U ovoj zemlji ludilo je zarazno. Više nego AIDS. Nakon što je prošle godine Avaz organizovao lov na homoseksualce i premlaćivanje učesnika i posjetilaca Queer festivala, na ulicama glavnog grada, ovih dana, Federalna televizija ide i korak dalje – organizujući mučnu hajku na oboljelog od AIDS-a, provocirajući pritom masovnu histeriju. Umjesto obrazovne funkcije prema primitivnoj, neukoj, paranoičnoj, stigmatizaciji sklonoj svjetini, smirivanja panike i poštovanja zakonskih i moralnih normi i saosjećanja sa oboljelim, njeni novinari, u neviđenoj gluposti i najcrnjoj tradiciji proganjanja, protjerivanja i zatvaranja bolesnika, karakterističnoj za mračne periode ljudske istorije, podstiču histeriju, šire iracionalni strah, stigmatiziraju oboljelog i napadaju ljekare koji, poštujući etički kodeks i zakone ove zemlje, odbijaju da odaju identitet zaraženog HIV-om (Samo je u Luizijani, na kraju XIX stoljeća bio zločin pružiti utočište bolesniku).

Odgovorno ponašanje prema javnosti zamijenjeno je primitivnim mahalaškim podilaženjem najnižim osjećajima dijela te javnosti, slijeđenju krda u stampedu i podsticanju istog, umjesto smirivanja i pravilnog usmjeravanja, bičevanjem istinom i ljudskošću. Istinska ljudska tragedija pretvorena je u virtuelnu latinoameričku sapunicu. Na pola puta između bolesnog senzacionalizma i primitivnih kolektivnih rituala istjerivanja đavola.

Dolazi do nevjerovatne zamjene teza, stvari se izvrću naglavačke i ono što je moralno i zakonito (poštovanje zakona i etičkog kodeksa i zaštita ljudskih prava oboljelog) izvrgnuto je osudi a ono što je nemoralno i protivzakonito je, pretvoreno u normalno. Ljekari kliničkog centra, koji odbijaju otkriti identitet oboljelog, optužuju se da se „skrivaju iza zakona i etičkog kodeksa“ i da štite prava oboljelog (???). Izražava se krajnje nepovjerenje u njihovu ocjenu da nema mjesta nikakvoj panici i da je mogućnost da je neko od pacijenata oboljelog (koji je ginekolog) zaražen – minimalna. Pritom se koriste formulacije koje treba da sugerišu neku vrstu zavjere protiv javnosti.

Sam oboljeli, bez imalo saosjećanja, milosti, poštovanja i sa neshvatljivom neljudskošću (karakterističnom za svaki „lov na vještice“, bilo koje vrste one bile), umjesto kao žrtva (teškog oboljenja) tretira se kao krivac (za tek potencijalnu mogućnost širenja bolesti) i optužuje ga se da je praktično ugrozio živote svojih pacijenata. I to i pored činjenice da je za svoju bolest saznao tek prije mjesec i po i da je smjesta prekinuo praksu (mada to, po svjetskim mjerilima, nije bilo nužno). Pa čak i pored pretpostavke (koju je iznio isti medij) da se zarazio prilikom operacije – dakle, od pacijentice!

Nus proizvod ovog bezumlja i samo prezira vrijednog čina, koji nam se još pokušava prodati kao profesionalno i kritičko novinarstvo i služenje javnom interesu, a u osnovi je kombinacija najcrnjeg populizma, nevjerovatne neobrazovanosti i primitivizma i nekontrolisane paranoje, je suočavanje sa činjenicom da Federalna televizija, kao kolektivitet, zapravo ničim(!) ne zaslužuje ugled koji je u posljednje vrijeme uživala. Da se ona, ustvari, izuzmemo li 60-minutašku gerilu koja je fenomen sam za sebe (i s FTV-om, očito, ima samo „tehničke“ veze), uopšte ne razlikuje od medijskog gliba kojim smo okruženi, tamnovilajetske intelektualne i moralne bijede i sklonost blebetanju o stvarima okojima se nema pojma.

