Lokalne teme

Mostar: Zakoni za raju ne vrijede

Futura.ba

Prošlo je deset mjeseci otkada je Mreža Naše društvo morala pravdu tražiti na Sudu. Stanovnici, pacijenti, ljudi iz HNŽ-a, još je nisu dobili. Deset mjeseci otkada su tražili ugovore ZZO HNŽ-a sa zdravstvenim ustanovama. Za ljude, pacijente, oni još uvijek nisu dostupni javnosti

Iako za mnoge to zvuči nevjerovatno zakoni koji pokrivaju zdravstvo u FBiH su poprilično dobri i kvalitetni. Zbog čega je onda naše zdravstvo u ovakvom lošem stanju, odgovori se neprestano moraju tražiti kao i postavljati pitanja nadležnima. Krenimo redom. Čitavo zdravstvo u Federaciji počiva na tri zakona, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakona o pravima, odgovornostima i obvezama pacijenata. Sve županije funkcioniraju po ovim zakonima, s tim što svaka županija ima pravo donijeti svoje zakone a oni se moraju temeljiti na ovim postojećim. Dakle, mogu ih samo unaprijediti. Sve prednosti i mane našeg sustava zdravstva mogu se opisati kroz analizu zdrastvenog sustava u HNŽ-u.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti, kao i naše ukupno zdravstvo temelji se na načelu solidarnosti. Kako ne bismo došli u iskušenje da taj pojam tumačimo proizvoljno, zakonodavac ga je jasno opisao.

Načelo solidarnosti u zdravstvenoj zaštiti

Član 20.

Načelo solidarnosti u zdravstvenoj zaštiti se ostvaruje organizacijom sustava zdravstvenog osiguranja u kojem su svi građani obuhvaćeni zdravstvenom zaštitom i u kojem se bogati solidarizirajuu sa siromašnim, mladi sa starim, zdravi sa bolesnim i pojedinci sa obiteljima.

Ovo načelo je grubo prekršeno u HNŽ-u i kao i u nekim drugim županijama, prvenstveno onima gdje se naplaćuje premija zdravstvenog osiguranja u vidu markica. U HNŽ-u su donedavno markicu plaćala i djeca. Ovu premiju plaćaju svi, i bolesni, i nezaposleni i mnogi drugi iako su jasno Odlukom Fedderalnom ministarstva zdravstva jasno definirane koje kategorije stanovništa ne trebaju to plaćati. Solidarnost kao temelj zdravstvenog sustava, ovdje je grubo narušena i nitko od nadležnih institucija ne želi ovo stanje dovesti u red. Pravdaju se nedostatkom novca i kako moraju doći do dodatnih sredstava. Međutim, kada ih upitamo na što troše novce, odgovora nema.

Prošlo je deset mjeseci otkada je Mreža Naše društvo morala pravdu tražiti na Sudu. Stanovnici, pacijenti, ljudi iz HNŽ-a, još je nisu dobili. Deset mjeseci otkada su tražili ugovore ZZO HNŽ-a sa zdravstvenim ustanovama. Za ljude, pacijente, oni još uvijek nisu dostupni javnosti. Još se uvijek štite, kako su nam poručili iz te institucije, privatni komercijalni interesi treće strane. Još uvijek ne znamo gdje se liječimo, kako i pod kojim uvjetima. Bez tih informacija, građani/pacijenti nemaju uvid ni kontrolu nad svojim, teško zarađenim novcem. Bespredmetno je govoriti o obimu, vrsti i kvaliteti zdravstvenih usluga, koje ZZO HNŽ/K u naše ime i od našeg novca, ugovara i plaća. Tu su, kao pacijenti ali i kao ključni financijeri zdravstvenog sustava, teško oštećeni. U tim dokumentima mora pisati i  koliko pojedini odjeli dobivaju novca i za koje usluge. To je temeljni dokument za sve zdravstvene djelatnike, dokument iz kojeg mogu vidjeti koliko vrijedi njihov rad, kako se tretira, na koji način mogu ostvariti svoj profesionalni i društveni status.

Ako govorimo o javnom i transparentnom radu nekog sustava, u ovom slučaju zdravstvenog sustava HNŽ-a, još preciznije, njegovom financijskom stranom, možemo slobodno istaći kako ne možemo potonuti dublje. Kako je to naša institucija, institucija koja upravlja našim novcem u naše ime?  Teško možemo odgovoriti kako je naša. Ako nije naša, onda je čija?  Za početak, znamo tko troši naš novac. Na koji način, to nam nije dostavljeno na uvid. Možemo zaključiti da vjerovatno smatraju kako je njihova, i njihovih partnera koje štite od nas samih. Odnosno, štite njihove interese od nas samih. Koji su to partneri i zbog čega mi ne možemo znati koji su njihovi interesi? Od našeg novca i vezano za naše zdravlje? 

