Ljudska prava

Crna knjiga nasilja u 2020: Zastrašujuća svjedočenja o maltretiranju migranata na granici EU

FOTO: zurnal.info
Pripremila: Azra Omerović

U 2020. godini na vanjskim granicama Europske unije policija je izbjeglice i migrante tukla, skidala im i palila odjeću, uzimala novac i telefone, uništavala stvari, držali ih zatvorene po garažama i kontejnerima bez pristupa hrani, vodi i toaletu, pucala i puštala pse na njih. Na stotine svjedočenja o ponižavanju, zastrašivanju i premlaćivanju migranata i izbjeglica sadržano je u Crnoj knjizi pushback-ova objavljenoj simbolično na Međunarodni dan migranata

Od početka migrantske krize na Balkanu brojni su zabilježeni slučajevi nasilja nad izbjeglicama i migrantima. Od izvještaja nevladinih organizacija tako i medija koji prenose svjedočenja migranata i izbjeglica o iživljavanju graničnih policija na eksternim granicama Europske unije. Prvo su ih tukli, zatim pucali na njih, uzimali im novac i telefone, a onda ih pretučene i opljačkane, pod prijetnjom oružjem, tjerali van granica EU. Ni od strane Europske unije a ni domaćih nadležnih institucija, nije bilo ozbiljne reakcije u zaustavljanju nasilja nad izbjeglicama i migrantima.

Na Međunarodni dan migranata 18. decembra međunarodna mreža nevladinih organizacija Border Violence Monitoring (BVMN) objavila je Crnu knjigu pushbackova u kojoj su sadržana svjedočanstva migranata o nasilju koje su doživjeli na vanjskim granicama Europske unije od strane hrvatske, slovenske, mađarske, italijanske i grčke policije. 

“Pushback” predstavlja nezakonito, najčešće nasilno, protjerivanje izbjeglica preko zelene granice, bez obzira da li su tražili međunarodnu zaštitu ili nisu. Iako su, prema međunarodnom pravu, pushbackovi nezakoniti vlasti brojnih država članica Europske unije već godinama ih provode a Europska unija ovakve postupke ignoriše. Svjedočanstva u Crnoj knjizi pushbackova su dale osobe koje su se nalazile u 892 grupe izbjeglica i migranata koje su doživjele pushbackove a te grupe obuhvataju oko 12.654 osoba među kojima su bili i djeca i žene.


Crna knjiga pushbackova najbolje prikazuje europski odnos prema izbjeglicama i migrantima u posljednje četiri godine.  Iako je u knjizi najveći broj svjedočenja o nezakonitim protjerivanje urađeno od strane hrvatske policije, neophodno je spomenuti i ulogu Slovenije koja je također navedena. Slovenija je prva zemlja Šengena na balkanskoj ruti poslije Grčke i jedna je od glavnih tranzitnih tačaka otkako se migrantska ruta kreće kroz Bosnu i Hercegovinu. 

PREVARE I LANČANA PROTJERIVANJA

Istraživanja i dokazi prikupljeni od strane Amnesty International, Ureda ombudsmena Republike Slovenije i BVMN članice InfoKolpa potvrđuju da se provodi sistemsko odbijanje pristupa azilu u Sloveniji kroz razne malverzacije procedurama. U policijskim stanicama zahtjevi za azilom se ignorišu od strane policije, te se migranti i izbjeglice suočavaju sa nasiljem i prijetnjama ili su na prevaru primorani da potpišu dokumente misleći da tako potpisuju zahtjev za azil. Umjesto toga, oni potpisuju dokumente koji predstavljaju pokretanje procedure readmisije ostavljajući ih bez mogućnosti žalbe ili bilo koje druge procedure koja će im omogućiti ostanak u državi.

BVMN navodi da je sistematsko provođenje ove prakse počelo početkom 2018. godine, kada zvanične statistike pokazuju oštro smanjenje registrovanih tražilaca azila i povećanje broja readmisija. Najjasniji primjer je stanica granične policije Črnomelj gdje je broj podnesenih zahtjeva za azilom opao sa 371 u maju 2018. godine na samo 13 u junu 2018. godine uprkos povećanom broju zabilježenih nelegalnih prelazaka granice.