Kakva je razlika između smeća iz Avaza koje organizuje progon homoseksualaca, smeća iz Glasa Srpske koje provocira nasilje nad muslimanima i smeća sa Federalne televizije koje stigmatizira bolesne, stimuliše diskriminaciju i napada ljekare zato što štite ljudska i zakonska prava bolesnika i poštuju etički kodeks? Umjesto da otkrivaju i na stub srama razapinju bijednike koji su tu povjerljivu informaciju iznijeli van bolničkih zidova i započeli javnu histeriju.

Histerična svjetina u panici može sebi dozvoliti luksuz da ne zna, da bude glupa, da ne vjeruju ljekarima koji joj objašnjavaju da opasnost ne postoji ili je minimalna, ali medij, pa još javni servis, to sebi ne smije dozvoliti. 

"> U ovoj zemlji ludilo je zarazno. Više nego AIDS. Nakon što je prošle godine Avaz organizovao lov na homoseksualce i premlaćivanje učesnika i posjetilaca Queer festivala, na ulicama glavnog grada, ovih dana, Federalna televizija ide i korak dalje – organizujući mučnu hajku na oboljelog od AIDS-a, provocirajući pritom masovnu histeriju. Umjesto obrazovne funkcije prema primitivnoj, neukoj, paranoičnoj, stigmatizaciji sklonoj svjetini, smirivanja panike i poštovanja zakonskih i moralnih normi i saosjećanja sa oboljelim, njeni novinari, u neviđenoj gluposti i najcrnjoj tradiciji proganjanja, protjerivanja i zatvaranja bolesnika, karakterističnoj za mračne periode ljudske istorije, podstiču histeriju, šire iracionalni strah, stigmatiziraju oboljelog i napadaju ljekare koji, poštujući etički kodeks i zakone ove zemlje, odbijaju da odaju identitet zaraženog HIV-om (Samo je u Luizijani, na kraju XIX stoljeća bio zločin pružiti utočište bolesniku).

Odgovorno ponašanje prema javnosti zamijenjeno je primitivnim mahalaškim podilaženjem najnižim osjećajima dijela te javnosti, slijeđenju krda u stampedu i podsticanju istog, umjesto smirivanja i pravilnog usmjeravanja, bičevanjem istinom i ljudskošću. Istinska ljudska tragedija pretvorena je u virtuelnu latinoameričku sapunicu. Na pola puta između bolesnog senzacionalizma i primitivnih kolektivnih rituala istjerivanja đavola.

Dolazi do nevjerovatne zamjene teza, stvari se izvrću naglavačke i ono što je moralno i zakonito (poštovanje zakona i etičkog kodeksa i zaštita ljudskih prava oboljelog) izvrgnuto je osudi a ono što je nemoralno i protivzakonito je, pretvoreno u normalno. Ljekari kliničkog centra, koji odbijaju otkriti identitet oboljelog, optužuju se da se „skrivaju iza zakona i etičkog kodeksa“ i da štite prava oboljelog (???). Izražava se krajnje nepovjerenje u njihovu ocjenu da nema mjesta nikakvoj panici i da je mogućnost da je neko od pacijenata oboljelog (koji je ginekolog) zaražen – minimalna. Pritom se koriste formulacije koje treba da sugerišu neku vrstu zavjere protiv javnosti.

Sam oboljeli, bez imalo saosjećanja, milosti, poštovanja i sa neshvatljivom neljudskošću (karakterističnom za svaki „lov na vještice“, bilo koje vrste one bile), umjesto kao žrtva (teškog oboljenja) tretira se kao krivac (za tek potencijalnu mogućnost širenja bolesti) i optužuje ga se da je praktično ugrozio živote svojih pacijenata. I to i pored činjenice da je za svoju bolest saznao tek prije mjesec i po i da je smjesta prekinuo praksu (mada to, po svjetskim mjerilima, nije bilo nužno). Pa čak i pored pretpostavke (koju je iznio isti medij) da se zarazio prilikom operacije – dakle, od pacijentice!

