Rijaset Islamske zajednice je, u povodu masovne tuče sa tragičnim epilogom, u Mostaru, izdao saopštenje iz koga bi neupućeni stranac shvatio da su muslimani u Federaciji BiH ugrožena manjina, koju na svakom koraku šikaniraju, proganjaju, premlaćuju,... i kojoj je potrebna policijska zaštita da bi mogli slobodno da ispoljavaju svoja vjerska osjećanja.

Napad na vjernike po povratku s namaza je zastrašujuća stvarnost s kojom se muslimani ovih prostora suočavaju...“, tvrdi Rijaset, pretvarajući, izolovani incident, kome se još ne zna ni uzrok ni tok, u masovnu pojavu, s (anti)vjerskom pozadinom. Ne ulazeći u to da Rijaset, u trenutku dok policija još istražuje čitav slučaj, presuđuje ko je žrtva a ko napadač, indikativno je da žrtvom napada imenuju „vjernike po povratku s namaza“, čime se sugeriše da su oni i napadnuti samo zato što su vjernici i što su upravo klanjali u džamiji.

Logičan zaključak, koji proizilazi iz saopštenja Rijaseta, je da su napad izvršile militantne skupine nevjernika. Takoreći ateisti-teroristi. Koji sprovode stravičan teror nad vjernicima u BiH.

Zbog čega Rijaset IZ „izražavajući nadležnim sigurnosnim organima zabrinutost za sigurnost i dostojanstvo muslimana, traži osiguranje uslova u kojima će biti dosljedno poštovana sigurnost muslimana i neometano uživanje vjerskih i građanskih prava.“ (???)

Zanemarimo sada da Rijaset ignoriše stvarnost, u kojoj je nasilje redovna pojava, da se, na ulicama naših gradova, kriminalne skupine obračunavaju automatskim oružjem i bombama, da nam spaljuju starice i ubijaju djecu u tramvajima, da nam fašističke horde vjerskih ekstremista premlaćuju učesnike i posjetioce kulturnih manifestacija i na smrt osuđuju pripadnike manjina itd. itsl. i zanemarimo da im je zastrašujuće postalo tek kad je neko „napao“ grupu „vjernika po povratku s namaza“, te da od nadležnih organa traže sigurnost za – muslimane (pa neće valjda za kršćansku djecu i starice? ili „pedere“? sekulariste, nevjernike, nacionalne i vjerske manjine,...? sve građane, bez obzira na rasu, naciju, vjeru, pol, seksualnu orijentaciju, izgled,... ?). Zanemarimo sve to, što je inače nezanemarivo (i što pisce ovog saopštenja iz Rijaseta IZ razotkriva kao ograničene, isključive, segregaciji sklone, spodobe s nedostatkom elementarnog osjećaja ljudskosti) i koncentrišimo se na ono što je, zapravo, najvažnija poruka ovog saopštenja.

Rijaset, naime, zahtjevajući, od nadležnih sigurnosnih organa(!), zaštitu „sigurnosti i dostojanstva muslimana“, navodi: „...a preduslov toga je zaustavljanje dominantnog govora mržnje i kampanje kakvu evropske sigurnosne i društvene institucije kvalificiraju islamofobijom“.

Napad na vjernike“ i tragičnu smrt mladog čovjeka, Rijaset, sa odsustvom elementarnog takta, morala i pijeteta prema mrtvom, koristi kao dobrodošlu priliku za obračun sa medijskim kritičarima mahinacija i skandaloznog i nemoralnog ponašanja pojedinih visokih zvaničnika Islamske zajednice, proglašavajući ono što se desilo (a o čemu javnost još nije valjano informisana) – „posljedicom višegodišnje organizirane političko-medijske kampanje, širenja straha od vrijednosti islama i njegovih institucija, sijanja mržnje, huškanja i besprizornog sataniziranja IZ i islamskih autoriteta.“

Rijaset islamske zajednice, dakle, tragični incident u Mostaru koristi za pozivanje „nadležnih sigurnosnih organa“ da se obračunaju s – novinarima i intelektualcima koji kritikuju ponašanje Reisa Cerića i nekih drugih visokih zvaničnika Islamske zajednice. A pisanje o pedofiliji i razvratu unutar islamske uleme, o gradnji basnoslovno skupih dvora prljavim i krvavim parama, i to u situaciji kad im se sve veći broj vjernika bori za golo preživljavanje, o vehabijskom batinaškom divljanju ulicama glavnog grada i zastrašivanju „tradicionalnih vjernika“, o otvorenim prijetnjama sekularnom, demokratskom uređenju zemlje i kršenju ljudskih prava itd. itsl. naziva „širenjem straha od vrijednosti islama i njegovih institucija“.

Rijaset bi, svojim totalitarnim, udbaškim mentalnim sklopom, da im te i takve, koji im uznemiravaju „stado“, ušutkaju sigurnosne službe, pošto to nije uspjelo prijetnjama smrću, koje su inspirirane upravo „sijanjem mržnje, huškanjem i besprizornim sataniziranjem“ medija i novinara, od strane „IZ i islamskih autoriteta“.

