kako sačuvati novac kojim raspolažu.

Suma novca koju građani drže u bankama približno je jednaka iznosu ukupnih kredita koje su banke dale građanima ali na ovom posredovanju u obrtanju tuđeg novca najbolje prolaze banke.

Kada banka treba platiti građanima za novac koji joj je povjeren, novac i nije neka roba pa je tako prosječna kamata na oročene štedne uloge u devizama 3,8 posto.

Ali kada taj isti novac banka pozajmljuje građanima onda je to izuzetno vrijedna i skupa roba, pa banke na dugoročne kredite u prosjeku naplaćuju 9,2 posto kamate godišnje. Ako se radi o kreditiranju preko kreditnih kartica onda je ova kamata veća od 11 posto godišnje, pokazuju podaci Centralne banke BiH.

To što bankari na obrtanju tuđeg novca više nego pristojno zarađuju nije nikakva novost ali je čudno da domaća vlast nije pokušala da iskoristi barem dio novca kojim raspolažu njeni građani.

Kada je voda došla do grla jedino čega su se sjetile vlade u BiH je da zakucaju na vrata MMF-a i da na suze izmole trogodišnji kredit od 2,4 milijarde maraka, koji bi se također trebao vratiti u roku od tri godine.

Nešto pametnije vlasti od naših prije zaduživanja kod MMF-a pokušale su barem dio nedostajućeg novca obezbjediti na drugi način, prije svega izdavanjem obveznica.

Može i bez MMF-a

Čak iako ne bi mogla ubjediti dovoljno postojećih štediša da umjesto na štednu knjižicu novac ulože u obveznioce države u kojoj živ,e čak i četvrtina od oko šest miliardi maraka raspoložive štednje omogućila bi vladama da namaknu većinu nedostajućeg novca.

Pri tome ulaganje novca u obveznice države nema nikakve veze sa patriotizmom već sa čistim interesom.

Kamata koju bi na novac uložen u obveznice ponudila država bile bi veće od kamata koje na oročenu štednju nude banke i tu je jasan interes postojećih štediša koji drže u rukama šest milijardi maraka.

Sa druge strane, i takva kamata bi za državu bila jeftinija od kamate koju će na kraju platiti za uzeti kredit od MMF-a dok bi najveća korist bila što bi pozajmljeni novac država mogla vraćati tokom pet ili deset godina što bi značilo mnogo manji pritisak na ionako ispražnjene budžete.

Na žalost građana ove zemlje jedina dobra stvar kod pozajmljivanja novca od MMF-a, umjesto njegovog obezbjeđivanja na neki drugi način, je činjenica da MMF ne da pare prije nego što vlade u BiH uvedu jednostavno pravilo, “može se trošiti samo onoliko koliko se stvarno ima”, što znači da postojeće trošenje novca mimo svake zdrave logike mora prestati.

Očigledno je da bez velike batine MMF-a iznad glave, domaće vlasti nisu bile u stanju savladati ovu jednostavnu lekciju, jer su nekako došli do pogrešnog zaključka da je uloga budžeta prvenstveno da prekobrojna adminstracija ima odakle primati nezaslužene plate, te da je uloga socijalnih davanja, čak i kada za njih realno nema pokrića, kupovina socijalnog mira i glasova na izborima.

MMF je jako skup učitelj a kolika će biti ukupna cijena koju će na kraju platiti građani, koji svojim novcem i pune budžete, tek će se vidjeti ali je izvjesno da će biti vrlo visoka.

(zurnal.info)

" />

BiH: ZEMLJA BOGATIH SIROMAHA

U statističkim izvještajima i govorima politčara, građani BiH žive odlično. Na kraju aprila građani BiH su na svojim računima u domaćim bankama imali impresivnih 5,9 milijardi maraka, pokazuju podaci Centralne banke BiH. Ukupan iznos novca koji građani drže na štednim knjižicama kontinuirano raste već mjesecima, pa se nameće zaključak da krize u BiH nema niti je bilo proteklih godina.

Jednostavna računica kaže da tako u prosjeku svaki građanim BiH, od novorođene bebe do onih najstarijih u prosjeku na knjižici u banci ima 1.537 maraka što odgovara iznosu od dvije prosječne mjesečne neto plate u BiH.

Ima li svaka porodica na knjižici 6.000 maraka

Dalje poigravanje sa matematikom tako navodi na zaključak da prosječna četvoročlana porodica u BiH, tako draga statističarima, u banci drži ušteđevinu u iznosu 6.148 maraka što je nešto više od sedam prosječnih mjesečnih plata u BiH.

Na žalost, ova prosječna bh. porodica postoji samo u statističkim izvještajima. U stvarnom životu prosječna porodica u BiH uglavnom nikada nije ni vidjela na gomili šest hiljada maraka a pogotovu nema taj iznos na štednoj knjižici.

