Čitaonica Žurnal

Nove pjesme Olje Savičević Ivančević: Ne čitaš žene

Piše: Olja Savičević Ivančević

Čitajte pet novih pjesama iz zbirke "Divlje i tvoje" koja uskoro izlazi u zagrebačkoj Frakturi i beogradskom Lomu

U KAVEZU

 

Od zida do zida

Iste sobe –

U tvom je srcu 

Tigar u kavezu

Izađi, lijepi tigre

Pod prozorom

Urliče prašuma

Zar su pištolji ikad zaustavili jutro 

Zar su noževi i buzdovani zaustavili cvat 

Kada su zabranili zoru

Ona je sljedećeg jutra došla

U plamenu

Kad su zabranili cvijeće 

Svejedno je mirisalo iz snijega

Kad su ukinuli nebo puno zvijezda

Zvijezde su zasjale

Moj nikad pripitomljeni tigre

U selu je slavlje, topla slatka krv

I sve što sada postoji u noćnoj tami

Čeka munjevitu tišinu tvoje šape

 

 


BESKRAJNO LJETO

 

Srce mi je preskočilo kad sam

Ustala i izašla na balkon

I vidjela da je mlada lastavica

Ispala iz gnijezda 

Mrtva

Na nekom krovu ispod  

Cvjetalo je cvijeće

Karanfili

I nebo je bilo savršeno plavo

Ali ja se nisam mogla

Rasaniti

Otkad sam

Izašla na balkon

I vidjela moju prvu ljubav

Dolje na ulici

Kako hvata za vrat 

Svoju mladu ženu

I vuče je niz ulicu

Dok stojim nijema

Jer ta je ruka bila

I na mom vratu 

Dječja i opuštena

Dolje pored mora

Sve bi bilo bolje da nisam 

Izašla i srce mi preskočilo

Kad sam ugledala Snježanu

Nakon petsto petnaest godina

(Koji su je mrzili što je lijepa

I prpošna

Sada je mrze jer je luda)

Pjevala je i pušila 

Ali bez imalo drskosti

A njeni sinovi, ološ sa psima

Na mene su zarežali

Kad sam

Ustala sa savršenim očima

I ugledala trgovca oružjem

Kako stavlja lokot na vrata kuće

A na katu se sunčaju neka 

Djeca iz Travnika

Izbjeglice

Kad ih ljubiš oni te

Počupaju za muf

Sljedećeg jutra mjesec je 

Zaostao na nebu

Bez kapi krvi

Netko je u našu kuću ispalio rafal

Netko je posjekao našu bugenvilu 

Netko je ocu bokserom razbio arkadu

Netko je ubio dječaka iz druge bande

Mali pekari su dilali drogu

I turirali nepopravljive motore

A ja sam vozila bicikl ukrug

Da pobjegnem od svega toga

I udarila u susjedu s licem punim pjega

Koje su se otad preselile i na moj nos

Koljena su mi bila krvava

Takva sam djevojčica zauvijek

Kasnije sam otkrila izlazna vrata

Da više nikad ne pogledam 

Preko balkona

U svađu osoba s plastičnim bocama

Samo da nam napokon dođe turizam

I stranci, investitori

I divlja buzara za 1500 kuna koja te

Nakon što je pojedeš pojebe

Molim vas neka me netko 

Konačno sakrije

Rekla sam roditeljima

Bila je to zadnja godina

Beskrajnog ljeta

Srce mi više nikad neće preskočiti 

Zidić

Odsad će udarati čvrsto i ravnomjerno

Krv će pljuskati o njegove stjenke

Kao more pored suhog doka

Je li ovo završilo ljeto?

Doviknula sam pjevaču s terase

Je li konačno došao kraj 

Valu vrućine i valu nasilja?

On mi je skupljajući instrumente

Rekao

Mi smo završili

Ali ovo nikada neće proći

Pod rebrima sam napipala ljubav

Vreli metak u čahuri srca

Ovo što čuješ moji su rafali

Koji ubijaju noć po noć

 

 

NE ČITAŠ ŽENE

 

Kažeš ne čitaš žene

Što bi ti one mogle reći

Naučile su te govoriti

Naučile su te hodati

Naučile su te jesti

Naučile su te pišati

Naučile su te voditi ljubav

Uistinu što bi one

Mogle reći o tebi

I tvome iskustvu

Sva ta stoljeća nisu iznjedrila 

Jednu koja bi bila velika

Kao veliki pisac

Kojemu je prala čarape

Kažeš ne čitaš žene

Žene su te učile čitati

Učile pisati

Učile živjeti

Uistinu, dječače

Bio je to

U najboljem slučaju

Uzaludan posao

 