" />

18.07.2009. Ateističko-teroristička zavjera protiv muslimana u BiH

Samir Šestan

Rijaset Islamske zajednice je, u povodu masovne tuče sa tragičnim epilogom, u Mostaru, izdao saopštenje iz koga bi neupućeni stranac shvatio da su muslimani u Federaciji BiH ugrožena manjina, koju na svakom koraku šikaniraju, proganjaju, premlaćuju,... i kojoj je potrebna policijska zaštita da bi mogli slobodno da ispoljavaju svoja vjerska osjećanja.

Napad na vjernike po povratku s namaza je zastrašujuća stvarnost s kojom se muslimani ovih prostora suočavaju...“, tvrdi Rijaset, pretvarajući, izolovani incident, kome se još ne zna ni uzrok ni tok, u masovnu pojavu, s (anti)vjerskom pozadinom. Ne ulazeći u to da Rijaset, u trenutku dok policija još istražuje čitav slučaj, presuđuje ko je žrtva a ko napadač, indikativno je da žrtvom napada imenuju „vjernike po povratku s namaza“, čime se sugeriše da su oni i napadnuti samo zato što su vjernici i što su upravo klanjali u džamiji.

Logičan zaključak, koji proizilazi iz saopštenja Rijaseta, je da su napad izvršile militantne skupine nevjernika. Takoreći ateisti-teroristi. Koji sprovode stravičan teror nad vjernicima u BiH.

Zbog čega Rijaset IZ „izražavajući nadležnim sigurnosnim organima zabrinutost za sigurnost i dostojanstvo muslimana, traži osiguranje uslova u kojima će biti dosljedno poštovana sigurnost muslimana i neometano uživanje vjerskih i građanskih prava.“ (???)

Zanemarimo sada da Rijaset ignoriše stvarnost, u kojoj je nasilje redovna pojava, da se, na ulicama naših gradova, kriminalne skupine obračunavaju automatskim oružjem i bombama, da nam spaljuju starice i ubijaju djecu u tramvajima, da nam fašističke horde vjerskih ekstremista premlaćuju učesnike i posjetioce kulturnih manifestacija i na smrt osuđuju pripadnike manjina itd. itsl. i zanemarimo da im je zastrašujuće postalo tek kad je neko „napao“ grupu „vjernika po povratku s namaza“, te da od nadležnih organa traže sigurnost za – muslimane (pa neće valjda za kršćansku djecu i starice? ili „pedere“? sekulariste, nevjernike, nacionalne i vjerske manjine,...? sve građane, bez obzira na rasu, naciju, vjeru, pol, seksualnu orijentaciju, izgled,... ?). Zanemarimo sve to, što je inače nezanemarivo (i što pisce ovog saopštenja iz Rijaseta IZ razotkriva kao ograničene, isključive, segregaciji sklone, spodobe s nedostatkom elementarnog osjećaja ljudskosti) i koncentrišimo se na ono što je, zapravo, najvažnija poruka ovog saopštenja.

Rijaset, naime, zahtjevajući, od nadležnih sigurnosnih organa(!), zaštitu „sigurnosti i dostojanstva muslimana“, navodi: „...a preduslov toga je zaustavljanje dominantnog govora mržnje i kampanje kakvu evropske sigurnosne i društvene institucije kvalificiraju islamofobijom“.

Napad na vjernike“ i tragičnu smrt mladog čovjeka, Rijaset, sa odsustvom elementarnog takta, morala i pijeteta prema mrtvom, koristi kao dobrodošlu priliku za obračun sa medijskim kritičarima mahinacija i skandaloznog i nemoralnog ponašanja pojedinih visokih zvaničnika Islamske zajednice, proglašavajući ono što se desilo (a o čemu javnost još nije valjano informisana) – „posljedicom višegodišnje organizirane političko-medijske kampanje, širenja straha od vrijednosti islama i njegovih institucija, sijanja mržnje, huškanja i besprizornog sataniziranja IZ i islamskih autoriteta.“

Rijaset islamske zajednice, dakle, tragični incident u Mostaru koristi za pozivanje „nadležnih sigurnosnih organa“ da se obračunaju s – novinarima i intelektualcima koji kritikuju ponašanje Reisa Cerića i nekih drugih visokih zvaničnika Islamske zajednice. A pisanje o pedofiliji i razvratu unutar islamske uleme, o gradnji basnoslovno skupih dvora prljavim i krvavim parama, i to u situaciji kad im se sve veći broj vjernika bori za golo preživljavanje, o vehabijskom batinaškom divljanju ulicama glavnog grada i zastrašivanju „tradicionalnih vjernika“, o otvorenim prijetnjama sekularnom, demokratskom uređenju zemlje i kršenju ljudskih prava itd. itsl. naziva „širenjem straha od vrijednosti islama i njegovih institucija“.

Rijaset bi, svojim totalitarnim, udbaškim mentalnim sklopom, da im te i takve, koji im uznemiravaju „stado“, ušutkaju sigurnosne službe, pošto to nije uspjelo prijetnjama smrću, koje su inspirirane upravo „sijanjem mržnje, huškanjem i besprizornim sataniziranjem“ medija i novinara, od strane „IZ i islamskih autoriteta“.

Rijaset Islamske zajednice je, u povodu masovne tuče sa tragičnim epilogom, u Mostaru, izdao saopštenje iz koga bi neupućeni stranac shvatio da su muslimani u Federaciji BiH ugrožena manjina, koju na svakom koraku šikaniraju, proganjaju, premlaćuju,... i kojoj je potrebna policijska zaštita da bi mogli slobodno da ispoljavaju svoja vjerska osjećanja.