Od desetina hiljada novih radnih mjesta koje su pobjednici na opštim izborima u BiH u oktobru 2006. godine obećavali svojim biračima, nije bilo ništa.

Četiri godine kasnije, prema podacima Agencije za statistiku BiH, u junu ove godine u BiH je bilo zvanično zaposleno 676.997 radnika, što je tek 14.516 radnika više nego u septembru 2006. godine.

Iako je broj zaposlenih simbolično povećan to nije smanjilo ukupan broj nezaposlenih, a upravo je rekordna nezaposlenost ključan problem za obične smrtnike.

Na spiskovima zavoda za zapošljavanje u BiH na kraju juna bilo je više od pola miliona ljudi, 516.172 osoba što je tek za 2.299 osoba manje nego u septembru 2006. godine.

U FBiH I RS više nezaposlenih nego prije četiri godine

Zasluga za ovo simbolično smanjenje broja nezaposlenih u BiH ne pripada ni Vladi FBiH niti Vladi RS, jer je prema statističkim podacima, pad u broju nezaposlenih u ovom periodu zabilježen samo u Distriktu Brčko, sa 17.946, koliko ih je bilo u septembru 2006. godine, na 11.209 osoba u junu ove godine.

Istovremeno, u oba entiteta u BiH broj nezaposlenih tokom vladavine aktuelne vlasti je, prema zvaničnim statističkim podacima, čak i povećan.

Tako je u FBiH u septembru 2006. godine zvanično bilo 359.177 osoba da bi na kraju jula ove godine taj broj bio još i veći, 361.654 osobe, što znači da se tokom poslednje četiri godine u FBiH broj nezaposlenih povećao za 2.477 osoba.

Slična situacija je i u Republici Srpskoj, samoproglašenom “boljem dijelu BiH”, gdje je broj nezaposlenih sa 141.438 na kraju septembra 2006. godine narastao na 143.309 u julu ove godine, što je 1.961 ime na spisku nezaposlenih više nego prije četiri godine.

Naravno, predizborna obećanja iz 2006. godine , gdje se licitiralo sa obećanjima o broju novih radnih mjesta po principu “ko daje više”, pa su se izbacivale cifre od 80, 100, 150 hiljada novih radnih mjesta, ni tada niko nije uzimao ozbiljno.

Jednostavno niko nije ponudio objašnjenje gdje i kako bi se otvorilo obećanih desetine hiljada novih radnih mjesta, koliko bi novca trebalo uložiti u njihovo otvaranje te najvažnije, odakle bi došao taj novac.

Obećanja bez pokrića

Tako da je jedna od većih misterija kako su pretendenti na vlast uopšte došli do brojki o novim radnim mjestima koje bi kreirali ako dođu na vlast, jer ako su “odokativnom metodom” zaključili da je to 30, 80 ili 100 hiljada ništa ih ne košta da obećaju i 300 ili 500 hiljada. Ne košta ništa a dobro zvuči.

Ovaj sitan “detalj , da se niko nije potrudio da objasni gdje bi se konkretno ta nova radna mjesta otvorila i kako, izgleda nije smetao ni onima koji su trebali biti najzainteresovaniji, stotinama hiljada tadašnjih nezaposlenih. Sudeći po broju osvojenih glasova na prošlim izborima, među glasačima pobjedničkih stranaka bio je i dobar dio nezaposlenih. I nakon četiri godine većina njih je i dalje nezaposlena, bez vidljivih izgleda da u bliskoj budućnosti dođe do posla.

Čak i među onima koje zvanična statistika ubraja u zaposlene, desetine hiljada radnika mjesecima ne prima platu niti su im uplaćeni doprinosi za zdravstveno i penziono osiguranje, što ih praktično čini nezaposlenim.

Naravno, nije teško pretpostaviti izgovor aktuelne vlasti za ovo neispunjeno obećanje - globalna kriza.