Ovaj pad je rezultat niza  internih policijskih direktiva od kojih je najmanje jednu potpisao Marko Gašperlin trenutni predsjednik Upravnog odbora FRONTEX-a. Do danas BVMN prikupio je 141 svjedočenje o pushback-ovim iz Slovenije opisujući tretman 1,181 osobe , statističke podatke o migracijama prikupljenim od strane slovenske policije koji pokazuju da je od 2018. do 31. oktobra 2020. godine ukupno 24,756 ljudi vraćeno iz Slovenije u Hrvatsku putem readmisije.

Skoro svi oni su prebačeni u BiH ili Srbiju na način lančanog protjerivanja od strane hrvatske policije. Lančano protjerivanje iz Italije i Austrije za Sloveniju se provode na sličan način. Do kraja oktobra 2020. godine ukupno je 1,321 osoba vraćeno iz Italije u Sloveniju a također je povećan i broj readmisija iz Austrije. Ove osobe se potom vraćaju u Hrvatsku a onda posljedično u BiH i Srbiju. 


Ove godine članica BVMN InfoKolpa primjetila je pojavljivanje nove prakse: zadržavanje tražioca azila i ubrzano donošenje odluka o zahtjevima za azil. Oni koji su zadržani bili su smješteni u kontejnerima bez direktne sunčeve svjetlosti dok su bili zastrašivani policijskim psima. Ovo zadržavanje naređeno je od strane direktora policije Antona Travnera koji je smatrao da bi ljudi trebali biti zadržani u pritvoru dok MUP ne izda negativan odgovor o zahtjevu za azil tako da mogu biti vraćeni u Hrvatsku.

Zbog ponižavajućeg tretmana došlo je do nekoliko protesta u pritvorskim centrima u Postojni. U Sloveniji je bilo čak i pokušaja legalizacije pushbackova predloženim amandmanima zakona o strancima. Predloženi amandmani Zakona o strancima bi, nakon proglašenja „složene migrantske krize“ od strane većine u Parlamentu, omogućili suspenziju prava na azil. Odbijanjem prava na azil i provođenjem readmisije u Hrvatsku, Slovenija krši zabranu kolektivnog protjerivanja i mučenja. Uprkos brojnim dokazima, sudskim odlukama i stotinama svjedočenja, ova kršenja se još uvijek zvanično negiraju. Ništa se nije promijenilo čak i kada je ministar unutrašnjih poslova Aleš Hojs priznao u intervju da se lančana protjerivanja dešavaju svakodnevno.

MUČENJA I LOŠ TRETMAN

U proteklih četiri godine izvještaji o radu hrvatskog ombudsmena u kontinuitetu naglašavaju kako je mnogobrojnim migrantima odbijen pristup međunarodnoj zaštiti. Njihovo protjerivanje urađeno je bez provođenja ikakvih procedura propisanih zakonom o strancima, osiguravajući da se ne primjenjuju nikakvi pravni lijekovi. 

Ponašanje hrvatske policije opisano u žalbama može predstavljati kršenje člana 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima u materijalnom i proceduralnom aspektu. Ovo je povezano sa kršenjima zabrana mučenja i ponižavajućeg tretmana osoba i obaveze države da provodi efektivne i detaljne istrage. Ljudi u pokretu su nekad zadržani u formalnim prostorijama, kao što su Trilj i Tovarnik prihvatni centri, ali također u neformalnim i neadekvatnim prostorijama kao što su zloglasne garaže blizu policijske stanice Korenica gdje su ljudi držani bez pristupa vodi, hrani i toaletu.

Prema podacima prikupljenim od strane BVMN, u 2020. godini čak do 90% protjerivanja može biti pod uticajem jedne ili više formi mučenja ili lošeg tretmana. Od 2017. godine članice BVMN-a, Centar za mirovne studije i Are You Serious, podnijele su osam krivičnih prijava zbog protjerivanja i upotrebe sile i torture. Povećana je zabrinutost BVMN zbog kontinuiranog nezakonitog tretmana i protjerivanja djece. 


NASILJE NAD DJECOM

U 2019. BVMN prikupio je dokaze koji pokazuju kako je kazna prisilnim svlačenjem korištena i na djeci  staroj 13 godina. Izvještaj o radu hrvatskog Ombudsmena za djecu za 2019. godinu potvrdio je da je primljeno 10 žalbi zbog kršenja dječijih prava migranata i uglavnom se odnose na nezakonito protjerivanje djece na granici sa BiH i Srbijom. U 2017. godini 6-godišnju djevojčicu iz Afganistana pregazio je voz nekoliko minuta nakon što je nasilno protjerana iz Hrvatske u Srbiju. U 2018. godini dvije 12-godišnje izbjeglice su ranjene u lice blizu granice sa BiH. 

