Kauč selektor

Liga prvaka: Možemo li pokvariti planove velikih i bogatih?

Piše: Marko Tomaš

Raduje činjenica da „mali“ lagano ali sve više kvare planove bogatima i „velikima“. Kao preslik života nogomet nas na taj način uči važnosti dobre organizacije za postizanje ciljeva. Na silu stvari mogu proći ponekad, ali samo pametnim radom i sustavnim pristupom stvari mogu dobro funkcionirati u kontinuitetu

Priča o Jesseu Marschu ujedno je bila i priča o važnosti sustavnog pristupa u današnjem nogometu. Sustav je taj koji može nadomjestiti manjak esencijalne igračke kvalitete. Novi guru takvog pristupa je, nimalo iznenađujuće, Nijemac, Ralf Rangnick. I Marsch i mnogi drugi treneri kojima se divimo danas izašli su ispod Rangnickovog šinjela. Model je jednostavno kopirati ali treba puno truda kako bi se održao kontinuitet rada. Treneri vjerojatno nikada nisu imali veću ulogu u nogometu. Ne samo treneri prve momčadi već i oni koji rade s mlađim kategorijama i oni iz skautskih službi. Odgajanje igrača za funkcioniranje u određenom sustavu prioritet je pogotovu kod onih klubova koji manjak financijskih sredstava moraju nadomještati pametnim pristupom. Novac, dakako, može kupiti gotovi proizvod, vrhunsku kvalitetu i jedini način da se parira bogatim klubovima koji žele instant rezultate jeste da se izgradnji cijele klupske strukture i posljedično prve momčadi pristupi sustavno. 

SVI IGRAJU NOGOMET

Fraza kako danas svi igraju nogomet stara je i olinjala koliko i nogometni travnjaci u Bosni i Hercegovini. Ali, dojma sam, nikada nije bila istinitija. Nikada momčadi koje vidimo kao outsiderske nisu bile u stanju parirati favoritima kao što se to događa ove sezone u Ligi prvaka. Usuđujem se reći da je malo kada u prošlosti grupna faza Lige prvaka nudila ovoliko atraktivnih utakmica. 

Praška Slavija je držala veliku Barcelonu na konopcima i opet ju je izvukao onaj faktor x, koji ni sustav ne može nadomjestiti, a to je talent i nogometni genij Lionela Messija. Zato bogati klubovi i trebaju ekstra klasu, zato ih se basnoslovno plaća, da bi donijeli prevagu i odlučili utakmice kada sve drugo zakaže, a to se može dogoditi i Barceloni. Barca je tranzicijskom periodu, a on je kao i u ekonomiji, što vrlo dobro znamo, težak i u nogometu. Stvaranje uvijek novih nogometnih dinastija iznimno je zahtjevan posao i teško ga je bezbolno odraditi. Rezultat i kvaliteta igre uvijek trpe. O stvaranju nogometnih dinastija najviše je rekao veliki Alex Ferguson. Kada je ostao bez njegovog pristupa Manchester United je upao čak i u krizu identiteta. Gazde hoće instant uspjeh. Novac se sumanuto ulaže. Ipak stvari ne izgledaju nimalo dobro. United nije shvatio poantu. On mora ponovno izmisliti samog sebe i već su počele kružiti priče i mišljenja da je jedini čovjek za posao ponovne izgradnje velikog Uniteda spomenuti Ralf Rangnick. U Barceloni je Cruijff temelje postavio nešto drugačije ali i u Katalunji moraju čekati da La Masia izbaci novu dodatnu kvalitetu pa su se u tranziciji okrenuli kupovini gotovog proizvoda. Ta dodatna kvaliteta danas mukom pobjeđuje utakmice u Pragu. 

Osim Genka nitko s nogometnog ruba Europe nije pokazao pravo lice outsidera. Iako gube utakmice, svi ti klubovi zagorčavaju život favoritima. Čak i Crvena Zvezda, koja je poražena s velikih pet prema nula u Londonu nije djelovala loše na terenu. Opet je presudila ekstra kvaliteta koja je bila na strani igrača Tottenhama. Trener Zvezde, Milojević, pokazao je da se sustavnim pristupom u pripremi utakmica može parirati i najvećima. Nekada stvari krenu po zlu pa tebi nijedna lopta neće u gol, a protivniku ulazi i ono što je htio napucati na tribine. 