Kriza kao izgovor

Ista ona kriza za koju su nas prvo uvjeravali da nas neće ni pogoditi ili da će nas samo blago dotaći da bi potom postala bogomdani izgovor za sve što vlast nije htjela, mogla ili znala uraditi.

Za razliku od ostatka svijeta, gdje su vlade iskoristile sva raspoloživa sredstva i ideje kako bi očuvale barem postojeća radna mjesta, a otvaranja novih radnih mjesta postalo prioritetno pitanje. Domaće vlasti nisu se zamarale ovim problemom niti je to neko od njih ozbiljno tražio.

Ista priča se sada ponavlja. Ponovo se u žaru predizborne kampanje pominju desetine hiljada radnih mjesta “koje smo mogli imati” a nema sumnje da će se ponovo čuti obećanja o desetinama ili stotinama hiljada novih radnih mjesta koja će “sigurno” biti otvorena, samo ako “mi pobjedimo”. Naravno, tu je i neizbježna maglovita najava “stranih investicija” koje će donijeti radna mjesta, plate i svakojake blagodeti potencijalnim glasačima.

Ništa ne košta, a dobro zvuči

Apstraktna obećanja o desetinama hiljada novih radnih mjesta u naredne četiri godine , koje pretendenti na vlast obećavaju, samo su “šarena laža” sve dok ne budu potkrijepljena konkretnim projektima gdje bi se precizno vidjelo u kojim to oblastima (u tekstilnoj industrija, građevinarstvu, poljoprivredi ili proizvodnja dijelova za satelite) gdje ( na području Sarajeva, Bihaća, Višegrada ili Čitluka) i koliko će novca trebati za to kao i ko će dati taj novac. Bez ovih dosadnih “detalja” obećanja o novim radnim mjestima tek su puko zamazivanje očiju i jeftina predizborna demagogija.

(zurnal.info)

 


 

" />

KAKO SU NAS LAGALI: Nezaposlenih više nego prije četiri godine

Od desetina hiljada novih radnih mjesta koje su pobjednici na opštim izborima u BiH u oktobru 2006. godine obećavali svojim biračima, nije bilo ništa.

Četiri godine kasnije, prema podacima Agencije za statistiku BiH, u junu ove godine u BiH je bilo zvanično zaposleno 676.997 radnika, što je tek 14.516 radnika više nego u septembru 2006. godine.

Iako je broj zaposlenih simbolično povećan to nije smanjilo ukupan broj nezaposlenih, a upravo je rekordna nezaposlenost ključan problem za obične smrtnike.

Na spiskovima zavoda za zapošljavanje u BiH na kraju juna bilo je više od pola miliona ljudi, 516.172 osoba što je tek za 2.299 osoba manje nego u septembru 2006. godine.

U FBiH I RS više nezaposlenih nego prije četiri godine

Zasluga za ovo simbolično smanjenje broja nezaposlenih u BiH ne pripada ni Vladi FBiH niti Vladi RS, jer je prema statističkim podacima, pad u broju nezaposlenih u ovom periodu zabilježen samo u Distriktu Brčko, sa 17.946, koliko ih je bilo u septembru 2006. godine, na 11.209 osoba u junu ove godine.

Istovremeno, u oba entiteta u BiH broj nezaposlenih tokom vladavine aktuelne vlasti je, prema zvaničnim statističkim podacima, čak i povećan.

Tako je u FBiH u septembru 2006. godine zvanično bilo 359.177 osoba da bi na kraju jula ove godine taj broj bio još i veći, 361.654 osobe, što znači da se tokom poslednje četiri godine u FBiH broj nezaposlenih povećao za 2.477 osoba.

Slična situacija je i u Republici Srpskoj, samoproglašenom “boljem dijelu BiH”, gdje je broj nezaposlenih sa 141.438 na kraju septembra 2006. godine narastao na 143.309 u julu ove godine, što je 1.961 ime na spisku nezaposlenih više nego prije četiri godine.

