Analiza

Semezdin Mehmedinović o protestima u SAD: "Zakon i red" na ulicama Washingtona

Piše: Semezdin Mehmedinović

Adam Serwer u časopisu Atlanic sugerira da Trump pod frazom “zakon i red” podrazumijeva da su “on i njegove političke pristalice iznad zakona”, za razliku od ostalih koji su podložni zakonu i krivičnom gonjenju. I zapravo je tako i bilo u protekle četiri godine.

 

Jučer je Kongres Sjedinjenih Američkih Država imao obavezu potvrditi Bidenovu pobjedu na izborima. Nezadovoljan rezultatima iz novembra, Donald Trump je pozvao svoje sljedbenike da u istom danu održe protest u američkom glavnom gradu. Došlo ih je manje nego što je on priželjkivao, ali im je u jutarnjem obraćanju predložio da uđu u zgradu Kongresa i obećao da će i on biti s njima. I oni su na Trumpov nagovor, istina bez njega, kasnije zaposjeli Kapitol.

Nije se dogodilo ništa što već nije očekivano. Jučerašnji neuspjeli pokušaj državnog udara od strane predsjednika i njegovih sljedbenika, dolazi s malim zakašnjenjem, u zadnji trenutak, kao očajnički i nekontrolirani pokret jednog sobom opsjednutog lunatika. 

Direktnu odgovornost za jučerašnji haos u Washingtonu snosi Donald Trump. Toliko puta nas je uvjerio u to da je on spreman učiniti sve da zadrži vlast, voljan je bio podsticati nasilje, a sad smo se uvjerili i da je spreman upustiti se u državni udar. 

ZAKON I RED

Za očuvanje demokracije u Sjedinjenim Američkim Državama nije dovoljno da Donald Trump izađe iz Bijele kuće. Potrebno je također – svakako prije 20. januara, kad bi se tamo trebao useliti predsjednik Biden – i da Trump bude smijenjen. I još, nakon toga, da završi u zatvoru. Zbog jučerašnjeg pokušaja državnog udara, kao i zbog duge liste njegovih nezakonitih akcija iz prošlosti. On je podsticao bezakonje kreirajući neprestani haos. Da se vrati povjerenje u institucije države, iznova bi trebalo ustanoviti “low and order”, fraza na koju se Trump često poziva. 

Adam Serwer u časopisu Atlanic sugerira da Trump pod frazom “zakon i red” podrazumijeva da  su “on i njegove političke pristalice iznad zakona”, za razliku od ostalih koji su podložni zakonu i krivičnom gonjenju. I zapravo je tako i bilo u protekle četiri godine. Predsjedničkim oprostom on je iz zatvora izvodio svoje suradnike, osuđene kriminalce. 

Neko ko je godinama izbjegavao plaćati takse, neko ko je kao “poslovni čovjek” preživljavao u neprestanim pravnim malverzacijama, prirodno je da u institucijama koje brinu o provođenju zakona vidi svoje neprijatelje. A saveznike je našao u onim kriminogenim tipovima iz jučerašnjeg haotičnog zauzimanja zgrade Kongresa. 

A ko su oni ljudi koji su zaposjeli zgradu Kapitola? 

To je ona masa koja ga je u ranoj fazi, 2015. godine, prepoznala kao svog predstavnika. Na svojim skupovima u izbornoj kampanji, on je govorio ono što oni žele čuti. Hannah Arendt u svojoj knjizi "Porijeklo totalitarizma", opisuje mehanizam pojavljivanja diktatora i njegov uspon. Ona govori o onima koji tog diktatora podržavaju i zove ih “masom”. A pod “masom” Arendt podrazumijeva onu skupinu nezadovoljnika koji se nisu uklapali niti u jednu organizaciju ili političku stanku a onda se pojavi jedan koji govori to što oni žele čuti, koji daje sve odgovore na njihova nezadovoljstva i probleme. E ta masa, to su oni Trumpovi sljedbenici ispred i u zgradi Kongresa jučer. To su isti oni fanatici koji su punili stadione na njegovim skupovima. Republikanci su se povlačili ispred Trumpa u strahu od njegovih sljedbenika. Oni na izborima nisu republikanski glasači, oni su Trumpovi glasači.

STRANO TIJELO

U onoj ranoj fazi, i Trump je bio strano tijelo u Republikanskoj stranci. 

Lider manjine u Kongresu Kevin McCarthy (koji je jučer treba biti najgorljiviji protivnik izbornih rezultata i Bidenove izborne pobjede) u junu 2016. za Trumpa je rekao da misli kako ga “Putin plaća”. Kasnije se pretvorio u odanog Trumpovog poslušnika. 

Ili: ministar vanjskih poslova, Mike Pompeo, 2016. godine za Trumpa je govorio da je “autoritarni predsjednik koji ignorira Ustav”, a poslije je postao dio Trumpovog tima, a nakon što je Biden u novembru dobio izbore, obećao “glatki prelazak u drugi Trumpov mandat u Bijeloj kući” autoritarno ignorirajući izborne rezultate.

Oni republikanci koji su bili najgorljiviji i najdjelotvorniji u opravdavanju svakog Trumpovog sumanutog postupka ovih godina, poput senatora Mitcha McConnella i Lindseya Grahama, sad se ograđuju od njega. “Što je dosta dosta je,” kaže Graham, Trumpov česti saigrač u partijama golfa. Oni ga se čak s osjećanjem olakšanja odriču, premda je jasno da on bez njih ne bi  mogao ostati na poziciji predsjednika ove četiri godine, morao je biti smijenjen. 

Dakle, nije dovoljno smijeniti Trumpa. Nešto se mora promijeniti sa Republikanskom strankom, koja je slijedeći njegove ideološke preferencije postala partija bijelih nacionalista i rasista i sljedstveno tome radila na razgrađivanju institucija vlastite države.

Mala je vjerovatnoća da će se to i dogoditi. Ali bez tih promjena, za četiri godine, pred Kapitolom će biti isti ovi od jučer, samo s puškama. 

 

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Donald Trump, Semezdin Mehmedinović