Nus proizvod ovog bezumlja i samo prezira vrijednog čina, koji nam se još pokušava prodati kao profesionalno i kritičko novinarstvo i služenje javnom interesu, a u osnovi je kombinacija najcrnjeg populizma, nevjerovatne neobrazovanosti i primitivizma i nekontrolisane paranoje, je suočavanje sa činjenicom da Federalna televizija, kao kolektivitet, zapravo ničim(!) ne zaslužuje ugled koji je u posljednje vrijeme uživala. Da se ona, ustvari, izuzmemo li 60-minutašku gerilu koja je fenomen sam za sebe (i s FTV-om, očito, ima samo „tehničke“ veze), uopšte ne razlikuje od medijskog gliba kojim smo okruženi, tamnovilajetske intelektualne i moralne bijede i sklonost blebetanju o stvarima okojima se nema pojma.

Kakva je razlika između smeća iz Avaza koje organizuje progon homoseksualaca, smeća iz Glasa Srpske koje provocira nasilje nad muslimanima i smeća sa Federalne televizije koje stigmatizira bolesne, stimuliše diskriminaciju i napada ljekare zato što štite ljudska i zakonska prava bolesnika i poštuju etički kodeks? Umjesto da otkrivaju i na stub srama razapinju bijednike koji su tu povjerljivu informaciju iznijeli van bolničkih zidova i započeli javnu histeriju.

Histerična svjetina u panici može sebi dozvoliti luksuz da ne zna, da bude glupa, da ne vjeruju ljekarima koji joj objašnjavaju da opasnost ne postoji ili je minimalna, ali medij, pa još javni servis, to sebi ne smije dozvoliti. 

"> U ovoj zemlji ludilo je zarazno. Više nego AIDS. Nakon što je prošle godine Avaz organizovao lov na homoseksualce i premlaćivanje učesnika i posjetilaca Queer festivala, na ulicama glavnog grada, ovih dana, Federalna televizija ide i korak dalje – organizujući mučnu hajku na oboljelog od AIDS-a, provocirajući pritom masovnu histeriju. Umjesto obrazovne funkcije prema primitivnoj, neukoj, paranoičnoj, stigmatizaciji sklonoj svjetini, smirivanja panike i poštovanja zakonskih i moralnih normi i saosjećanja sa oboljelim, njeni novinari, u neviđenoj gluposti i najcrnjoj tradiciji proganjanja, protjerivanja i zatvaranja bolesnika, karakterističnoj za mračne periode ljudske istorije, podstiču histeriju, šire iracionalni strah, stigmatiziraju oboljelog i napadaju ljekare koji, poštujući etički kodeks i zakone ove zemlje, odbijaju da odaju identitet zaraženog HIV-om (Samo je u Luizijani, na kraju XIX stoljeća bio zločin pružiti utočište bolesniku).

Odgovorno ponašanje prema javnosti zamijenjeno je primitivnim mahalaškim podilaženjem najnižim osjećajima dijela te javnosti, slijeđenju krda u stampedu i podsticanju istog, umjesto smirivanja i pravilnog usmjeravanja, bičevanjem istinom i ljudskošću. Istinska ljudska tragedija pretvorena je u virtuelnu latinoameričku sapunicu. Na pola puta između bolesnog senzacionalizma i primitivnih kolektivnih rituala istjerivanja đavola.

Dolazi do nevjerovatne zamjene teza, stvari se izvrću naglavačke i ono što je moralno i zakonito (poštovanje zakona i etičkog kodeksa i zaštita ljudskih prava oboljelog) izvrgnuto je osudi a ono što je nemoralno i protivzakonito je, pretvoreno u normalno. Ljekari kliničkog centra, koji odbijaju otkriti identitet oboljelog, optužuju se da se „skrivaju iza zakona i etičkog kodeksa“ i da štite prava oboljelog (???). Izražava se krajnje nepovjerenje u njihovu ocjenu da nema mjesta nikakvoj panici i da je mogućnost da je neko od pacijenata oboljelog (koji je ginekolog) zaražen – minimalna. Pritom se koriste formulacije koje treba da sugerišu neku vrstu zavjere protiv javnosti.

