Obećanja domaćih političara tokom protekle četiri godine, o milijardama maraka novih direktnih stranih investicija, u teškom su sukobu sa stvarnošću. U prošloj godini BiH je zabilježila simboličnih 382 miliona maraka direktnih stranih investicija, pokazuju podaci Centralne banke BiH. U odnosu na 2008. godinu kada su strani investitori u BiH uložili 1,4 milijarde maraka, to je pad od 73 posto.

Od 2006. do kraja 2009. godine BiH je privukla stranih investicija u ukupnoj vrijednosti od 5,9 milijardi maraka, pri čemu je rekordna bila 2007. godina kada su strani investitori u BiH uložili 2,9 milijardi maraka.

Ovo je prije svega bio rezultat privatizacije Telekoma Srpske čiji je većinski vlasnički paket prodat za 1,2 milijarde maraka, te prodaje Rafinerije nafte u Bosasnkom Brodu. Od tada, strane investicije u BiH rapidno padaju.


Puno obećanja, nigdje para

Gromoglasne najave o 1,4 milijarde eura investicija u termoelektranu Gacko, mrežu autoputeva u Republici Srpskoj, aerodrom u Trebinju, autoput kroz Federaciju BiH, izgradnja novih hidro i termo elektrana, što je prema najavama političara na vlasti, trebalo donijeti desetine milijardi maraka investicija i otvoriti na desetine hiljada novih radnih mjesta, na kraju su se pokazali samo kao spisak želja.

Odnosno, neuspjeli pokušaji da se na brzinu poslovi vrijedni stotine miliona maraka dodijele podobnim firmama koje za eventualnu realizaciju ovih projekata imaju, eventualno, samo dobru volju ali ne i neophodan novac.

Podaci Centralne banke BiH pokazuju da je u prošloj godini do zabrinjavajućeg trenda, ne samo da su strane investicije smanjene nego i da su vodeći investitori tokom 2009. godine iz BiH više povukli novca nego što su uložili.

Austrijanci i Švajcarci povlače novac

Tako su investitori iz Austrije, zemlje čiji su investitori do sada uložili najviše novca u BiH, u prošloj godini izvukli 123 miliona maraka više nego što su tokom godine uložili.

Identična je situacija i sa investitorima iz Švajcarske koji su iz BiH u prošloj godini iz BiH povukli 58 miliona maraka više nego što su uložili u BiH.

Simboličan iznos prošlogodišnjih stranih direktnih investicija u BiH nije samo rezultat globalne ekonomske krize, već jednostavne činjenice da BiH malo toga može ponuditi streanim investitorima. Zbog krize svi oni sa novcem su puno oprezniji kod donošenja odluke o ulaganja a kada se i odluče na investicije na raspolaganju su im i puno bolje prilike od BiH kakva je sada jer je konkurencija među državama za privlačenje investitora postala puno žešća nego ranije.

Entitetske vlade koje su protekle četiri godine demonstrirale zavidan nivo nesposobnosti i bezobrazluka, pokušavajući da “na mišiće”, bez obzira na zakone i procedure milijarde maraka vrijedne investicije u energetskom sektoru namjestiti svojim pulenima, samo su uvjerile potencijalne ozbiljne investitore da se sa takvim partnerima ne vrijedi upuštati u ozbiljne poslove.

Kako otjerati investitore

Investitore sigurno nije privukla ni zapaljiva nacionalistička retorika koja je za posljedicu imala da se o BiH ponovo piše u svjetskim medijima, ali ovoga puta kao o potencijalnom žarištu gdje bi unutrašnji politički sukobi mogli eskalirati i u novi rat.

Pri tome je nebitno koliko je ova bojazan realna, već na samu pomen mogućeg sukoba ozbiljni investitori dižu ruke i okreću se stabilnijim i prosperitetnijim tržištima.

BiH investitorima nije mogla ponuditi niti “mamac” u vidu ulaska u EU u doglednoj budućnosti, što bi potencijalnim investitorima omogućilo ulazak na mala vrata na tržište EU.

