Čitaonica Žurnal

Hipnoze, nova zbirka Mehmeda Begića (Video): Lekcije odustajanja

Piše: Mehmed Begić

Posvećujem se plesu. Ti biraš valcer, naš je cijeli svijet od Beča do Tennesseeja. Ti prva pleši sa Leonardom, ja ću sa Federicom Lorcom. Kasnije ćemo se mijenjati, neka svako ima svakoga, neka tako bude sve dok nas dvoje ne okončamo u klinču koji neće moći da rastave ni repovi smrti, niti rum iz Havane

I  ritual

Izrastaju ti krila. Morao sam se u jednom trenutku odmaći od tvog pripovjedanja i tvojih istina koje su postajale moje. Morao sam zaboraviti putokaze i zablude. Morao sam sve ostaviti i posvetiti se putovanju, pratiti sopstveni haos, sa ružom u jednoj ruci i njenim samoubistvom u drugoj. Morao sam pobjeći da bih se otisnuo u potragu za izlječenjem koje je prvo valjalo izmisliti. Hvataju se za ruke oni koje niko ništa nije pitao i za koje je sve odlučeno. Čekanje poprima svete obrise. Desiće se čudo, zastrašujuće poput rođenja i veliko poput smrti. Kao svijeća si i svjetionik u mraku, u neodoljivom crnilu koje sam prizivao čak i kad sam pokušavao pobjeći.

II lomljenje vratova

Krug se neočekivano zatvara. Poražen sam i ti si prošlost, veća si od seksa i svjetlosti. Sjećanja su prljava i moji prsti će te opet pronaći. Prezir će te učiniti sveticom. Crno-bijeli svijet biram bez premišljanja, i dalje sanjajući u bojama. Odslužio sam svoje. I sve iza nas. Kolt je u futroli i prst na orozu. Glad je drugačija. Klizavo je i vrat se lako lomi. Stariji sam od vremena koje doseže sjećanje i od sumraka u koji si odjahala. 


III  ples 

Tvoja otvorena usta i moj jezik se savršeno mimoilaze. Takvi procesi zahtijevaju svoj zakon. Umjesto njega posvećujem ti zvijezdu. I ponekad upalim svijeću. Stomak je u plamenu, gorim ispod pojasa i ti tu ništa ne možeš učiniti. Ne mogu ni ja. Ništa ne treba biti učinjeno. Nedešavanje mi treba da bih nastavio sanjati. Posvećujem se plesu. Ti biraš valcer, naš je cijeli svijet od Beča do Tennesseeja. Ti prva pleši sa Leonardom, ja ću sa Federicom Lorcom. Kasnije ćemo se mijenjati, neka svako ima svakoga, neka tako bude sve dok nas dvoje ne okončamo u klinču koji neće moći da rastave ni repovi smrti, niti rum iz Havane. 

IV  tmine

Odsanjani smo u tmini umornih misli. Maštajući da me voli kako će jednom znati, uz čaj i naranče koje stižu čak iz Kine, u njegovoj poeziji nalazim savršen alibi za nepovučene poteze i jasna mi je svaka verzija našeg susreta. Budi ponosan na mene, jedan sam mali beskraj bio Jimmy Dean. Čak i kad sam odbio povjerovati da zaista postojiš i nisam pristao da se uvjerim u suprotno. Nisam napušten, ni tada, niti ikada. Učitelju srca, jesmo li sad završili? Jesu li sve moje lekcije gotove? Jesu li to bile sve tvoje lekcije?

(zurnal.info) 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Poezija, Čitaonica Žurnal, Mehmed Begić, Basheskia