Nogomet narodu

10 PITANJA ZA ALEKSANDRA HOLIGU: Nema favorita iz sjene, Mundijalom dominiraju uobičajeni sumnjivci

Razgovarao: Marko Tomaš

Aleksandar Holiga odgovara na deset nogometnih pitanja koja je za njega smislio naš Kauč selektor

„…Kompetentno, a dobro o sportu se na hrvatskom jeziku počelo stoga pisati tek kad je postalo moguće fizički se otrgnuti od okoštale tradicije bezmude i nepismene hrvatske sportske štampe. S novim medijima, internetskim blogovima i portalima, pojavila se tako i generacija kojoj informacijska revolucija nije omogućila samo da džabe gleda urugvajsku ligu i prati nogometni mercato, već da proširi teren i otkrije ozbiljne neke sportske spisatelje i teoretičare, s dalekih korner linija gdje ozbiljni spisatelji i ozbiljni teoretičari o sportu pišu ozbiljne knjige - generacija koja će umjesto Biće Mladinića početi citirati i Giannija Breru ili Jonathana Wilsona.

MOJ ČOVJEK NA TERENU

Jedan od njih je i Aleksandar Holiga, čovjek koji s jednakom strašću i znanjem piše i klasične nogometne mitološke eseje i znanstvene seminare o ulozi libera i evoluciji nogometne formacije. Osim strasti, pameti i erudicije, čovjek posjeduje još tri jednako važne karakteristike, bez kojih je ozbiljan nogometni spisatelj tek legenda hrvatskog sportskog novinarstva: on je, naime, nogometni ljevičar i socijalist, posvećenik narodnog Hajduka i navijač Liverpoola.
Moj čovjek na terenu.“

Ovako o Aleksandru Holigi piše Boris Dežulović u pogovoru Holiginoj knjizi „Nogomet narodu“.

Pojavio se, naime, posljednjih par godina u bivšoj nam državi novi val sportskih, pogotovu nogometnih, novinara koji o svojoj fascinaciji tom igrom pišu drugačije negoli to nalaže tradicija floskula i otrcanih nogometnih fraza. Pored Brere i Wilsona nad djelom tih ljudi lebdi i duh Eduarda Galeana, velikog urugvajskog pisca koji je o nogometu pisao onako kako je protivnike dribala ptičica svima znana po imenu Garincha. I svi redom pokušavaju vratiti nogomet narodu, vratiti ljude suštini igre, podsjetiti sve nas zašto smo tu igru zavoljeli. A to je velika i časna borba.

Holiga je dio redakcije jednog od najboljih sportskih portala u tzv. regiji. Na Telesportu nećete pronaći standardne ubuđale tekstove koji redom sliče jedan na drugi toliko da vam se čini da godinama autori tih članaka samo mijenjaju imena aktera i datume u svojim tekstovima.

Kada sam počeo otkrivati njihove tekstove (Holigu sam čitao i dok je radio za Jutarnji list) u meni se ponovno probudila nada da nogomet i romatnika koju vezujem uz tu igru nisu prošlo svršeno vrijeme. Svojim pristupom pisanju o nogometu vraćaju nas samoj suštini te igre i razbijaju stereotipe o ljubiteljima nogometa koje se redom smatra pomalo tupastim i zadrtim ljudima.

Prije njih tako su o nogometu pisali ljudi koji nisu prevashodno sportski novinari poput, recimo, navedenog Borisa Dežulovića, Ahmeda Burića i nezaobilaznog Bože Koprivice. Aleksandar Holiga, Mihovil Topić, Juraj Vrdoljak, Saša Ibrulj, Marko Prelević, Predrag Dučić i drugi, ljudi su kojima je igra umjetnost i tako je tretiraju a njihovo novinarstvo nadahnuto takvim shvatanjem igre je predivan novinarski dribling koji vas može ushititi i natjerati da razmislite o životu koji bi trebao biti igra lišena vještačkih interesa i korupcije koja je zavladala svim porama društva pa tako i sportom i novinarstvom, pogotovu sportskim.

Zbirka kolumni koje Holiga objavljuje na portalu telesport.telegram.hr štivo je o nogometu na kakvo prosječan konzument sportskog novinarstva nije naviknut. Sabrane u knjigu te kolumne plešu na rubu književnosti, izlaze van okvira žanra i podsjećaju nas zašto su igra i umjetnost tako bliske. Slično kao i netom objavljena knjiga Saše Ibrulja „Igrač za raju“ ni „Nogomet narodu“ nije tek prigodničarska knjiga objavljena u vrijeme Mundijala, ona postavlja novi kanon u sportskom novinarstvu i kao dokument i književno djelo nadići će vrijeme u kojemu je pisana i objavljena.

Iskoristili smo ovu prigodu i zamolili Aleksandra Holigu da za Žurnal najavi svjetsko prvenstvo.
Nogomet narodu!

