Čitaonica Žurnal

Iz crvenog solitera: Uzmi planine i igraj se kao da su krpe

tvrđava u Jajcu, detalj
Piše: Darko Cvijetić

Teatar je sveta umjetnost. Pripada glumcima, igri, pjeni i smrti. Artaud je govorio – nemoj uzimati krpe i varati da su planine, uzmi planine i igraj se kao da su krpe.

 

Grad Jajce i naša mala zemlja, obilježavaju dvostruki jubilej jednog od najstarijih pozorišnih festivala u Bosni i Hercegovini (Pozorišno/Kazališne igre) - 50 godina od osnivanja (Festival začet 1971. godine), te 40 izvedenih izdanja Festivala (pauza nastala tokom i nakon rata).
Vrlo ozbiljan raspon, respektabilna tradicija, u prekrasnom gradu na Plivi, s čuvenim vodopadom.

Jajce je svojevrsno čudo, kakvih je ova zemlja zapravo prepuna. Toliko se povijesti prepliće nad jednom vodom – od nastajanja socijalističke Jugoslavije i AVNOJ-a, do titule kraljevskoga grada i mjesta pogibije posljednjeg bosanskoga kralja, do čuvene “ženske džamije” ili franjevačkog samostana ili pak zvonika svetoga Luke…Ima toga još, od rimskih spomenika do vještačkih jezera za kupanje ili vožnju čamcem…

U čitavu priču Prijedor se uključuje još 1983. godine, kada Amatersko pozorište iz Prijedora, kao jedno od najuspješnijih amaterskih pozorišta u Jugoslaviji, dobija priliku da zaigra na festivalu tzv. profesionalnih pozorišta. Bile su to 13. igre, a Prijedor je izveo predstavu DESETA UMJETNOST Aleksandra Marodića, u režiji Ahmeta Obradovića, gosta iz Mostara.

Tek 2007. Prijedor će se ponovno pojaviti u Jajcu, s tzv. profesionalnom predstavom NA ČIJOJ STRANI Ronalda Harwooda, u režiji D. Cvijetića.
Jedini glumac koji je igrao u obje predstave je pokojni Radenko Bilbija, prvak Pozorišta Prijedor.

Još jednan kuriozitet – u prvoj predstavi amaterskog teatra iz 1983. igrala je Zlata Kogelnik, ista koja će 2017., na 36. igrama - biti proglašena najboljom profesionalnom pozorišnom glumicom!
Između su samo 34 godine.

Fantastična gospođa Kogelnik, prvakinja Pozorišta Prijedor, u penziji, i danas bi bez većih problema odigrala šekspirovski lik na pozornici. Gospođa, istinska pozorišna kraljica, dama, kojoj bi svaki grad ukazao počasti kao najvećoj teatarskoj personi koju je ikada imao!
Ne i Prijedor. Toliko toga Prijedor ne zna o sebi; ponekad mislim, znam, da i neće da zna. Mladi ga zovu Doras, i posve precizno ne-DORAS-la palanka nikako da provali kako biti grad./

 

* * *

 

/kratki dramolet za klauna koji živi od toga/

 

Možda Prijedor i nije nikada želio imati pozorište. Sve je možda bila samo vizija nekolicine onih koji su pozvani da u čaršiji osnuju hram. A tko su bili oni? Nastavnici njemačkog i geografije, profesori likovnog u osnovnim školama, spikeri na lokalnom radiju, seoski učitelji zaljubljeni u knjigu. Oni su pažljivo iz biblioteke prenijeli žižak tihog obasjanja Riječju u dom pored crkve.

Tako se u Prijedoru dogodila betlehemska štala, pozornica dakle, za svaku dramu koja će se ikada dogoditi. Hram se trudio biti ozbiljan u svojim pomenima Melpomene i Talije. Ozbiljnost onoga koji nosi vatru, svjedočila je kako se čaršija pretočila u palanku, pa iz palanke u Grad.

A po čemu je to Prijedor Grad? Po veličini? Broju stanovnika? Industriji?
Pa po stogodišnjoj gimnaziji, sedamdesetogodišnjem pozorištu, nižoj i srednjoj Muzičkoj školi. Sve drugo ima svaka palanka - mol centar, spa centar, bazene, kružne tokove, fakultete, sportske dvoranice, stadione, pa i ćevabdžinice, dakako.
Zato je pozorište izdvojenost. Prva osama, gradsko zborište za raspravu, za zabavu, za polemičnost.

 

* * *


Prijedor je u Jajcu igrao ZLOČIN I KAZNU, Dostojevskoga u režiji Gradimira Gojera.
Prijedor je u Jajcu, na 26. Pozorišnim/Kazališnim igrama, 2010. godine, trijumfirao s predstavom GROBNICA ZA BORISA DAVIDOVIČA, Danila Kiša, u režiji Gradimira Gojera.
Prijedor je u Jajcu pokupio sasvim korektnu svotu nagrada stručnih žirija – za nabolju predstavu, za režiju, za najbolju glumicu, za mladog glumca, za scenografiju…

DORASlost grada potvrđivala se u jednom od najboljih teatara u zemlji.
(Kao kada bi Rudar “uzeo” Premijer ligu BiH, pobjeda u Jajcu je pozorišni ekvivalent titule Premijer lige u nekoj sezoni!)

Ali, grad to još ne zna, niti razumije važnost. Jubilarne dakle godine, Doras će se predstaviti projektom s teatrom iz Kopra – JUGOSLAVIJA, MOJA DEŽELA Gorana Vojnovića, u režiji Marka Misirače, u zavičajnom, rodnom mjestu Jugoslavije. Teatar iz Slovenije će preko Prijedora biti međunarodni gost/učesnik 40. Festivala teatara BiH.
Također, po prvi put, Prijedor će predstavljati i jedan autor, po čijem romanu je Kamerni teatar 55 uradio predstavu kojom se predstavlja na jubilarnim igrama.

A vodopad tutnji. Voda se obrušava u kanjon Plive…
Ostalo je ćutanje, sire.


* * *


Teatar je sveta umjetnost. Pripada glumcima, igri, pjeni i smrti.
Artaud je govorio – nemoj uzimati krpe i varati da su planine, uzmi planine i igraj se kao da su krpe.
Igre se večeras završavaju. I ključ grada Jajca, nakon deset dana koliko je Festival trajao, vratit će veliki glumac, profesor Miralem Zupčević.

 

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Čitaonica Žurnal, Iz Crvenog solitera, Darko Cvijetić