Kauč selektor

Tržnica robljem: Uticaj Zdravka Mamića na domaći nogomet

Piše: Marko Tomaš

Postali smo, dakle, sukladno političkoj i društvenoj klimi koju imamo zahvaliti našim vlastima, utočište za protuhe osuđene u matičnim zemljama, nešto poput onoga što je Batistina Kuba bila američkim mafijaškim bosovima.

 


Na slučaju Kristijana Lovrića potvrdilo se da je Petev čovjek od povjerenja Zdravka Mamića koji, izbačen iz sedla u Hrvatskoj, počinje na svoj specifičan način djelovati u BH nogometu. Partnere, pokazalo se, ima sada na vodećim mjestima u našem Savezu. Postali smo, dakle, sukladno političkoj i društvenoj klimi koju imamo zahvaliti našim vlastima, utočište za protuhe osuđene u matičnim zemljama kojima tako BH postaje idealna domovina, nešto poput onoga što je Batistina Kuba bila američkim mafijaškim bosovima.

 

MAMIĆEVA MREŽA

 

Tko još i u nogometnoj diplomaciji u medijima najavljuje da će u reprezentaciju pozvati igrača koji nema ni papire zemlje za koju bi, kao, trebao igrati? Nitko. Osim Peteva. Po nalogu Zdravka Mamića. A kako bi se natjeralo ljude iz HNS – a da obrate pažnju na Lovrićev slučaj i prvom prigodom ga privedu u Hrvatsku reprezentaciju u kojoj će, s obzirom na poziciju na kojoj igra, dugo biti tek četvrta ili peta opcija. Prigoda se otvorila odmah. Ozlijedio se Rebić i Dalić je aktivirao pretpoziv Lovriću čime ovaj postaje izgubljen za BiH kojoj bi po svojim kvalitetama značio puno i bio među kandidatima za početnu postavu.

Da su imali ozbiljne namjere, ljudi iz našeg saveza bi u tišini Lovriću isposlovali papire pa bi ga u prvoj narednoj akciji odmah pozvali u A selekciju. Ne bi to najavljivali prije nego Lovrić uopće ispunjava formalne uvjete za igranje u reprezentaciji. Sama pojava Zdravka Mamića čovjeka natjera da zamišlja sulude scenarije ali ovo je očiti primjer odrađivanja posla za nečiji interes. Vjerojatno Lovrićev menadžer zovne Mamića, on zovne svog čovjeka Peteva, preko saveza plasiraju informaciju u medije i jedan od najboljih igrača hrvatske lige biva izgubljen za Bosnu i Hercegovinu. Ako mu neće Dalić dizati cijenu dizat ćemo mu je mi preko BH reprezentacije. Kao mladom vrataru Vasilju, recimo.

Lijepo su krenuli, nema što. Čekamo vidjeti što će se dogoditi s najavljenim uvođenjem VAR tehnologije i koja će poljoprivredna zadruga dobiti taj posao.

Donekle se savez korigirao i, valjda shvativši da ni u BH ne možeš biti tako bahat, najavio i ulaganje u izgradnju hibridnih terena klubovima iz najvišeg ranga natjecanja jer to i jest eprva pretpostavka podizanju kvalitete i uopće regularnosti natjecanja. VAR tek nakon toga može doći kao nadogradnja sustava. Nakon tih infrastrukturnih zahvata, ako se ikada dogode, imamo pravo očekivati i podizanje kvalitete nogometa. Ali, znajući naš savez, VAR će uvoditi poljoprivredna firma a terene postavljati neka nezavisna video produkcija.

 

TRŽNICA ROBLJEM

 

Prijatno me iznenadilo uvrštavanje Miroslava Stevanovića u prvu postavu. Taj dečko je nepravEdno zapostavljen i velika je šteta da nismo maksimalno koristili njegove potencijale u proteklih 8 godina. U tih 8 godina skupio je svega 14 nastupa za reprezentaciju a nejasno je zbog čega s obzirom da je tip igrača koji nam je potreban. Na njegovoj poziciji imamo Edina Višću ali Stevanović je tehnički superiorniji Višći i po meni je trebao imati prednost. Zanimljivo da je Stevanović većinu utakmicu za BH odigrao dok se nije prodao u Sevillu nakon čega mu pozivi ili prestaju stizati ili ga se ne uvodi u igru. Ako to nije dokaz da naša reprezentacija raznoraznim tipovima služi kao neka vrste tržnice robljem ja ne znam što je. Uostalom, nije Stevanović jedini takav primjer.