1. Koga vidite kao prvog favorita Mundijala u Rusiji i zašto?

Njemačka. Aktualni svjetski prvaci možda nisu apsolutno najjači po imenima, ali po meni imaju najjaču momčad i najčvršći mentalitet, što može biti presudno na SP-u.

2. Navedite još tri momčadi za koje smatrate da bi, zajedno s glavnim favoritom, mogle biti u polufinalu.

Brazil, Francuska i za treću se dvoumim između Španjolske i Argentine. Nikako ne bih podcijenio Argentinu, usprkos svim problemima koje u posljednje vrijeme ima.

3. Na ovoj razini Dalić je prilična nepoznanica. Kakav je dojam ostavio na vas kroz dosadašnji rad s HR reprezentacijom?

Čini mi se da je Dalić brzo shvatio u kakvo je osinje gnijezdo stigao i nije dugo trebalo da prilagodi svoju retoriku, koja je isprva bila isključivo pozitivna. Napravio je neke prilagodbe koje su odigrale važnu ulogu u osiguravanju plasmana, donio svježi pristup nakon ustajalog Čačića, ali nekako je to sve brzo izvjetrilo i pokazalo se plošnim. Ako utakmicu protiv Senegala gledamo kao generalnu probu za SP, onda je ona bila veliki podbačaj; momčad je pokazala ogromne rupe i izrazitu ranjivost, Dalićevi eksperimenti s Domagojem Vidom bili su redikulozni i sve to nikoga realnog nije moglo uvjeriti da je Hrvatska spremna za SP. Također mi se čini da Dalić, kao ipak još jedan 'instruirani' izbornik, ne može kontrolirati svlačionicu, ega i specifične potrebe/zahtjeve pojedinih igrača.

4. Koliko, uzevši u obzir sve parametre, može hrvatska momčad?

Može i puno i malo. Osvoji li prvo mjesto u skupini, mogla bi doći čak do polufinala, ali isto tako je podjednako izgledno – čak bih, s obzirom na viđenu razinu organizacije igre u prijateljskim utakmicama, rekao i izglednije – da neće proći skupinu. Nisam optimističan po pitanju hrvatskih šansi.

5. Idealna postava i formacija Hrvatske za zamišljenog izbornika Holigu?

4-3-3
Subašić – Vrsaljko, Ćorluka, Lovren, Strinić – Badelj, Modrić, Rakitić – Perišić, Kramarić, Rebić.
Formacija 4-3-3 je naprosto primjerenija za ovaj kadar i nudi bolje rješenje problema uloga Modrić-Rakitić u vezi od 4-2-3-1.

Nisam sretan s time da je Ćorluka, koji ne igra više na razini ozbiljnog nogometa, u prvom sastavu i to u paru s Lovrenom, ali alternativu je trebalo ranije pronaći i uigrati, sad je kasno. Kramarić naprosto mora imati prednost nad Mandžukićem i to je jasno svima, pa i Daliću – jedino je pitanje ima li muda poslati Mandžukića na klupu. To, međutim, ne znači da Mandžukić nema ulogu u ovoj ekipi, svakako je još uvijek vrijedna opcija i za krilo i za špicu.

6. Tko bi, po vama, od raspoloživih hrvatskih trenera bio idealan izbornik?

Slaven Bilić je rođeni izbornik i posljednji kojeg su igrači (barem velika većina njih) u potpunosti prihvaćali, čini mi se.

7. Reprezentacija Srbije i njene šanse na Mundijalu?

Srbima možda na ruku ide raspored u skupini – od nominalnog najlakšeg do najtežeg suparnika – i imaju dobru šansu proći dalje. Ali to je njihov krajnji domet. Ipak je to jedna od slabijih europskih reprezentacija na ovom mundijalu, s neiskusnim izbornikom i nejasnim taktičkim konturama.

8. Favoriti iz sjene i zašto?

Ne vidim nekog posebnog favorita iz sjene na ovom prvenstvu i mislim da će njime dominirati uobičajeni 'sumnjivci'. Tek ako netko od njih zakaže, pa se otvori prostor nekome poput možda Kolumbije, Urugvaja ili Hrvatske, ali svejedno ne vjerujem da će netko izvan prvog kruga favorita dospjeti dalje od četvrtfinala.

9. Koju momčad, sudionicu SP – a, od outsidera, posebno simpatizirate?

Obožavam Urugvajce zbog njihove garre, odnosno specifičnog mentaliteta i izgaranja na terenu. Obožavam Island zbog zajedništva koje momčad prikazuje na terenu i u odnosu s navijačima. Obje reprezentacije također i zbog toga što predstavljaju zemlje koje su populacijom malobrojnije od Hrvatske, ali se u njima radi sustavnije i poštenije.

10. Preporučite čitateljima Žurnala idealno nogometno štivo.

Dvije nogometne knjige koje bi svatko trebao pročitati su Nogomet na suncu i sjeni Eduarda Galeana i Inverting the Pyramid Jonathana Wilsona. Na kojem god jeziku ih možete naći.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Aleksandar Holiga, Kauč selektor, Marko Tomaš