Kao dodatak nasilju i lovu na ljude na hrvatskoj granici, policajci ulaze u autobuse, vozove, zaustavljaju auta i patroliraju na velikom području u potrazi za migrantima. Takve racije ponekad dovode do paradoksalnih situacija gdje ljudi koji su registrovani kao legalni tražioci azila i koji već duže vrijeme žive u Hrvatskoj završe „greškom“ protjerani u BiH. Diskriminatorno profiliranje na osnovu rase i potpuno zanemarivanje legalnog statusa ljudi je otkriveno krajem 2019. godine kada su dva nigerijska studenta sa validnim vizama koji su došli u Hrvatsku na sportsko takmičenje nelegalno protjerani u BiH na osnovu njihove boje kože.

Nedostatak efektivne i nezavisne istrage pokazuje da hrvatska vlada nije spremna da zaustavi nasilje i osigura vladavinu prava. U posljednje četiri godine BVMN i njihove članice zabilježile su 624 svjedočanstva koja su dali ljudi koji su bili u grupama izbjeglica i migranata te doživjeli iskustvo pushbacka od strane hrvatske policije, a te grupe obuhvataju ukupno 6,621 osobu. Neophodno je naglasiti kako su to samo slučajevi odnosno incidenti koje je BVMN zabilježio, što znači da je stvarni broj slučajeva znatno veći. Crna knjiga push backova predana je povjerenici EU za azil Yilva Johansson.



SVJEDOČENJA O NASILJU

 

Ovo su samo neka od svjedočenja sadržana u Crnoj knjizi pushback-ova.

Piramida od tijela

Grupa ispitanika, koju su činili devet migranata, uhvaćeni su od strane šest hrvatskih policajaca dana 15. oktobra ove godine oko 02:00 sata iza ponoći na tri kilometra od bosansko-hrvatske granice. Grupa se sastojala od četiri muškarca iz Alžira i pet muškaraca iz Maroka starosti od 27 do 35 godina. Kada su ih policajci zaustavili, stavili su ih u crni kombi i odvezli nekoliko kilometara nazad prema granici. Tamo je grupa jedan po jedan morala izlaziti iz kombija. Napolju su bili okruženi sa nekoliko policajaca koji su ih udarali ponaosob. Ispitanik opisuje da nije mogao vidjeti ništa jer su bili u šumi bez svjetla i da nije imao  nikakve šanse da se zaštiti od udaraca „tukli su me sa svih strana sa svačim“ rekao je ispitanik. Udarali su me šakama, palicama, šutali su me po leđima, po glavi, svuda. Opisao je kako u jednom trenutku više nije mogao stajati i pao je na zemlju gdje su policajci nastavili da ga udaraju palicama. Prije nego što je slijedeći čovjek bio prisiljen da izađe iz kombija podigli su tijelo ispitanika i odnijeli ga u stranu gdje su ga stavili na čovjeka kojeg su prethodno pretukli. „Pravili su piramidu od naših tijela“ objasnio je on. „Tretirali su nas gore nego životinje“. Ni životinje ne bi tukli kao što hrvatska policija tuče nas.

Ispitanik procjenjuje da su ih tukli oko sat vremena. Poslije toga bili su prisiljeni da ustanu i da skinu svu odjeću i cipele osim bokserica. Njihova odjeća i stvari stavljene su na jednu gomilu i zapaljene. Ispitanik je astmatičar pa je pitao jednog od policijaca da li može uzeti i zadržati sprej za astmu; umjesto toga policajac je uzeo sprej iz njegovih ruku i bacio ga u šumu. Svi članovi grupe onda su morali stati u jednu liniju držeći ruke iznad glave. Kada ispitanik nije stavio odmah ruke iznad glave jedan od policajaca zaprijetio mu je pištoljem šapnuvši mu da će ga slijedeći put ubiti. Grupa je onda bila prisiljena da hoda do granice u BiH u pratnji šest policajaca. Kako su svi članovi grupe bili ozbiljno povrijeđeni napredovali su vrlo sporo pa su policajci nastavili da ih udaraju kako bi grupa nastavila da hoda dok nisu stigli. Hodali su otprilike deset minuta kada su ih policajci pustili oko 04:00 sata ujutro u jednu od šuma oko Velike Kladuše. Pushback je rezultirao ozbiljnim povredama za svih devet muškaraca: imali su otvorene rane na glavi i nogama, podljeve, povrede i tragove od udaraca na gornjim dijelovima tijela i ekstremiteta te barem jedno uganuće stopala.

