Lokalne teme

Mostar: Grad bez cvijeća i s više smeća

Futura

Ljudi koji vode Grad su dio problema, ne mogu biti dio rješenja. U protivnom, problem više nije njihov nego građana Mostara, i to bi bilo pitanje nekakve stručne kolektivne dijagnoze

Kada je grad Mostar u pitanju, često možemo čuti o problemima građana kada su komunalne aktivnosti u pitanju. I obični posjetitelj će to odmah primijetiti, na ulicama gomile smeća, zelene površine nisu održavane, fontane zapuštene i nisu u funkciji, neodržavani spomenici, nema cvijeća... Često se ovaj problem u javnosti izjednačava sa neprovođenjem izbora, nepostostojanjem gradskog vijeća, velikim brojem komunalnih poduzeća itd. Sve to u javnost donosi samo nerazumijevanje komunalnih usluga, prihvaćanje njihovog nekvalitetnog postojanja, maltene, ne može se riješiti i ne možemo kao građani, dobiti ništa bolje ni kvalitetnije.

Kako bi se problem razumio, potrebno je povezati politiku sa tokovima novca. Što je politika nego zakoni i njihovo provođenje. Zakon o komunalnim djelatnostima HNŽ-a je odličan, europski, moderan, sadržava elemente konkurentnosti, tržišno je orijentiran, i apsolutno je na strani potrošača. U njemu su predviđeni čak i komunalni redari, osoblje koje bi svakodnevno trebalo kontrolirati stanje na terenu, prijavljivati nepravilnosti kako bi se otklonile, surađivati s građanima itd.

U mnogim općinama i gradovima na ovom teritoriju Zakon odlično funkcionira, i u to se možemo uvjeriti na licu mjesta. Uvijek ima prostora za njegovo unapređenje na terenu, međutim, provedba Zakona u Mostaru jednostavno stoji godinama. Javne površine su praktično u rasulu.  Zakonom je definirano što znači održavanje javnih površina, i on jasno kaže,  pod održavanjem javnih površina naročito se podrazumijeva održavanje javnih zelenih i rekreativnih površina kao što su: javne zelene površine (park šume, parkovi, travnjaci, skverovi, zelenilo uz saobraćajnice i sl), zelene površine stambenih odnosno urbanih cjelina, pješačke staze, zelene površine posebne namjene, površine za rekreaciju i fizičku kulturu na otvorenom prostoru (izletišta, šetališta, trim staze), zaštitna područja i zeleni pojasevi infrastrukturnih sistema, površine uz uređene i neuređene obale mora, rijeka i  jezera.   Vjerujemo kako će se mnogi Mostarci nasmijati na sam spomen nabrojanih aktivnosti.

Gdje je problem i zbog čega nastaje? Suština Zakona o komunalnim djelatnostima je ZKP, plan zajedničke komunalne potrošnje.  On iznosi desetak milijuna maraka godišnje, i u proračunu Grada Mostara, to je najveća stavka, kada je riječ o javnoj potrošnji koja nije vezana za nečije plaće i sl. Govorimo o direktnim investicijama i aktivnostima na terenu.  Po Zakonu, članu 4., jasno je definirano što sve spada u ZKP:

Održavanje čistoće na javnim površinama

Odvodnja atmosferskih i drugih voda s javnih površina

Održavanje javnih površina

Održavanje javnih prometnih površina u naselju

Upravljanje objektima i uređajima javne rasvjete

Obavljanje usluga dekoriranja

Održavanje grobalja i spomen obilježja

Obavljanje kafilerijskih usluga

Održavanje javnih česmi i fontana, javnih kupatila i nužnika

Zbrinjavanje komunalnog otpada nastalog u okviru djelatnosti zajedničke komunalne potrošnje

Čišćenje i razgrtanje snijega i leda s javnih gradskih površina, lokalnih puteva i posipanje abrazivnim materijalom ulice i lokalne puteve

Ukratko, riječ je o svakodnevnom uređenju Grada Mostara i njegovom razvoju u komunalnom smislu, što je temelj za njegov budući razvoj, to je temelj razvoja svakog grada na svijetu.