Kako ni Centralna banka BiH ni poslovne banke nemaju razloga da lažu, ostaje činjenica da je gotovo šest milijardi maraka pohranjenih u domaćim bankama u vlasništvu domaćih građana. Jedina nepoznanica je koliko je građana koji zajedno posjeduju šest milijardi maraka viška.

Od ukupne sume novca koju građani BiH drže u domaćim bankama više od polovice, tačnije 3,7 milijardi maraka čine oročena sredstva što znači da je ovo definitivno novac koji njegovim vlasnicima nije neophodan za golo preživljavanje od plate do plate.

Građani dužni bankama 6,2 milijarde maraka

Sa druge strane, građani su se u domaćim bankama zadužili za 6,2 milijarde maraka, pa tako u prosjeku svaki građanin BiH je dužan u prosjeku 1.600 maraka a statistička prosječna četvoročlana porodica duguje banci 6.400 maraka.

Kada se zanemari varljivi statistički prosjek, realnost je da je većina građana zadužena do guše i odavno je već u dužničkom ropstvu dok manjima očigledno ima drugih problema, kako sačuvati novac kojim raspolažu.

Suma novca koju građani drže u bankama približno je jednaka iznosu ukupnih kredita koje su banke dale građanima ali na ovom posredovanju u obrtanju tuđeg novca najbolje prolaze banke.

Kada banka treba platiti građanima za novac koji joj je povjeren, novac i nije neka roba pa je tako prosječna kamata na oročene štedne uloge u devizama 3,8 posto.

Ali kada taj isti novac banka pozajmljuje građanima onda je to izuzetno vrijedna i skupa roba, pa banke na dugoročne kredite u prosjeku naplaćuju 9,2 posto kamate godišnje. Ako se radi o kreditiranju preko kreditnih kartica onda je ova kamata veća od 11 posto godišnje, pokazuju podaci Centralne banke BiH.

To što bankari na obrtanju tuđeg novca više nego pristojno zarađuju nije nikakva novost ali je čudno da domaća vlast nije pokušala da iskoristi barem dio novca kojim raspolažu njeni građani.

Kada je voda došla do grla jedino čega su se sjetile vlade u BiH je da zakucaju na vrata MMF-a i da na suze izmole trogodišnji kredit od 2,4 milijarde maraka, koji bi se također trebao vratiti u roku od tri godine.

Nešto pametnije vlasti od naših prije zaduživanja kod MMF-a pokušale su barem dio nedostajućeg novca obezbjediti na drugi način, prije svega izdavanjem obveznica.

Može i bez MMF-a

Čak iako ne bi mogla ubjediti dovoljno postojećih štediša da umjesto na štednu knjižicu novac ulože u obveznioce države u kojoj živ,e čak i četvrtina od oko šest miliardi maraka raspoložive štednje omogućila bi vladama da namaknu većinu nedostajućeg novca.

Pri tome ulaganje novca u obveznice države nema nikakve veze sa patriotizmom već sa čistim interesom.

Kamata koju bi na novac uložen u obveznice ponudila država bile bi veće od kamata koje na oročenu štednju nude banke i tu je jasan interes postojećih štediša koji drže u rukama šest milijardi maraka.

Sa druge strane, i takva kamata bi za državu bila jeftinija od kamate koju će na kraju platiti za uzeti kredit od MMF-a dok bi najveća korist bila što bi pozajmljeni novac država mogla vraćati tokom pet ili deset godina što bi značilo mnogo manji pritisak na ionako ispražnjene budžete.

Na žalost građana ove zemlje jedina dobra stvar kod pozajmljivanja novca od MMF-a, umjesto njegovog obezbjeđivanja na neki drugi način, je činjenica da MMF ne da pare prije nego što vlade u BiH uvedu jednostavno pravilo, “može se trošiti samo onoliko koliko se stvarno ima”, što znači da postojeće trošenje novca mimo svake zdrave logike mora prestati.

Očigledno je da bez velike batine MMF-a iznad glave, domaće vlasti nisu bile u stanju savladati ovu jednostavnu lekciju, jer su nekako došli do pogrešnog zaključka da je uloga budžeta prvenstveno da prekobrojna adminstracija ima odakle primati nezaslužene plate, te da je uloga socijalnih davanja, čak i kada za njih realno nema pokrića, kupovina socijalnog mira i glasova na izborima.

MMF je jako skup učitelj a kolika će biti ukupna cijena koju će na kraju platiti građani, koji svojim novcem i pune budžete, tek će se vidjeti ali je izvjesno da će biti vrlo visoka.

(zurnal.info)

Na kraju aprila građani BiH su na svojim štednim knjižicama u domaćim bankama imali impresivnih 5,9 milijardi maraka, pokazuju podaci Centralne banke BiH.