Maškare

Vladavina svjetine: Strah na karnevalskoj lomači

Piše: Mirna Stanković Luković

Bukača Huzurpator je spaljena jer je žena koja se ne plaši javno praviti buku i narušavati mir. Ona je Mostarka koja je, prema „presudi“, bliža „političkom Sarajevu“ nego „političkom Mostaru“. Svojim riječima remeti prividni sklad. Ne povinuje se većini, odbija da živi u strahu

Bukača Huzurpator je spaljena jer je žena koja se ne plaši javno praviti buku i narušavati mir. Ona je Mostarka koja je, prema „presudi“, bliža „političkom Sarajevu“ nego „političkom Mostaru“. Svojim riječima remeti prividni sklad. Ne povinuje se većini, odbija da živi u strahu

Bukača Huzurpator je spaljena na karnevalskoj lomači u Mostaru. Organizatori kažu da lutka asocira na lik i djelo Martine Mlinarević Sopta, autorice knjiga „Bukača“ i „Huzur“ i ambasadorice Bosne i Hercegovine u Češkoj. Kažu, nije spaljen ni njen lik, ni djelo, već pojava koja je uz nju vezana.

A pojava je, ako ćemo tumačiti ime koje su organizatori nadjenuli spaljenom simbolu, bezopasna žena koja diže buku i time narušava mir i spokoj (tur. Huzur) – upravo ono što Martina Mlinarević Sopta jeste. Žena koja galami, vrišti i skreće pažnju i time narušava (bosansko)hercegovački mir i lažnu, idiličnu sliku bh. Hrvata kao jedinstvene, monolitne zajednice čiji članovi dijele ista mišljenja, vrijednosti i vjerovanja.

Takva je pojava neminovno morala završiti na karnevalskoj lomači.

Diploma nije problem

Karneval se, tradicionalno, održava u sedmici pred početak Uskršnjeg posta. Nije to nikakva novotarija – svoje korijene vuče iz paganskih običaja i nikakve ga zabrane nisu uspjele spriječiti. To je vrijeme kada se svijet okreće naopako: prestaju postojati zabrane i norme, gubi se moć elite, a počinje „vladavina“ svjetine. Karnevalskim maškarama i vatrom se rastjeruju zlo i, još važnije, strahovi.

Sa svojim javno izrečenim stavovima, Martina Mlinarević Sopta je karneval 365 dana u godini. Ne pristaje na norme i ograničenja sredine, ne prihvata elitu. Ona bez maske i bez baklje u ruci rastjeruje i zlo i strahove. Nevažno je da li vam se njen stil sviđa ili ne, da li se sa njenom stavovima slažete ili ne – Martina se ne plaši da ih javno iznese, ne krijući se iza lažnog imena, ne krijući se u „konstitutivnosti“ i u oči gleda i zlo i sopstvene strahove.

Bukača Huzurpator je spaljena sa fakultetskom diplomom – predmetom želja koji se u Hercegovini lako može nabaviti, a kojeg Hercegovka Martina nema. I nikad nije krila da nema.

Njena neskrivena nepostojeća diploma je u Hercegovini zlo koje treba spaliti. Postojeće kupljene nisu problem. Možda će nekad trebati spaliti neku dokumentaciju u vezi sa diplomama, ali još nije došlo vrijeme za to. Tužilaštvo nije zainteresovano za diplome iz Hercegovine.

Da ne bude zabune – Martina Mlinarević Sopta je na poziciju ambasadorice BiH imenovana mimo zakonskih odredbi. Postoje i mnogo istaknutiji ljudi u ovoj zemlji koji, eto, nisu ambasadori. Martina jeste, bez protivljenja druga dva člana Predsjedništva BiH.

Zlo koje nije spaljeno

Ali sa diplomom ili bez nje, Martina Mlinarević Sopta teško da će biti pod istragom zbog trgovine ljudima, švercovati alkohol ili pijana sjesti za volan. Sva tri navedena primjera su stvarni diplomatski skandali koje su proizveli bh. ambasadori sa, vjerovali ili ne, fakultetskim diplomama. Pogodit ćete, niko od njih nije simbolično spaljen.

Da je sporno imenovanje Martine Mlinarević Sopta ijednoga trenutka bilo stvarno zlo, u karnevalskoj vatri bi se našlo jedno od najvećih zala bosanskohercegovačke poslijeratne politike – tzv. „Džentlmenski dogovor“.

Riječ je o „pojavi“ odnosno nepisanom pravilu da se članovi Predsjedništva BiH jedan drugom ne miješaju u izbor ambasadora. Članovi Predsjedništva tako prvo raspodijele ambasade, a onda svaki od njih imenuje svoje (konstitutivne) ambasadore. Tako za naše predstavnike u stranim zemljama dobijamo likove koji nas kolektivno blamiraju, bili mi konstitutivni ili ne. 

Ima li šta strašnije?

Ne. Bukača Huzurpator nije spaljena zbog svoje diplome bi zbog pojave zvane „Džentlmenski dogovor“. Nije spaljena ni zbog „podobnosti“, niti zbog trošenja javnog novca. Nije ni zbog navodnog „upiranja prstom na nebitne bukače koje ona i njeni čuvari paranoično vide na svakom koraku“, kako stoji u „obrazloženju presude“. Ponajmanje je spaljena zbog donacije Memorijalnom centru Srebrenica i zbog Željka Komšića.

Bukača Huzurpator je spaljena jer je žena koja se ne plaši javno praviti buku i narušavati mir. Ona je Mostarka koja je, prema „presudi“, bliža „političkom Sarajevu“ nego „političkom Mostaru“. Svojim riječima remeti prividni sklad. Ne povinuje se većini, odbija da živi u strahu.

Zar ima nešto strašnije od takve žene? Zato je izgorjela u karnevalskoj vatri u kojoj se tradicionalno spaljuju strahovi, a ne zla. Jer da gore zla, Martina Mlinarević Sopta ne bi bila pri vrhu spiska za potpalu.

(zurnal.info) 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Martina Mlinarević Sopta, Mostar