KAUČ SELEKTOR

SKANDINAVSKA BiH: U reprezentaciju dolaze neki novi klinci velikih potencijala

FOTO: nfsbih.ba
Piše: Marko Tomaš

Mi nemamo sustav već samo pojedinačne, partikularne interese određenih ljudi. Nadam se da ti i takvi neće upropastiti potencijal djece koja nam trebaju ne samo kao dobri igrači nego i kao ljudi drugačijih navika i pristupa

 

Naravno, od mene se, kada je riječ o momčadima za koje navijam, ne može očekivati objektivnost. To, naprosto, nije navijački. Moramo biti pristrani i vjerovati da ekipe koje podržavamo uvijek mogu bolje od onoga što postižu.

Recimo, ako me upitate može li reprezentacija Bosne i Hercegovine pobijediti Francusku bez puno krzmanja ću vam reći da može. Potkrijepit ću to činjenicom da su ih na Euru gotovo uspjeli pobijediti  Mađari a da su ih s prvenstva izbacili Švicarci. Ali mi smo skloni unaprijed upisivati poraze. Puno je objektivnih razloga za to kada imate igrati s Francuskom ali u tom slučaju nema razloga uopće odlazite igrati utakmice s „izrazitim“ favoritima.

Smjena generacija

Naravno, Francusku ne spominjem slučajno jer upravo protiv aktualnih svjetskih prvaka naša izabrana vrsta igra svoj naredni meč. Za tu je prigodu i izbornik Ivajlo Petev objavio spisak nogometaša na koje računa u mini ciklusu koji očekuje reprezentaciju Bosne i Hercegovine početkom narednog mjeseca.

 

petev

Ivaylo Petev                                                                                           foto: nfsbih.ba

 

Smjenu generacija, koju je pomalo kaotično ali odrješito započeo Dušan Bajević, Petev, čini se, privodi kraju. Prema spisku igrača na koje računa a koji su na početku ozbiljnih karijera i koje ćemo dugi niz godina gledati u dresu reprezentacije možemo izvesti jedan ohrabrujući zaključak – Bosna i Hercegovina postat će Švedska! Dobro, ne baš Švedska, preciznije je reći skandinavska reprezentacija. To nas treba radovati jer ono što je našoj momčadi potrebnije od ičega jeste promjena mentaliteta. Ali to se ne može dogoditi preko noći i tek dovođenjem igrača odgojenih u drugačijem okružju.

Anel Ahmedhodžić i Dennis Hadžikadunić su rođeni, odrasli i nogometno stasali u Švedskoj. Baš kao i Adi Nalić. Ermedin Demirović se rodio na sjeveru Njemačke u Hamburgu gdje je i stasao kao nogometaš. Amir Hadžiahmetović je Danac a Jusuf Gazibegović je rođen i odgojen u Austriji. Skupina je to nogometaša s velikim potencijalom a ono što bi nama trebalo biti najvažnije jeste i to da su odgajani u sredinama koje su u potpunosti drugačije od BH okruženja. Tamo ih je odgajao sustav postavljen na zdravim temeljima. Ovdje se dječake i djevojčice prepušta upornosti i ambicijama njih samih i njihovih roditelja i to u jednom izrazito nepoticajnom, pače, destruktivnom okružju. Od tih dječaka ne možemo, dakle, očekivati da svojom pojavom u BH dresu iz korijena promijene stvari. A ne možemo to očekivati niti od Peteva niti je to posao ikoga od njih. Mene tu, zapravo, nešto brine.

Do sada se pokazalo da bi bosanskohercegovačko okruženje izrazito negativno djelovalo na sve one koji u njega dolaze sa strane. Znate one najbanalnije slučajeve uzornih građana neke zapadne zemlje koji kad stignu kući krenu raditi sve ono što je ovdje nužno ispraviti kako bismo postali zdravija okolina u svakom smislu. Nadam se da se to neće dogoditi gore spomenutima jer nam je njihovo drugačije iskustvo i pristup nužan u okretanju nekih momenata i promjeni pristupa. A ono što nam je najnužnije jeste dizanje glave. Vrijeme je da se stvarima pristupa bez kompleksa i da se daje najbolje od sebe kako u fazama pripreme tako i na samom terenu.