 Zapaljena odjeća i torbe

Otprilike 21. septembra grupa od 13 mladića iz Pakistana uhvaćena je, prema onom što su opisali, od strane italijanske vojske na cesti SS202 u blizini sela Puglie, u Trstu, Italija. Prethodnih dana putovali su u Italiju iz Bosne preko Hrvatske i Slovenije. Čovjek koji je ovo ispričao imao je 20 godina; nesigurno je li grupa uključivala maloljetnike

Nakon što su ih italijanske snage uhvatile, odvedeni su u ono što je opisano kao vojni kamp i tamo su bili zadržani oko 8 ili 9 sati. Za to vrijeme dobili su hranu i vodu. Skupina je izrazila želju za azilom i uzeti su im otisci prstiju. Vojno osoblje im reklo da će biti odvedeni u kamp i dali su im da potpišu papire koji su bili na italijanskom jeziku. Prevoditelj nije bio prisutan. Od 13 članova ove grupe, devetero ih je odvedeno u kamp u Italiji. Čovjeka koji je ispričao šta se desilo i druge iz njegove grupe dvojica italijanskih policajca odveli su nazad do granice sa Slovenijom i predati su Sloveniji. Do momenta dok nisu došli do granice vjerovali su da idu u kamp. Kada su ušli u Sloveniju, dvojicu muškaraca brzo su odvezeni od strane dvojice slovenskih policajaca na granicu sa Hrvatskom. Na granici sa Hrvatskom, slično su prebačeni u Hrvatsku a zatim su prebačeni u drugi kombi i odvezeni su na granicu sa Bosnom i Hercegovinom, u blizini osamljenog područja sjeveroistočno od Velike Kladuše. 

Kada su ih ukrcali u novi kombi, vidjeli su da je bilo mnogo drugih ljudi koji također prolaze kroz iste postupke kao i oni. Kad su stigli u pogranično područje, dvojica muškaraca opisali su da su vidjeli otprilike 10 policajaca (obučenih u crnu odjeću sa balaklavama, koji odgovaraju uniformama koje je nosila specijalna policija) koji su deportovali 24 ljudi u dva kombija do granice sa Kladušom. Iz kombija su ih odvozili jednog po jednog, krali su im telefone, novac, odjeću (osim donjeg rublja) i tukli ih palicama, a zatim im je rečeno da se vrate u Bosnu. Zapaljena im je odjeća i torbe sa zalihama.”

Slično se desilo i grupi od 26 osoba, oni su 20 jula uhvaćeni u Trstu od strane italijanske policije a zatim vraćeni u Sloveniju, iz Slovenije u Hrvatsku a zatim nezakonito prebačeni u Bosnu i Hercegovinu 21. jula ove godine.

U 21:00h 21. jula, grupa je izvedena iz vozila na osamljenom području bosansko-hrvatske granice u blizini bosanskog sela Poljana, na granici s rijekom Glinom, i tada je grupa naišla na nasilje hrvatskih policajaca. Ispitanik je tvrdio da su njega i njegove prijatelje tokom tog vremena premlaćivali, vrijeđali, šutirali, koristili suzavac  i pucali u zrak. Njihove lične stvari uništila je policija koja im je uzela gotovo 100 eura. Konačno, nakon ovog iskušenja, grupa je prešla granicu sa samo majicama, pantalonama i bez cipela.

Pendreci omotani bodljikavom žicom

Grupa od pet migranta, među kojima su bila i dva maloljetnika od 14,15 godina uhvaćeni su u Trstu a  zatim prebačeni u Sloveniju.

Dvoje maloljetnika pretučeno je policijskim pendrecima i počeli su da plaču. Grubo su ih ukrcali u bijeli kombi s rešetkama preko prozora. 'Iznutra se nije moglo vidjeti vani' i nije bilo svježeg zraka. Kad su pitali kamo su krenuli, policajac im je rekao da 'šute'. Nakon 2-3 sata vožnje iskrcani su iz kombija u brdsko područje. Policajci su ih udarali pendrecima i rekli sui m da trče dok izbroje do 5. Maloljetnici su teško povrijeđeni 'plačući i vrišteći od bola'. Trčali su na drugu stranu, oko jedan kilometar od ove lokacije, gdje su vidjeli kombi koji su prepoznali kao policijski kombi. Kada su se približili, iz obližnjeg vozila ispaljena su 3 hica, a dva slovenačka policajca u svijetloplavim uniformama rekli su im da se zaustave i dođu do njih. Policija ih je udarala palicama i vikala da uđu u kombi. Nije bilo direktne uočene interakcije između talijanske i slovenačke policije.”