 U ZKP-u, jednostavno treba definirati koliko novca ide na koju oblast, dinamički i operativni plan, što znači, što će se raditi svaki dan, kako i gdje. U vremenu digitalnih tehnologija, to nije nikakav problem, imate površine, asfaltne i zelene, imate njihove kvadrature, standardi i normativi su poznati, pitanje struke i računice. Po normativima i standardima, za održavanje i uljepšavanje Grada Mostara potrebno je oko stopedeset ljudia ima ih oko dvijestotinečetrdeset. Novac nije problem, novca ima. Samo za uređenje zelenih površina imamo skoro milijun. 

Prvi problem je slijedeći, u proračunu se definiraju samo iznosi za pojedine oblasti, bez njihove primjene u praksi kroz operativne i dinamičke planove, ništa gdje, ništa kako, ništa koliko. Npr, potrošit ćemo milijun za uređenje zelenih površina. Na kraju godine se prijavi da su novci potrošeni, stanje na terenu vidimo svi. To se radi godinama, prilike su propuštene i bezpovratno izgubljene. Ono što je dobro je to, da imamo taj novac svake godine. I samo poštivanjem Zakona, možemo imati lijep i uređen Grad. Za to, imamo priliku svake godine, uvijek i opet. Zašto nam ovo radi gradska administracija, gdje ide taj novac, to je pitanje za istražne organe kao i za sve koji se žele baviti istraživanjem i političkom analizom. Ako se ne može povezati politika i komunala u jednom gradu, teško da se može povezati bilo kakva politika na višim razinama i tokovi novca, što je najvažnije.

Nismo reagirali na trošenje novca na ovakav način, potrošeno je, i to je to. Stotine milijuna. Ako se to oprosti, slijedeća instanca je okoliš i njegovo uništavanje. Imamo strašne otrove u kanalizaciji i deponijama (PCB, PAH...itd), analize je radio Federalni zavod za agropedologiju. Netko pametan je rekao, ako se oprosti pljačka, slijedi trovanje. Nismo mi prvi primjer u svijetu. Samo smo dozvolili da se teorija potvrdi, uvijek iznova. Koliko god to stravično zvučalo, postoje rješenja, srećom postoje još uvijek zakoni i znanja.

Problem drugi je, također, vrlo jasan. Ljudi koji vode Grad  su dio problema, ne mogu biti dio rješenja. U protivnom, problem više nije njihov nego građana Mostara, i to bi bilo pitanje nekakve stručne kolektivne dijagnoze. Pljačku i trovanje ne tolerira nitko normalan. Ovo se ne može popraviti klasičnom rekonstrukcijom jer je zakazala čitava struktura, ovdje se mora primijeniti najjednostavniji i najučinkovitiji način. Isključiti pa uključiti. I to odmah. U protivnom posljedice mogu biti nesagledive po zdravlje, poljoprivredu, gospodarstvo, turizam i po sve ono što život čini dobrim. Načelo izvrsnosti se mora primijeniti, nebitno je li riječ o prvom čovjeku Grada ili običnom službeniku. Mnogi nisu opravdali naše povjerenje i teško su ga izigrali, ugrozili naše zdravlje i naše financijske, ljudske i roditeljske interese. U ovom momentu, riječ persona non grata dobiva svoj puni smisao. Jedino pitanje je kako ćemo izići na kraj s problemima i prilikama. K'o ljudi ili k'o kmetovi. Iako je stanje na terenu, kada je riječ o komunalnim djelatnostima u Mostaru, poprilično beznadežno, stvari i nisu baš tako crne. Odnosno, situacija na terenu se može pretvoriti vrlo brzo u nešto, sasvim drugo. Recimo, imamo stalno priliku živjeti u najuređenijijem gradu u regionu. Iako ovo zvuči suludo u ovim momentima, apsolutno je ostvarivo. Koliko ima novca Grad Mostar, po osnovu normativa i standarda u komunalnoj djelatnosti, može zaista biti najuređeniji Grad za samo nekoliko mjeseci. Novac nije problem, novca ima, a i prilike nas još uvijek čekaju.

 

(zurnal.info)