KAUČ SELEKTOR

Euro 2020: Gazirana pića i zablude Zlatka Dalića

Piše: Marko Tomaš

Da skratimo priču, Hrvatska je odigrala neriješeno jer je odigrala sukladno karakteru svojeg izbornika – kukavički, zakočeno, oprezno

 

Zlatka Dalića su nakon iznimno uspješnog Mundijala u Rusiji očito u lokalnoj birtiji uspjeli uvjeriti da je genij. Nemoguće je drugačije objasniti dekadentnu fazu u koju je upao. Čovjek više od dvije godine svima pokušava dokazati da on zna nešto što nitko drugi ne vidi. Iako uporno doživljava poraze. Možda je pogreška u igračima koji su svo to vrijeme šutjeli i odlučili progovoriti tek kada je određenim preinakama igre i sam Dalić priznao vlastite zablude.

 

DALIĆEVE ZABLUDE

 

Prvo. Ne trebaš niti možeš izmisliti novog Mandžukića.
Drugo. Situacija u kojoj Modrić klizećim čisti loptu na vlastitoj korner crti je nedopustiva.
Treće. Grijeh na njegovu dušu je reći Mateu Kovačiću da čim oduzme ili primi loptu istu doda prvom do sebe.

Na koncu je ispalo da je Hrvatska izborila remi iako realno možemo reći da je Zlatko Dalić izgubio utakmicu i, sad je već jasno, da će morati da progleda i vidi da nije na istim postavkama iz 2018.
Da je puno toga pogrešno dalo se naslutiti i iz izjava igrača nakon niza loših utakmica koje su odigrali. Nejasno se zašto ti dečki šute ali tek nakon ove utakmice s Češkom, u kojoj je na poluvremenu i sam Dalić priznao svoje pogreške, i protagonisti s terena su rekli da nešto nije u redu.

Prva i osnovna stvar, nije u redu da ih vlastiti trener koči svojim strahovima i potpuno bezumnim idejama. Dalić je, naime, potrošio tri najbolje godine jednog Andreja Kramarića. Svojim odlukama cijelu utakmicu isključivao iz igre igrače poput Perišića i Rebića. Kompromitirao provjerenu obranu. A i dalje ne vidi što svi vide. Ne Brekalo, čak ni Ivanušec nego Oršić. Ne Kramarić na boku. Ne Rebić u napadu. Nikad Perišić na desnom boku. I kakva je to suluda ideja da Brekalo kao luta kroz sredinu, valjda da zbuni Čehe, siguran sam kako je Dalić sebe i druge uvjerio u svoj trenerski genij i ispao budala. Nije ovdje riječ o dvije utakmice Eura, riječ je o tri godine u kojima igrači slijepo slušaju izbornika a izbornik odbija slušati bilo koga drugog pa se događa da Luka Modrić igra korektora obrambene panike koju je Hrvatska sama zakuhala Dalićevim odlukama.
Konačno su svoje rekli i igrači. Zbog izborničkih odluka svi oni redom bivaju kritizirani od javnosti jer Dalić valjda misli da će lutajući Brekalo iznenaditi Čehe.

Najveći grijeh je pustiti Modrića da se onoliko troši u obrani. Drugi je već spomenuto držanje Kovačića na zadnjem veznom kojemu nije dozvoljeno mrdnuti naprijed iako dečko svaki put kad uzme loptu u nekoliko koraka osvoji dvadesetak metara terena.

Da skratimo priču, Hrvatska je odigrala neriješeno jer je odigrala sukladno karakteru svojeg izbornika – kukavički, zakočeno, oprezno. Bojim se da je Daliću vrijeme za rehabilitaciju tijekom koje mora shvatiti kako nije nikakav trenerski genij već čovjek kojemu se poklopilo da u ruke dobije momčad spremnu riješiti se prijašnjih kompleksa. Istih oni koji bi se mogli stvoriti ponovno ukoliko Dalić s ovakvim igračima bude igrao kao do sada.

Stvari su se za Hrvatsku dodatno zakomplicirale time što su Škoti odigrali kako se već od njih i očekuje kada igraju protiv Engleske. Ne mogu pobijediti ali neće dozvoliti da ih se pobijedi. Sada je sve moguće. I bit će to, nadam se, užitak gledati, Englezi da bi se osigurali moraju ili pobijediti ili odigrati miroljubivo s Češkom. Ali onda više nikada ne bi dobili titulu fair play momčadi prvenstva. A možda ih za to više nije ni briga, uostalom ni sam nisam siguran dodjeljuje li se to zvanje više ikome.

Bilo kako bilo, Hrvatska mora pod svaku cijenu ne samo pobijediti nego razvaliti Škotsku. A govorimo o susretu na Hampden parku, govorimo, dakle, o iznimno teškom pothvatu.

Slovaci su izgubili od racionalnih Skandinavaca. Djelovalo je da su bolji na terenu ali Šveđani su opet uzeli ono po što su došli. Dobro, ne znam što se toliko čudim kada se i stari ljudi svake godine iznenade mijenom godišnjih doba. Šveđani uzmu što si im na terenu pružio. U ovom slučaju sva tri boda koja im gotovo garantiraju prolazak dalje.

 

GAZIRANA PIĆA

 

Igrači šute. I zbunjeni su. Ljudi koji su potrošili tone nafte na svoje svakodnevno kretanje izabrali su pogrešnu metu. Sami žive od tog „prljavog“ sponzorskog novca. Lete svaki tjedan po nekoliko puta i teško da ijedno gazirano piće ljudima i prirodi šteti toliko koliko same obveze vezane uz njihov posao. Oni koji se u tim firmama bave marketingom znaju kako je sve puno bolje nego su sami mogli zamisliti. Od usputnog dekora svi su sponzori prvenstva postali glavna tema.

Možda zbog slučaja Eriksen, vrag bi ga znao. Tek, frustriran dvama lošim rezultatima svoje momčadi Martin Braithwaite, odlučio je prekinuti šutnju i reći ono što smo svi znali. UEFA nije ništa pitala igrače. UEFA je naredila Danskim i Finskim igračima da odigraju utakmicu samo par sati nakon što im se tlo izmaklo pod nogama. I toliko o tome. Pravde nema. Ali ima se jedno ljudsko pravo – sanjati o bijegu. Ali i on odnekuda mora započeti. Ponekad baš to može biti izgovaranje stvari koje su ti ugurali u grlo da ih nikada ne izrekneš u javnosti.

Valjalo bi to drugačije. Ne želimo vidjeti umiranje u izravnom prijenosu. Želimo vidjeti nešto potpuno drugo. Želimo život, igru!

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Kauč selektor, Marko Tomaš