Ova grupa zatim je prebačena u Hrvatsku.

Na hrvatskoj strani bilo je 30-35 migranata s lisicama na rukama i ležali su na zemlji. Policija ih nije ništa pitala ai oni su se previše bojali da išta kažu. Upozoreni su samo da ako nešto imaju na sebi, neka to daju policiji, u protivnom će ih 'pronaći, tući i ubiti'. Dok su ih pretraživali, neki drugi policajci su stajali sa strane i promatrali. Dok su ih pretresali, udarali su ih nogama i pendrecima. Proveli su oko 1 i po sata u vojarni, jer je tamo već bilo više od 30 ljudi kada je njegova grupa stigla, a policajci su čekali pojačanje. Stigla su 2 policijska kombija sa 10-12 policajaca. Neki od njih nisu bili redovne snage, već su nosili crnu odjeću, teške crne čizme i balaklave. Počeli su ih tući jedan po jedan dok su ležali na zemlji. Imali su crne policijske pendreke omotane bodljikavom žicom, udarali su ih tim i nogama po leđima”.

Nakon što su dovedeni na granicu sa Bosnom i Hercegovini uslijedilo je novo iživljavanje policije nad njima.

“Svi su stavljeni u red ljudi od oko 50-60 drugih migranata (svi ljudi iz kasarne plus grupa prisutna na granici kad su stigli). Uz red, oko 5 policajaca stajalo je s biber sprejevima. Jedan od njih držao je njemačkog ovčara na povodcu koji je glasno režao. Ispitaniku i drugima rečeno je da trče natrag u Bosnu, Nakon što su pucali u zrak, policija je počela vikati i udarati ljude, i prskali su ih biber sprejom. Grupa u kojoj je bio i ispitanik nalazila se na početku crte i izbjegla je prskanje, ali vidjeli su da su neki drugi ljudi ozlijeđeni. Pas je pušten na njih i pokušavao ih je ugristi. Nakon što su ih gurnuli natrag u Bosnu, bili su na vrhu planine koju su prepoznali iz prethodnog iskustva. Pješačili su do grada Ripac na teritoriji Bosne. Odatle su krenuli prema Bihaću. Neki ljudi u grupi bili su vrlo umorni i predložili su da se odmore, pa su odmarali do zalaska sunca. U ovom trenutku to je bilo 40-50 ljudi koji su svi zajedno deportirani os strane hrvatske policije.”

Opkoljen psima

“Tranzitna osoba (jedan Afganistanac, star 26 godina) napustila je brod iz luke Patras i stigla u venecijansku luku ujutro 26. februara. Otprilike u 5:00, iskočio je iz kamiona crvene boje natovarenog teškim kartonskim kutijama. Kada je izašao iz vozila, spazili su ga dvojica policajaca koji su sjedili u automobilu. Dvojica policajaca, odjeveni u crno, brzo su ga uhvatili, nakon kratkog razgovora bacilli su ga na zemlju. "Gurali su mi lice na zemlju iznova i iznova." Dok je bio na zemlji, ispitanik je opisao da ga je jedan policajac udario nekoliko puta palicom, dok je drugi koristio elektro-šoker. Nakon kratkog vremena čuo je jednog policajca kako govori na svom radiju, a ubrzo je stiglo još jedno policijsko vozilo sa još dva policajca unutra. Kako ih je sad bilo četvorica, opisao je kako su ga trojica policajaca držala, dok ga je četvrti policajac jednom udario nogom u lijevu stranu tijela. Zatim su ga policajci premjestili nekoliko metara dalje i sjeo je na zemlju. Prisjetio se da je dovedeno nekoliko pasa i da su ga opkolili, jako lajući na njega (ispitanik je opisao da je vidio šest pasa). Jedan od policajaca kratko je prošao kroz džepove ispitanika i pronašao njegov telefon koji je potom bačen u obližnji ocean”

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Evropska unija, Migrantska kriza