Kada čovjek u Bosni i Hercegovini dođe u potrebu zatražiti neku zdravstvenu uslugu, osjeća se napeto unaprijed. Ne samo zbog normalne ljudske brige za svoje zdravlje, nego zbog sustava koji tu istu napetost širi. Osjeća se neravnopravno i manji je od makovog zrna. Manji je od onog, hijerarhijski, najnižeg uposlenika ustanove u koju je ušao. Zašto je to tako?

Ključni zakoni koji reguliraju oblast zdravstva u FBiH daleko su od dobrih, ali kada bi se i kao ovakvi kakvi su danas primjenjivali u praksi, stanje bi bilo makar malo bolje. Ti zakoni zasnovani su na principima solidarnosti, civilne kontrole sustava zdravstva i kvaliteti zdravstvene usluge. Ti zakoni jednako tretiraju javne i privatne zdravstvene ustanove, a novac kojim manipulira ZZO je novac građana, a ne zavoda, ministarstva, države. Zašto izraz manipulira ?! Uloga Zavoda je osigurati svojim korisnicima kvalitetne zdravstvene usluge, a ne financirati rad javnih zdravstvenih ustanova. Zakon je vrlo jasan, Zavod sklapa ugovore sa najboljim, tamo gdje je usluga najbolja. Zašto bismo pristali mjesecima čekati na uslugu magnetne rezonance u javnoj zdravstvenoj ustanovi, a istovremeno gledati reklame kako se isti pregled u privatnoj ustanovi može obaviti u rekordnom roku. Javne i privatne ustanove nisu konkurencija, drugim riječima, kada magnet u bolnici ne radi ili nema reagensa, mi za istu uslugu plaćamo dva puta.

Kvaliteta zdravstvene zaštite – tema o kojoj se glasno šuti. Zakon kaže da se ugovorom između zdravstvene ustanove i ZZO utvrđuje vrsta i obim zdravstvenih usluga. Kakve mi to podatke imamo o kvaliteti i obimu zdravstvenih usluga kada se ustanove financiraju kroz paušale bez obzira na njihov (ne)rad. Evo, trenutno nemamo ni ugovore kako bismo mogli vidjeti što sve u njima piše, piše li išta ikako, postoje li ti ugovori ikako. Ili se namigne nekome pa se plati. A pacijenti neka se snalaze.  Često možemo čuti u javnosti razne izjave kako je zdravstvo, generalno, nešto što je jako komplicirano. Slažemo se, naravno da jeste, isto kao obrazovanje, izgradnja infrastrukture, poljoprivreda itd. Međutim, takav odgovor nipošto nije dovoljan. Pogotovo ako se ne poštuju zakoni naše zemlje. Što to znači, malo je ovo sve komplicirano pa smo mi odlučili da ne poštivamo zakone? Kad se pojednostavi, to je nekako odgovor menadžmenta. Tko želi imati takav menadžment, kome je sve komplicirano i ne mari mnogo za pravila igre? Pa, gdje bi takav menadžment mogao opstati? Teško je, trenutno, naći neku zemlju gdje je to tako, možda neku gdje se ratuje, pa zakoni nisu na prvom mjestu.

Kada se govori o kvaliteti, teorija kaže da vodeći računa o interesima različitih aktera koji su uključeni u pružanje medicinske usluge možemo razlikovati tri dimenzije kvalitete: a) kvaliteta za korisnika, b) kvaliteta kako ga vide zdravstveni profesionalci i c) kvaliteta kako ga opaža menadžment. Imamo li mi te podatke, podatke na osnovu kojih funkcionira svaka uprava, upravljanje generalno. Nema ni to. 

Nema potrebe ulaziti dublje u problematiku, jer bi to značilo analizirati nešto što je svakako protuzakonito, nema nikakvog smisla. 

Zdravlje je pravo, a ne privilegija! Sve dok privatne klinike budu temeljile svoje marketinške kampanje na rečenicama „Izbjegnite liste čekanja“ zdravlje će biti privilegija. Nedostatak novca, kao ključni razlog za metastazu našeg zdravstva , čisto je mazanje očiju neinformiranih građana, koji cjelokupni sustav financiraju i to višestruko. Nama nitko ništa ne daje, mi smo to sve platili i pretplatili. Mi imamo pravo na kvalitetnu i pravovremenu uslugu, a gdje će to biti nama je savršeno svejedno. Rješenje je u tome, hoćemo li se, kao društvo, kao građani, boriti za svoje zakone i tradiciju ili ćemo nastaviti plaćati za našu djecu, našom nebrigom. Jasno je da je pravo na našoj strani. Sada čekamo na kojoj strani će biti Sud, i zašto toliko dugo čekamo?  Zbog čega čeka preko dvijestotinetisuća stanovnika HNŽ-a koji pitaju gdje je naš novac i kako se troši? Ima li itko više ikakva opravdanja? Politika čekanja bez opravdanja ne smije biti više prihvaćena, na bilo kojoj razini.

 

(zurnal.info)