SVE VEĆA IZNENAĐENJA

Salzburg Jessea Marscha opet je izgubio u jednoj ludoj utakmici protiv Napolija. Ali opet su nas počastili sjajnom izvedbom. Presudilo je iskustvo, presudila je kvaliteta igrača Napolija. Ali pristup Red Bulla već sada nam obećava nešto uzbudljivo. I, upravo su momčadi poput Salzburgove zaslužne što nakon svakog kola Lige prvaka ove sezone govorimo o onima koji su poraženi više nego o onima koji su pobijedili. Sustav koji se primjenjuje godinama, pametan analitički pristup, počinju davati rezultate. Danas su to spektakularne utakmice u kojima se pobjednici ipak znaju unaprijed, ali vremenom ćemo svjedočiti sve većim iznenađenjima. A iznenađenju neće biti mjesta. Bahati istočnoeuropski skorojevići polako odlaze iz nogometa i klubovi se vraćaju onome što im je jedino dostupno – odgajanju igrača, izgradnji jasnog identiteta igre i kluba. Mjesta onih koje će bogati kupiti popunjavaju se planski i na obzoru europskog nogometa raste puno malih Ajaxa. To je jedino što može spasiti nogomet ili usporiti njegovo srljanje u preobrazbu u puku industriju zabave. 

Zagrebački Dinamo zadnjih deset godina vjerojatno nije imao momčad s manje individualne kvalitete ali nikada u tom periodu nije imao trenera poput Nenada Bjelice koji je došao kao izvrsna nadgradnja sjajnog akademiji zagrebačkog kluba. Šahtar iz Donjecka prije par sezona bi protiv Dinama bio izraziti favorit i vjerojatno bi mlađahna momčad iz Zagreba uložila trud jedino u to da izgube sa što manjom gol razlikom. Ali danas Dinamo dominira u gostima kod Šahtara. Momčad frca od energije. Puca od samopouzdanja. I, kako sada, stvari stoje, od svih outsidera Dinamo ima najveće šanse za prolazak u naredni krug Lige prvaka. 

MALI KVARE PLANOVE BOGATIH

Mnogi će ispravno primijetiti da je sve što sam napisao pomalo blesavi i kontradiktorno jer se pokazuje da pojedinačna kvaliteta igrača ipak odnosi prevagu u odnosu na sustavna rješenja koja joj pokušavaju parirati. Ali upravo zato i volimo nogomet. Klubovi koji imaju tu dodatnu igračku vrijednost redom imaju i izgrađen jasan sustav i pristup. A talent je tu da oplemeni sustav i nadomjesti ga kad stvari zakažu a to se uvijek može dogoditi. Jer u nogometu puno toga odlučuje i puki slučaj, način na koji se otvori utakmica, jedan odbijanac koji nesretno završi u mreži i mijenja odnose snaga i psihičko stanje momčadi. Nikada ni u čemu u životu ne može predvidjeti baš sve parametre. Pogotovu u nogometu. 

Ali raduje činjenica da „mali“ lagano ali sve više kvare planove bogatima i „velikima“. Kao preslik života nogomet nas na taj način uči važnosti dobre organizacije za postizanje ciljeva. Na silu stvari mogu proći ponekad, ali samo pametnim radom i sustavnim pristupom stvari mogu dobro funkcionirati u kontinuitetu. Iron Lady je gurnula svijet u ponor maksimom da društvo ne postoji, ali društvo mora postojati jer ljudi će težiti rješenjima svojih problema i kada vide da ne mogu sami okrenut će se suradnji. Igra koju je skupa s drugim stvarima bacila u ponor povijesti svojim primjerom pokazuje da jedni s drugima možemo puno više nego što to možemo sami. A pobjede će doći s vremenom. Slučaj će nekad biti na strani slabijih, a nekada će bljesnuti i neotkriveni talent. 

Ponos će biti povraćen. Pobjeda će dignuti glave poniženih i odbačenih, onih koji su tu neko vrijeme bili samo da bogataška zabava bude raznovrsnija. I opet ćemo živjeti puni nade, a dok ima nade ima i budućnosti, a kada ima budućnosti onda je današnjica umnogome lakša. I sve to možda i ne znači ništa u ovom trenutku, ali lijepo se zanositi barem na kratko. Lijepo je nadati se. 

(zurnal.info)