Zbog toga mi nije najjasnije a niti pravo što upravo takav pristup igrača Veleža nije nagrađen pozivom barem jednom igraču Feđe Dudića. Te stvari je trener Veleža ponajviše isticao na tiskovnim konferencijama kada su novinari hvalili hrabar pristup bez kompleksa i izvrsnu pripremu igrača. To je ono što i mene godinama ponajviše nervira kod naših momčadi.

Slijediti primjer Veleža

Možemo se vratiti onome s početka teksta – skloni smo unaprijed upisivati poraze. A treba raditi, spremiti se i dati sve od sebe pa onda neće biti kritika niti nakon što doživite poraz sličan onome Veleža protiv Elfsborga. Sve može pasti u vodu zbog loše noći samo jednog igrača kada ste lošiji kvalitetom ali nitko to neće zamjeriti čak ni to igraču ako nam momčad svojim zalaganjem do zadnjeg daje nadu u preokret. Šteta, stvarno šteta, i nepravda da netko od tih momaka, koji su doslovno svojim stavom osvojili srca cijele regije, nije pozvan na ovo okupljanje reprezentacije.

E, na tom je primjeru bjelodano koliko nam je sustav raspadnut, koliko se trud i rad pojedinaca ne cijeni pa, usudio bih se reći, niti ne primjećuje jer mi nemamo sustav već samo pojedinačne, partikularne interese određenih ljudi. Nadam se da ti i takvi neće upropastiti potencijal djece koja nam trebaju ne samo kao dobri igrači nego i kao ljudi drugačijih navika i pristupa.

Žao mi je Harisa Ovčine koji je na svakoj utakmici istrčavao maraton s visokim intenzitetom, Mehmeda Ćosića , Omara Pršeša, Samira Radovca, doslovno bilo kojeg od momaka čije bi pozivanje značilo zahvalu od strane saveza za sve što su uradili za BH klupski nogomet ove sezone, ako ništa barem zbog toga što su donijeli radost mnogim ljudima. Žao mi je, napose, Feđe Dudića koji bi tim činom također dobio pohvalu za svoj sjajan rad a nakon što je zbog svog nekonvencionalnog pristupa često bio meta kritika. Oni su sigurno emotivno ispražnjeni nakon nesretnog poraza od Elfsborga ali došli su dalje nego se bilo tko nadao pa sada zapinju u prvenstvu. Jedna lijepa gesta od strane izbornika i saveza sigurno bi ih podignula.

Ali to je BH, nikoga nije briga ni za koga dok se nema direktne koristi. A svima nam može biti bolje isključivo ako se držimo skupa onako kako su igrači Veleža to činili u europskim utakmicama. Koliko je inteligentan i koliko vodi računa o svoji igračima Dudić je pokazao time što nije mijenjao Tarika Isića nakon onog pomračenja uma s početka utakmice protiv Šveđana. Nije htio potpuno potopiti i dugoročno uništiti dečka. Zato i dalje vjerujem u sve njih i vjerovat ću dok god je tako. A nadam se da će oni dječaci odgojeni na sjeveru uspjeti donijeti nešto od pobrojanih kvaliteta našoj reprezentaciji kako bi joj se postupno mijenjao mentalitet i pristup. Moram, doduše, biti malo ciničan - samo da ne upadnu loše društvo. Ono koje ti samo uzima a ništa ne daje zauzvrat.

 

navijaci

 

Osim navedene zamjerke mislim da je ostatak popisa kojeg je Petev napravio korektan. Tu je iskusna kralježnica momčadi i uz njih skupina mladih koja polako treba preuzimati sve poluge u momčadi. Naša vječna tranzicija i dalje traje. Ali navijači smo, naše je da se nadamo, a na igračima je da tu nadu pretvore u vjeru. Ja, eto, uvijek vjerujem i izrazito me nervira kad vidim njih da bezvoljno izlaze na teren i unaprijed upisuju poraze. Ospem se svaki put kad treneri izgovore - oprez, remi, častan poraz. Obradujem, pak, kada su tu - pripremili smo se, dat ćemo sve od sebe i imamo pravo vjerovati. S takvim stavom to bi bila nekakva skandinavska Bosna i Hercegovina. Ali za početak bi bilo dosta i da ne pokvarimo skandinavsku djecu.

 

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Ivaylo Petev, Kauč selektor, Marko Tomaš