Čitaonica Žurnal

Pjesme Almina Kaplana: Otac ankerima učvršćuje nebesa

Piše: Almin Kaplan

U Čitaonici Žurnal objavljujemo izbor pjesama Almina Kaplana iz zbirke "Bukara" (Planjax)

 

 


Predjesen

 

Otac ankerima učvršćuje nebesa
Majka je kesa, na vjetru

Mačka se talasa u tijelu
Poskoči na duvar, pa ga surga

Miriše dub ivicom oštrice na sjekiri
Cijepalo je garderoba jeseni

 

 


Nedelja

 

Heklani komadi kao oblaci
Naslaguju se, jedan na drugi

U majčinoj ladici gdje još ima
Prijeratnog papira i gdje su se

Dugmad osula, s djetinjih
Košulja, na kojim rupice su

Zarasle, kao zacijeđene bubuljice.
U ladici, pokoji ključ

Prespo u hrpici mrva, pa zvecka
Dok očeva ruka, ladicu

Otvara i u njoj prstima
Tišinu prebira. Nedelja je

Zmija zvečarka.

 

 


Džamija

(za Darka Cvijetića)

 

 

Šadrvan šapuće mlazom
Vode, upaljač troši kremenje

Dim s cigareta razigrava dvorište
Gasulhana je pokvaren lift.

Hodža ima bijele ruke, i lak selam
Njegov abdest je poput perja

Rodinog.

Kupola ima krivulju neba
A sedžda – oblik Havina tijela

Kad na nju padneš
Kao kišobran ti se sapne zemlja.

 

um2

 


Sa Floride

 

Iz daljine, sa Floride, moj rođak
Sanja male prodavnice, u mini-val

Zarobljene djevojke, njihove ruke
Kako na vagu spuštaju givikte, nježno

Nježnije.

Moj rođak u tuđini čuje zrikavce
I džinovske pretis lonce, kako šište

Podne kroz prozore Hercegovine.
Moj rođak je fildžan na autoputu

Njemu su pustinje krčevine.

 

 

 


Pit

 

U restoranu brze hrane, naručuje
Hot dog – na reklamu pokazuje palcem

Neće da govori engleski dvadesetipet godina
Njegovo srce – zaraslo je kao Hercegovina

U stanu, regali su odzidadozida, kao da je
Direktor osnovne Stolac, kao da je osamdeseta

Njegova žena, kad se vraća iz Bosne, u kutiji Ivine masti
Šverca kajmak, argetu, i melem za sve bolesti

Kad ga boli glava, on oko nje veže salvetu
Bijelu, legne na kauč, okrene leđa Njujorku

Tada sanja – vrata na rodnoj kući, botnike svih
Hercegovačkih čatrnja – kako prerastaju zgrade na Menhetnu

Ćilimi njegovog stana, debeli su pet cenata
Kad u nj ulaziš, ako se ne izuješ, otpadne ti peta

Na njima dlačice oštre su kao gargaše
Kad na njih staneš – smiješ se ko hodža na bajrame

Kad umre, sahranit će ga na Long Islandu
Kraj šumice, gdje i zimi je zeleno drveće

Njegov nišan, iz zemlje će da strši, kao drvce
Kojim dijete obilježi grob ptice mrtve

 

 


Zima u tuđini

 

Tri moja rođaka žive u Minesoti
Kroz prozor, na njihovoj banji

Vide se minareti, šerefa, svjetla
I mjesec i zvijezda – na alemu

(Kao vrh kišobrana
Kroz hercegovačku noć)

Kad zemlju okuje led, koenovski
Oni navuku vunene čarape, pa ih zima

Bocka, kao sjekavica kroz rukavice

 

1Bukara

 

Almin Kaplan (Mostar,1985) bosanskohercegovački je pjesnik i prozaist. Pored knjiga poezije, objavio je tri knjige proze: Trganje, Meho i Dubravske priče. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada među kojima i nagrade “Mak Dizdar”, “Ratkovićeve večeri poezije”, “Zija Dizdarević” i "Edo Budiša". Živi na Rivinama kod Stoca.

 

(zurnal.info)

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

Poezija, Almin Kaplan, Čitaonica Žurnal