Sam oboljeli, bez imalo saosjećanja, milosti, poštovanja i sa neshvatljivom neljudskošću (karakterističnom za svaki „lov na vještice“, bilo koje vrste one bile), umjesto kao žrtva (teškog oboljenja) tretira se kao krivac (za tek potencijalnu mogućnost širenja bolesti) i optužuje ga se da je praktično ugrozio živote svojih pacijenata. I to i pored činjenice da je za svoju bolest saznao tek prije mjesec i po i da je smjesta prekinuo praksu (mada to, po svjetskim mjerilima, nije bilo nužno). Pa čak i pored pretpostavke (koju je iznio isti medij) da se zarazio prilikom operacije – dakle, od pacijentice!

Nus proizvod ovog bezumlja i samo prezira vrijednog čina, koji nam se još pokušava prodati kao profesionalno i kritičko novinarstvo i služenje javnom interesu, a u osnovi je kombinacija najcrnjeg populizma, nevjerovatne neobrazovanosti i primitivizma i nekontrolisane paranoje, je suočavanje sa činjenicom da Federalna televizija, kao kolektivitet, zapravo ničim(!) ne zaslužuje ugled koji je u posljednje vrijeme uživala. Da se ona, ustvari, izuzmemo li 60-minutašku gerilu koja je fenomen sam za sebe (i s FTV-om, očito, ima samo „tehničke“ veze), uopšte ne razlikuje od medijskog gliba kojim smo okruženi, tamnovilajetske intelektualne i moralne bijede i sklonost blebetanju o stvarima okojima se nema pojma.

Kakva je razlika između smeća iz Avaza koje organizuje progon homoseksualaca, smeća iz Glasa Srpske koje provocira nasilje nad muslimanima i smeća sa Federalne televizije koje stigmatizira bolesne, stimuliše diskriminaciju i napada ljekare zato što štite ljudska i zakonska prava bolesnika i poštuju etički kodeks? Umjesto da otkrivaju i na stub srama razapinju bijednike koji su tu povjerljivu informaciju iznijeli van bolničkih zidova i započeli javnu histeriju.

Histerična svjetina u panici može sebi dozvoliti luksuz da ne zna, da bude glupa, da ne vjeruju ljekarima koji joj objašnjavaju da opasnost ne postoji ili je minimalna, ali medij, pa još javni servis, to sebi ne smije dozvoliti. 

">

04.07.2009. Zar i ti sine brute

Samir Šestan

U ovoj zemlji ludilo je zarazno. Više nego AIDS. Nakon što je prošle godine Avaz organizovao lov na homoseksualce i premlaćivanje učesnika i posjetilaca Queer festivala, na ulicama glavnog grada, ovih dana, Federalna televizija ide i korak dalje – organizujući mučnu hajku na oboljelog od AIDS-a, provocirajući pritom masovnu histeriju. Umjesto obrazovne funkcije prema primitivnoj, neukoj, paranoičnoj, stigmatizaciji sklonoj svjetini, smirivanja panike i poštovanja zakonskih i moralnih normi i saosjećanja sa oboljelim, njeni novinari, u neviđenoj gluposti i najcrnjoj tradiciji proganjanja, protjerivanja i zatvaranja bolesnika, karakterističnoj za mračne periode ljudske istorije, podstiču histeriju, šire iracionalni strah, stigmatiziraju oboljelog i napadaju ljekare koji, poštujući etički kodeks i zakone ove zemlje, odbijaju da odaju identitet zaraženog HIV-om (Samo je u Luizijani, na kraju XIX stoljeća bio zločin pružiti utočište bolesniku).

