Diktatori bez granica

SRPSKA DO ŠTOKHOLMA: Lukač kao ekološka katastrofa

Piše: Eldin Karić

Nakon ubistva Davida, premlaćivanja i privođenja članova grupe Pravda za Davida, nasilnog rasturanja građanskih protesta, svakodnevnih maltretiranja Banjalučana koji samo žele zapaliti svijeću ispred pravoslavnog hrama..., konačno će “stranci” reagovati jer su počeli na svojoj koži osjećati da diktatori i njihovi batinaši ne poznaju granice!

U filmu “Darfur”, glavni lik kojeg glumi Morgan Freeman objašnjava razlog napada Janjaweda na pobunjenike... Čekaj, šta? Niste gledali seriju “Darfur”?! Pa, da li ste gledali seriju “Yusuf”, snimljenu na osnovu izvještaja o zločinima pokreta Boko Haram? Niste?

Vjerovatno nikad i nećete. Koga interesuju zločini nad tamo nekim Afrikancima, Azijatima, Balkancima...? Malo koga. 

Uglavnom, to je nedovoljno da bi se snimila serija kao što je “Černobil”. Priča o ekološkoj katastrofi već je prvog dana proglašena najboljom serijom svih vremena. Filmove o izmišljenim katastrofama potpuno je zasjenio stvarni događaj star više od tri decenije. Havarija nuklearne elektrane na prostorima nekadašnjeg SSSR-a savršena je podloga za jedan blockbuster. Globalna paranoja i realni strah da se tako nešto može svaki dan desiti, obećava stotine miliona gledalaca i isto toliko miliona dolara zarade.

PRIČA ZA BLOCKBUSTER

Ubistvo Davida Dragičevića neće nikada biti priča za blockbuster. Koga još interesuje tamo neki dječak koji se našao na putu diktatorskom režimu na brdovitom Balkanu. Pa, bar tamo nikad nije falilo nasilnih smrti i pomahnitalih diktatora. U zemlji gdje ljudski život ne vrijedi ni koliko stotinjak bioskopskih karata, još jedna smrt nije priča vrijedna scenarija. 

Možda nije korektno, ali moram ovo podijeliti. Nedavno sam skandinavskom diplomati koji me neoprezno upitao o društveno političkoj situaciji u BiH, počeo objašnjavati i konkretnim primjerima nastojao opisati korupciju ovdje. Što sam više objašnjavao to je njemu pogled išao sve dublje u prostor iza mojih leđa, tražio je spas, nekog ko će doći i odvojiti ga od mene. Znao sam da mi vrijeme curi i trudio sam se da budem što konkretniji. U jednom trenutku spomenuo sam kako policija u Republici Srpskoj maltretira vlastite građane i da u BiH imamo diktaturu. Pogledao me značajno i upitao da li se mi bavimo projektima o ekologiji i zagađenjima. To što neko mlati ljude u Bosni je normalna pojava i naš problem, ali ako neko zagađuje planetu, to je već njihov problem. Vjerovatno i mi tako razmišljamo o ratnim žarištima širom planete ali kada u toj Bosni počnu batine dobijati i njihovi građani, tada će “naš problem” postati i njihov. Ili je već postao?!

DIKTATORI NE POZNAJU GRANICE

Policija pod kontrolom Boco Lukača, bez ikakvog razloga, u sred Banjaluke  je neki dan napala šezdesetšestogodišnjeg Brunu Batinića. Nakon što su mu u Hitnoj pomoći stavili Šancovu kravatu i dijagnosticirali brojne povrede, ranjeni Batinić (nomen est omen) vratio se u Švedsku. 

Da, Bruno je švedski državljanin i ambasada njegove zemlje je reagovala. Naravno, opravdano. Nakon ubistva Davida, premlaćivanja i privođenja članova grupe Pravda za Davida, nasilnog rasturanja građanskih protesta, svakodnevnih maltretiranja Banjalučana koji samo žele zapaliti svijeću ispred pravoslavnog hrama..., konačno će “stranci” reagovati jer su počeli na svojoj koži osjećati da diktatori i njihovi batinaši ne poznaju granice!

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Bruno Batinić, Eldin Karić, Dragan Lukač