Ako vam se da slobodno sami razmislite o svi igračima koji su pozivani u reprezentaciju i s radara nestajali čim bi obavili transfere. No, slučaj Miroslava Stevanovića je unekoliko drugačiji jer on je po svemu trebao našoj momčadi. Sada ima 30 godina, veliko iskustvo i nadam se da će ostvariti kontinuitet igara u reprezentaciji. Pokazao je ne samo golom da mu je tu i mjesto. A Petev nas je baš na njegovom primjeru zamislio i zapitao da li mu je ikako mjesto na klupi naše reprezentacije. Stevanović se nakon postignutog pogotka razigrao i postao naš najbolji igrač i baš u tim trenucima Petev ga vadi iz igre i uvodi Kolašinca. Ali to je samo jedan od neobjašnjivih poteza.

Da se ikako upoznao s karakteristikama naših igrača shvatio bi da Gojak i Cimirot ni pod razno ne smiju biti zajedno na terenu. I jedan i drugi imaju loše navike pokupljene u BH prvenstvu gdje se zbog kvalitete terena rijetko odigravaju lopte iz prve pa obojica ali baš uvijek imaju višak dodira te usporavaju ionako sporu igru naše momčadi. Petevu jedino opravdanje može biti to što je prilično kasno imenovan za izbornika. A došlo mi ga nekako i žao kad sam vidio stanje u kojem se nalazi taj čovjek. Zna da je nepoželjan većem dijelu javnosti ali sam je izabrao biti meta te iste javnosti i štit svojim kompanjonima koji vuku konce iz sjene. Ipak sigurno mu nije lako živjeti i raditi u takvom okružju i nadam se da će mu to barem donekle probuditi nekakav inat pa da će se i miješati u sovj posao i početi povlačiti neke logične poteze.

MEKI TRBUH

Sve šanse koje su stvorili Finci su kreirali na isti način i to je nešto što ide na dušu stručnom stožeru. Todorović je detektiran kao meki trbuh naše reprezentacije i u prvo dijelu utakmice Pukki je upravo zavlačeći se između njega i Hadžikadunića dolazio u situacije jedan na jedan s briljantnim Šehićem. Ali i ostatak prigoda koje su Finci stvorili kreiran je na isti način, lopta je gurana između bočnog igrača i stopera a iz nekog razloga taj je prostor ostajao nebranjen pa su Finski igrači prolazili tim koridorom kao na treningu i samo nas je Ibrahim Šehić spasio. No, opet se potvrdilo da, ako nas ne mogu pobijediti ,naši protivnici uvijek mogu računati s tim da ćemo mi pobijediti sami sebe. Tako smo i primili oba gola, nakon glupih grešaka koje je izbornik pravilno detektirao kao „dječje“.

Sad će zvučati sarkastično ali trebali smo pobijediti ovu utakmicu. Iz nekog razloga smo djelovali karakternije nego ikada što je iznenadilo Fince koji su očekivali da ćemo se nakon primljenog gola uobičajeno raspasti. Pred kraj utakmice su djelovali i ozbiljno uspaničeno. Šteta da su Džeko i Pjanić potpuno izvan forme. Šteta što je Petev neobjašnjivo izvukao Stevanovića iz igre u trenucima kad Finci nisu znali što da rade s njim. Ali sa svim tim se dade nekako živjeti. Ono što je nepodnošljivo jeste ponavljanje istih grešaka i to što ne reagiramo na iste i ne korigiramo ih u hodu, jer mi smo kvalitativno momčad koja do uspjeha može doći isključivo u slučaju da svede utjecaj svojih mana na minimum. A sve drugo je dodana vrijednost.

Ostvarili smo pozitivan rezultat, čak i prijatno iznenadili karakterom . Gdje smo s glavom u ovom trenutku vidjet ćemo u srazu s Francuskom , koja će imati želju da nas demolira i izbriše gorak okus zbog remija s Ukrajinom.


(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Marko Tomaš, Kauč selektor