 

 

NISMO USPJELI SPASITI GRAD

 

Iako smo pobjegli s igrališta

Iako smo bili puni nade

Ljubazni i susretljivi kad treba

Divlji i slobodni

Iako smo pjevali, plesali i smijali se

Često vodili ljubav na otvorenom

Nismo uspjeli spasiti grad

 

Iako smo pustili brade

Pročitali mnoge knjige

Iako nismo otišli iz zemlje

Iako smo putovali svijetom

Iako smo pisali i govorili

Podjednako o stvarnosti i o snovima

Izmakla nam je sadašnjost, s njom i prošlost

I nismo uspjeli spasiti grad

 

Iako smo čistili izmet za psima

Reciklirali smeće i gledali iskosa

Balave mulce koji pljuju na pločnike

Iako smo prestali gledati televiziju

Iako smo prestali jesti meso

Iako smo ponekad izlazili na ulice

Nismo uspjeli spasiti grad

Nismo ni pokušavali

 

 

 

 

 

LJUBAVNICI, KAO I OBIČNO

 

Ne znaju oni da se to vidi

Sve što postoji povezuje ga s njom

Na ovom javnom mjestu

I nju s njim, također

On je izmučen, odsutan, šuti

Već je poginuo

Na sebe je preuzeo prijestup

Ona nešto hrabrija, doznat će

Na sebe je preuzela gubitak

Cvjetaju joj obrazi i oba oka

Odlučna je održati vedrinu, razgovor 

S nekoliko prolaznika koji se izmjenjuju

Zastanu, govore, odu

U dnu slike, dosađuje se prijateljica, alibi

Ujedno ona koju zadržavaju između

Da ih na neki način spriječi da se pogledaju

Da jedno drugo uzmu u ruke i pažljivo 

Razmrve

Njihova tijela već su ilegalna

Nezaštićena od neljubavnika

(Nitko nije prijatelj ove strašne ljubavi)

Da li bi trebalo unaprijed plakati 

Zbog onoga što ih čeka

Ili  im zavidjeti?

Žalim ih i zavidim im odjednom

Ipak, zavidim im više

 


Rođena 16.09.1974. u Splitu. Pjesnikinja i spisateljica, uvrštena u mnoge domaće i međunarodne antologije poezije i proze. Knjige su joj prevedene na jedanaest svjetskih jezika te objavljene u Europi i SAD-u. Pojedinačne pjesme i priče prevedene su i objavljene na tridesetak jezika.

Piše književne kolumne, surađuje s kazalištima kao autorica dramskih tekstova, songova i adaptacija, a prema njenim pričama snimljeni su nagrađivani kratkometražni igrani filmovi (Balavica, Sedam neodgovorenih poziva, Trešnje). Prema priči „Pederi“ iz zbirke Nasmijati psa objavljena je grafička novela Ljeto (Žeželj/Paljan). Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za zbirku poezije Kućna pravila. Roman Adio kauboju nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman u Hrvatskoj 2011., kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan. Prema romanu je postavljen istoimeni kazališni komad u režiji Ivice Buljana. Za adaptaciju lutkarske predstave Čudnovate zgode Šegrta Hlapića dobila je nagradu Mali Marulić 2013. godine.  Istu nagradu dobila je i za dramske tekstove Moj prijatelj Mačkodlak (2014) i Som na cilome svitu (2015). Roman Pjevač u noći dobio je nagradu Libar za vajk Pulskog sajma knjige (2016), kao i  English Pen Award (2018).

Dobitnica je i regionalne nagrade festivala Druga prikazna iz Skopja 2018.

Objavila: Bit će strašno kada ja porastem (pjesme, 1988); Vječna djeca (pjesme, 1993); Žensko pismo (pjesme, 1999); Puzzlerojc (pjesme, 2006); Nasmijati psa (priče, 2006); Kućna pravila (pjesme, 2007); Adio kauboju (roman, 2010); Mamasafari (i ostale stvari) (pjesme, 2012), Pjevač u noći (roman, 2016) , Šporki Špiro i Neposlušna Tonka (slikovnica, u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2017), Adrijana se vratila (slikovnica u suradnji s Imeldom Ramović, 2019), Sami na cilome svitu (ilustrirana priča za djecu u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2020).

Živi i radi kao slobodna umjetnica na relaciji Zagreb – Split –  Korčula.

Više na: https://oljasavicevic.com/

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Čitaonica Žurnal, Poezija, Olja Savičević Ivančević