Intimni razgovori

Skoro kao Novalić: Bajramske obmane ministra Džindića

Piše: Avdo Avdić

Iako se u bajramskim intervjuima nije htio doticati medijskih napisa, ministar Nermin Džindić komentirao je Žurnalove tekstove. Na koji način?

Nije dosegao nivo romantika kao premijer Novalić, ali bajramski intervjui pod nadzorom dokaz su da je i federalni ministar Nermin Džindić sklon zaobilaženju istine. Uglavnom, u intervjuima u kojim se „nije htio doticati medijskih napisa“, Džindić se dotakao svih Žurnalovih tekstova. 

STIDLJIVE INFORMACIJE

„Gospodine Džindiću“, u bajramskom će ozračju pitati zabrinuti novinar klixa, „nakon niza optimističkih najava stidljivo se iskrala informacija o tome da su bh kompanije ugrožene zbog pooštrenih kriterija američkih vlasti“.

A onda je Vladin nadzornik za intervjue, u skladu sa ranijom promjenom dresa, diktafon iz lijeve prebacio u desnu ruku. Ministar industrije mogao je početi da zaobilazi istinu. 

„Ne postoji ugroženost poslovanja privrednih društava u namjenskoj industriji vezana za bankovne transakcije, već postoji desetak godina problematika vezana za transakcije“, reći će u jednom dahu ministar Džindić, te dodati da „budući da imamo neizvjesnu situaciju na globalnom planu, niko ne zna hoće li biti negativnih utjecaja“.

Dakle, ono što „ne postoji“, možda ipak „postoji već deset godina“, ali „ne ugrožava“ poslovanje „iako je situacija neizvjesna“.  No, prije nego se Džindić stigao usaglasiti sam sa sobom, nadzornik za intervjue je diktafon vratio objektivnom klixu. 

„Zašto je smijenjen direktor Direkcije za namjensku industriju i čemu žurba“, upitao je ozareni novinar kroz smiješak koji je nastao još tokom „romantičnog intervjua sa premijerom Fadilom Novalićem“.

„Ja kao federalni ministar sebi postavljam pitanje šta će biti sa naše države ukoliko primimo čovjeka na probni rad i nakon probnog rada mu kažemo da nije ispunio probni rad, a Općinski sud rješenjem naloži da ga vratimo na radno mjesto. Šta je cilj Općinskog suda“, odgovorio je ministar.

Ko ne vjeruje, nek pročita opet. 

„Ja kao federalni ministar sebi postavljam pitanje šta će biti sa naše države ukoliko primimo čovjeka na probni rad i nakon probnog rada mu kažemo da nije ispunio probni rad, a Općinski sud rješenjem naloži da ga vratimo na radno mjesto. Šta je cilj Općinskog suda“.

ŠTA ĆE BITI SA DRŽAVE

Džindić se, dakle pita, šta će biti sa države ako sudovi presuđuju? Sporan je cilj Općinskog suda u Sarajevu, a nesporan je cilj ministra Džindića kojeg je smijenjeni direktor Direkcije za namjensku industriju Jasmin Poturović dvaput prijavio za krivična djela. Jedna od prijava odnosi se na proizvodnju nikad proizvedene samohodne haubice u novotravničkom BNT-u. Slijedi logično pitanje novinara klixa – je li proizvedena haubica?

„Status tog projekta je u nekoj finalnoj fazi“, ispalit će ministar umjesto haubice.

Nadzornik za intervjue ponovo je uzeo mikrofon i prebacio ga novinaru. Samo, umjesto klixa, pitale su vijesti.ba. Pitanje isto. Da li je proizvedena haubica.

„Period izrade prototipa je iza nas“, kazat će Džindić.

E, sada, da li je projekat u „finalnoj fazi“ ili je „iza nas“, ne zna ni ministar. To što je „u finalnoj fazi“, „iza nas“ je već bilo i prije godinu i po u intervjuu federalnog premijera Fadila Novalića, pa se onda sve opet stavilo u futur. 

„NE možemo očekivati da će to biti sutra ujutro u serijskoj proizvodnji. Neće biti sutra ujutro, ali je projekat kojeg treba podržati“, kazat će o „projektu iza nas“ ministar Džindić.

Ako ikad i bude u serijskoj proizvodnji, proviziju od prodaje haubica dobit će srbijanski švercer oružjem – Đorđe Tešić, koji se 2013. usaglasio sa BNT-om da će do 2015. napraviti prototip samohodne haubice, koje nema ni 2018. A nema ni Tešićeve firme Consing sa Belizea s kojom je sklopljen ugovor o proizvodnji. Sada pitaju vijesti.ba, a ministar odgovara.

„Što se tiče tog navodnog Tešića, pitao sam direktora BNT-a ima li tu nešto sporno i postoji li nešto što nije u redu...“

Jedan pasus niže – od „navodnog Tešića“, nastao je Đorđe Tešić koji je „ugovorom vezan za BNT TMH“. 

„U čemu je problem što je firma BNT TMH sklopila ugovor sa Đorđem Tešićem. Zato što je njegov brat na nekoj crnoj listi“, upitat će sebe i dati odgovor ministar Džindić.

KAKVE CRNE LISTE

Prvo, nije brat Đorđa Tešića na crnoj listi, već njegov rođak Slobodan Tešić. I nije na „nekoj crnoj listi“, već je na američkoj crnoj listi, a ranije je bio i na crnoj listi UN-a. Drugo, samo godinu i po prije nego je potpisao ugovor sa BNT TMH – Đorđe Tešić je uhapšen zbog šverca oružja prema Južnom Sudanu koji je pod embargom UN-a. E, u tome je problem. 

KOJA PITANJA NEDOSTAJU

Uočili smo nedostatak ključnih pitanja u ovim intervjuima. 

Da li je Džindić dao prethodnu saglasnost za imenovanje Šabana Rizvića u Nadzorni odbor BNT TMH?

Da li je Šaban Rizvić suvlasnik firme NT –Watt koju je osnovao sa premijerom Fadilom Novalićem?

Da li je sjedište Novalićeve i Rizvićeve privatne firme u krugu BNT TMH kojom upravlja Vlada FBiH?

Da li Džindić ima udio u firmi TMR čiji je direktor Ada Novalić?

Koliko je Džindićev udio u firmi UTL od koje je BH Pošta namjeravala kupiti zgradu za 8,5 miliona maraka?

Da li firma Džindićeva kompanija TMR posluje sa državnim komapanijama kojima upravlja Džindićevo Ministarstvo?

Kome Igman Konjic prodaje otpadne trake od mesinga i bakra?

Kome TMR prodaje pretopljeni mesing i bakar?

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Đorđe Tešić, Slobodan Tešić, Nermin Džindić