Pitanja & Odgvori

Šta bi sindikalista Šukalo trebao da zna: Zašto ste dozvolili da uposlenici UKC RS rade u nemogućim uslovima?

Piše: Žana Gauk

Umjesto laži da smo u tekstu, uz koji smo objavili i dokumente koje je potpisao Đajić lično, slagali, i umjesto grubih uvreda na račun novinara, Šukalo bi mogao da odgovori na nekoliko jednostavnih pitanja

Nakon što je Žurnal 16. juna objavio tekst pod naslovom “Vlado Đajić u svađi sa zakonima: Direktor UKC RS pregovara samo sa podobnim sindikatom”, Željko Šukalo, predsjednik Sindikalne organizacije Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, u stilu šefa Đajića, pokazao je novi nivo bahatosti. U pismu bez potpisa i pečata, koje je nazvao demantijem, optužio nas je za laž i amaterizam.

Valjda zbog navike da ga neko plaća, a da on, nećemo reći laže, ali ćuti o opštem nezadovoljstvu u najvećoj zdravstvenoj ustanovi, kao i basnoslovnim dugovanjima, vjeruje (ali ničim ne dokazuje) da su i svi ostali potkupljivi i na nečijem platnom spisku. U svom “demantiju” navodi da će razmatrati mogućnost pokretanja tužbe za klevetu protiv novinara Žurnala, “ali i sindikalnih satelita”.

Šukalo sebi daje za pravo da, osion i ubijeđen da je moralna vertikala, treba da drži predavanje iz novinarstva navodeći šta jeste, a šta nije naša dužnost. Ne zna Šukalo da novinari nisu dužni da pozivaju one koji bi da pravdaju vlastite nemoći, propuste i, na kraju, kriminal. Jer, kršenje zakona Republike Srpske svakako to jeste! Ali, šef Đajić bi ovu tematiku mogao podrobnije da mu pojasni.

Iako, kao ozbiljan istraživački medij, nismo dužni niti nas ijedan kodeks i zakon obavezuju da objavimo sadržaj lista papira bez potpisa i pečata, dobronamjerno ćemo Šukala, u interesu ponižene javnosti Republike Srpske, koju čine i njegove kolege zaposlene u UKC RS - posavjetovati.

Žurnal je tekst objavio 16. juna, Šukalo je “demanti” poslao 1. jula, sa datumom od 18. juna. Neozbiljno!

Umjesto laži da smo u tekstu, uz koji smo objavili i dokumente koje je potpisao Đajić lično, slagali, i umjesto grubih uvreda na račun novinara, Šukalo bi mogao da odgovori na nekoliko jednostavnih pitanja:

  1. Zašto je, kao predsjednik sindikata, dozvolio da medicinari UKC RS rade u nemogućim uslovima?
  2. Zašto je dozvolio da im dugovanja za poreze i doprinose ne budu uplaćena godinama unazad?
  3. Zašto je dozvolio da, kao medicinar, bude satelit i čini ono što od njega očekuje Vlado Đajić?
  4. Kakve to benefite uživa Šukalo, kad se tako zdušno bori za lične interese unutar javne zdravstvene ustanove koju finansiraju svi građani RS, pa i novinari Žurnala?
  5. Pogne li glavu ili se bar zacrveni kada prođe pored kolega za koje se nikada nije borio?
  6. Šta je konkretno preduzeo da ljekari i tehničari zaposleni u UKC RS ne požele da odu u inostranstvo?

S druge strane, novinarstvo, a Šukalo bi to trebalo da zna, nije puko podilaženje režimskim namještenicima i uhljebima, koji su zdravstveni sistem RS devastirali i doveli do duga od (zvanično) MILIJARDU I ŠEZDESET MILIONA KM.

Pošto Žurnal svakodnevno dokumentovano dokazuje na kojem je novinarskom nivou, ne bi bilo loše da Šukalo objasni na kojem je nivou zdravstvo u RS, čiji je, očigledno, bitan šaraf.

Novinarstvo je mnogo više od onoga koliko Šukalo može da namašta, ali njemu, kao podobnom unutar režima u RS, to svakako ne može da bude jasno.

Takođe, pitanja postavljamo i Šukalovom šefu Đajiću, bez kojeg, vjerovatno, ne bi ni bilo onoga što sindikalac u pokušaju naziva demantijem:

  1. Kako je moguće da je direktor Đajić, iako se znalo da RS prijeti pandemija korona virusa, a da je zdravstveni sistem i UKC RS dočekuju potpuno nespremni, u martu odlučio da  narodnim novcem od “Prointera” kupi kompjutersku opremu vrijednu oko 300.000 KM?
  2. Zašto je 13 dana kasnije raspisao tender za nabavku aktivne mrežne opreme za gotovo milion KM?
  3. Kako će narodu objasniti što je za “korona uređnje” prostora stare hirurgije, koja je inače predviđena za rušenje, po svojim direktnim dogovorima i bez naročitog obrazloženja izdvojio oko 603.000 KM?
  4. Zbog čega je, baš u vrijeme kada su svi bili zaokupljeni pandemijom i pukim preživljavanjem, odlučio da “Marković investu” dodijeli ugovor vrijedan 35 miliona KM za gradnju podzemne garaže? Takođe, kako će objasniti veze Radeta Markovića sa rukovodstvom UKC RS, ako javnost zna da je Marković kum Ranka Škrbića, glavnog devastatora zdravstvenog sistema u RS?
  5. Kako kao direktor najveće zdravstvene ustanove namjerava da bar smanji dug UKC-a?          

Sa pitanja o kriminalu prelazimo na ona o ljudima...

  1. Zašto su ljekari u UKC RS za sedmodnevni period u vrijeme pandemije mogli da zaduže samo jednu masku?
  2. Zbog čega su pozivali kolege čak i u privatnim ambulantama da im iste, ako je ikako moguće, dostave?
  3. Zbog čega je Đajić zaštitnu opremu zaključao u magacine pa je onda, nakon pritiska javnosti, otključao i, opet sporadično, dijelio?
  4. Zbog čega, kao čovjek i ljekar, nije objasnio smrt trudnice Ilijane Manojlović, već je formirao komisiju koja je nevješto i krajnje kontradiktorno saopštila da su njegovi ljekari sve radili po procedurama, iako nisu baš sve ispoštovane?

Pitanja je svakako mnogo, ali PR služba UKC RS, koju takođe plaćaju građani RS, Žurnalu nikada ne odgovara čak i kada su u pitanju ona krajnje uopštena?

“Demanti” sindikalca Šukala nećemo ljubomorno čuvati za sebe, objavljujemo ga u cjelosti. Napominjemo da i novinari Žurnala imaju pravo na podnošenje tužbe za uvrede, ponižavanje, pritiske i grube pokušaje ograničavanja slobode govora.