Odgovorno ponašanje prema javnosti zamijenjeno je primitivnim mahalaškim podilaženjem najnižim osjećajima dijela te javnosti, slijeđenju krda u stampedu i podsticanju istog, umjesto smirivanja i pravilnog usmjeravanja, bičevanjem istinom i ljudskošću. Istinska ljudska tragedija pretvorena je u virtuelnu latinoameričku sapunicu. Na pola puta između bolesnog senzacionalizma i primitivnih kolektivnih rituala istjerivanja đavola.

Dolazi do nevjerovatne zamjene teza, stvari se izvrću naglavačke i ono što je moralno i zakonito (poštovanje zakona i etičkog kodeksa i zaštita ljudskih prava oboljelog) izvrgnuto je osudi a ono što je nemoralno i protivzakonito je, pretvoreno u normalno. Ljekari kliničkog centra, koji odbijaju otkriti identitet oboljelog, optužuju se da se „skrivaju iza zakona i etičkog kodeksa“ i da štite prava oboljelog (???). Izražava se krajnje nepovjerenje u njihovu ocjenu da nema mjesta nikakvoj panici i da je mogućnost da je neko od pacijenata oboljelog (koji je ginekolog) zaražen – minimalna. Pritom se koriste formulacije koje treba da sugerišu neku vrstu zavjere protiv javnosti.

Sam oboljeli, bez imalo saosjećanja, milosti, poštovanja i sa neshvatljivom neljudskošću (karakterističnom za svaki „lov na vještice“, bilo koje vrste one bile), umjesto kao žrtva (teškog oboljenja) tretira se kao krivac (za tek potencijalnu mogućnost širenja bolesti) i optužuje ga se da je praktično ugrozio živote svojih pacijenata. I to i pored činjenice da je za svoju bolest saznao tek prije mjesec i po i da je smjesta prekinuo praksu (mada to, po svjetskim mjerilima, nije bilo nužno). Pa čak i pored pretpostavke (koju je iznio isti medij) da se zarazio prilikom operacije – dakle, od pacijentice!

Nus proizvod ovog bezumlja i samo prezira vrijednog čina, koji nam se još pokušava prodati kao profesionalno i kritičko novinarstvo i služenje javnom interesu, a u osnovi je kombinacija najcrnjeg populizma, nevjerovatne neobrazovanosti i primitivizma i nekontrolisane paranoje, je suočavanje sa činjenicom da Federalna televizija, kao kolektivitet, zapravo ničim(!) ne zaslužuje ugled koji je u posljednje vrijeme uživala. Da se ona, ustvari, izuzmemo li 60-minutašku gerilu koja je fenomen sam za sebe (i s FTV-om, očito, ima samo „tehničke“ veze), uopšte ne razlikuje od medijskog gliba kojim smo okruženi, tamnovilajetske intelektualne i moralne bijede i sklonost blebetanju o stvarima okojima se nema pojma.

Kakva je razlika između smeća iz Avaza koje organizuje progon homoseksualaca, smeća iz Glasa Srpske koje provocira nasilje nad muslimanima i smeća sa Federalne televizije koje stigmatizira bolesne, stimuliše diskriminaciju i napada ljekare zato što štite ljudska i zakonska prava bolesnika i poštuju etički kodeks? Umjesto da otkrivaju i na stub srama razapinju bijednike koji su tu povjerljivu informaciju iznijeli van bolničkih zidova i započeli javnu histeriju.

Histerična svjetina u panici može sebi dozvoliti luksuz da ne zna, da bude glupa, da ne vjeruju ljekarima koji joj objašnjavaju da opasnost ne postoji ili je minimalna, ali medij, pa još javni servis, to sebi ne smije dozvoliti. 

U ovoj zemlji ludilo je zarazno. Više nego AIDS. Nakon što je prošle godine Avaz organizovao lov na homoseksualce i premlaćivanje učesnika i posjetilaca Queer festivala, na ulicama glavnog grada, ovih dana, Federalna televizija ide i korak dalje – organizujući mučnu hajku na oboljelog od AIDS-a, provocirajući pritom masovnu histeriju.