Naravno, predizborna obećanja iz 2006. godine , gdje se licitiralo sa obećanjima o broju novih radnih mjesta po principu “ko daje više”, pa su se izbacivale cifre od 80, 100, 150 hiljada novih radnih mjesta, ni tada niko nije uzimao ozbiljno.

Jednostavno niko nije ponudio objašnjenje gdje i kako bi se otvorilo obećanih desetine hiljada novih radnih mjesta, koliko bi novca trebalo uložiti u njihovo otvaranje te najvažnije, odakle bi došao taj novac.

Obećanja bez pokrića

Tako da je jedna od većih misterija kako su pretendenti na vlast uopšte došli do brojki o novim radnim mjestima koje bi kreirali ako dođu na vlast, jer ako su “odokativnom metodom” zaključili da je to 30, 80 ili 100 hiljada ništa ih ne košta da obećaju i 300 ili 500 hiljada. Ne košta ništa a dobro zvuči.

Ovaj sitan “detalj , da se niko nije potrudio da objasni gdje bi se konkretno ta nova radna mjesta otvorila i kako, izgleda nije smetao ni onima koji su trebali biti najzainteresovaniji, stotinama hiljada tadašnjih nezaposlenih. Sudeći po broju osvojenih glasova na prošlim izborima, među glasačima pobjedničkih stranaka bio je i dobar dio nezaposlenih. I nakon četiri godine većina njih je i dalje nezaposlena, bez vidljivih izgleda da u bliskoj budućnosti dođe do posla.

Čak i među onima koje zvanična statistika ubraja u zaposlene, desetine hiljada radnika mjesecima ne prima platu niti su im uplaćeni doprinosi za zdravstveno i penziono osiguranje, što ih praktično čini nezaposlenim.

Naravno, nije teško pretpostaviti izgovor aktuelne vlasti za ovo neispunjeno obećanje - globalna kriza.

Kriza kao izgovor

Ista ona kriza za koju su nas prvo uvjeravali da nas neće ni pogoditi ili da će nas samo blago dotaći da bi potom postala bogomdani izgovor za sve što vlast nije htjela, mogla ili znala uraditi.

Za razliku od ostatka svijeta, gdje su vlade iskoristile sva raspoloživa sredstva i ideje kako bi očuvale barem postojeća radna mjesta, a otvaranja novih radnih mjesta postalo prioritetno pitanje. Domaće vlasti nisu se zamarale ovim problemom niti je to neko od njih ozbiljno tražio.

Ista priča se sada ponavlja. Ponovo se u žaru predizborne kampanje pominju desetine hiljada radnih mjesta “koje smo mogli imati” a nema sumnje da će se ponovo čuti obećanja o desetinama ili stotinama hiljada novih radnih mjesta koja će “sigurno” biti otvorena, samo ako “mi pobjedimo”. Naravno, tu je i neizbježna maglovita najava “stranih investicija” koje će donijeti radna mjesta, plate i svakojake blagodeti potencijalnim glasačima.

Ništa ne košta, a dobro zvuči

Apstraktna obećanja o desetinama hiljada novih radnih mjesta u naredne četiri godine , koje pretendenti na vlast obećavaju, samo su “šarena laža” sve dok ne budu potkrijepljena konkretnim projektima gdje bi se precizno vidjelo u kojim to oblastima (u tekstilnoj industrija, građevinarstvu, poljoprivredi ili proizvodnja dijelova za satelite) gdje ( na području Sarajeva, Bihaća, Višegrada ili Čitluka) i koliko će novca trebati za to kao i ko će dati taj novac. Bez ovih dosadnih “detalja” obećanja o novim radnim mjestima tek su puko zamazivanje očiju i jeftina predizborna demagogija.

(zurnal.info)

 


 

Od desetina hiljada novih radnih mjesta koje su pobjednici na opštim izborima u BiH u oktobru 2006. godine obećavali svojim biračima, nije bilo ništa. U junu ove godine u BiH je bilo zvanično zaposleno tek 14.516 radnika više nego u septembru 2006. godine.