Dok je u plaćenim oglasima na CNN-u makedonska vlada kao glavni adut navodila da je riječ o zemlji kandidatu za članstvo u EU, što znači nesmetan pristup tržištu EU od pola milijarde ljudi, BiH se reklamirala prirodnim ljepotama i folklorom.

Investicije, kako to lijepo zvuči

Dok su se suočene sa krizom sve zemlje odreda trudile da spasu domaću proizvodnju, upumpavajući i svjež novac ako je trebalo, vlast u BiH je prepustila domaće kompanije da se samo snalaze kako znaju i umiju, bez bilo kakve konkretne pomoći njihovom preživljavanju od strane države.

Sve ovo ne smata domaćim političarima da ponovo svojim potencijalnim biračima obećavaju kako će se, već od 4. oktobra, na sarajevskom aerodromu formirati red stranih investitora, nestrpljivih da ulože novac u BiH i koji će u torbama donijeti tih davno obećanih nekoliko desetina milijardi maraka koje će nas, najdalje do novogodišnjih praznika, sve odreda napraviti bogatim, zapsolenim. sretnim i zadovoljnim.

Jedini problem je zašto im vjerovati a da će ovog puta biti drugačije.

Ako za prethodnih 10 godina, koliko se najavljuje izgradnja autoputa ili za protekle četiri godine, kada su navljena neviđena ulaganja u energetski sektor, nisu uspjeli napraviti niti autoputeve, niti aerodrom, niti nove hidro centrale i termo elektrane, teško da će to biti u stanju i za naredne četiri godine.

Ne zato što je to malo vremena, već zato što to očigledno ne znaju niti ih istinski zanima.

(zurnal.info)

" />

BiH: Strani investitori povlače novac

Obećanja domaćih političara tokom protekle četiri godine, o milijardama maraka novih direktnih stranih investicija, u teškom su sukobu sa stvarnošću. U prošloj godini BiH je zabilježila simboličnih 382 miliona maraka direktnih stranih investicija, pokazuju podaci Centralne banke BiH. U odnosu na 2008. godinu kada su strani investitori u BiH uložili 1,4 milijarde maraka, to je pad od 73 posto.

Od 2006. do kraja 2009. godine BiH je privukla stranih investicija u ukupnoj vrijednosti od 5,9 milijardi maraka, pri čemu je rekordna bila 2007. godina kada su strani investitori u BiH uložili 2,9 milijardi maraka.

Ovo je prije svega bio rezultat privatizacije Telekoma Srpske čiji je većinski vlasnički paket prodat za 1,2 milijarde maraka, te prodaje Rafinerije nafte u Bosasnkom Brodu. Od tada, strane investicije u BiH rapidno padaju.


Puno obećanja, nigdje para

Gromoglasne najave o 1,4 milijarde eura investicija u termoelektranu Gacko, mrežu autoputeva u Republici Srpskoj, aerodrom u Trebinju, autoput kroz Federaciju BiH, izgradnja novih hidro i termo elektrana, što je prema najavama političara na vlasti, trebalo donijeti desetine milijardi maraka investicija i otvoriti na desetine hiljada novih radnih mjesta, na kraju su se pokazali samo kao spisak želja.

Odnosno, neuspjeli pokušaji da se na brzinu poslovi vrijedni stotine miliona maraka dodijele podobnim firmama koje za eventualnu realizaciju ovih projekata imaju, eventualno, samo dobru volju ali ne i neophodan novac.

Podaci Centralne banke BiH pokazuju da je u prošloj godini do zabrinjavajućeg trenda, ne samo da su strane investicije smanjene nego i da su vodeći investitori tokom 2009. godine iz BiH više povukli novca nego što su uložili.

Austrijanci i Švajcarci povlače novac

Tako su investitori iz Austrije, zemlje čiji su investitori do sada uložili najviše novca u BiH, u prošloj godini izvukli 123 miliona maraka više nego što su tokom godine uložili.

Identična je situacija i sa investitorima iz Švajcarske koji su iz BiH u prošloj godini iz BiH povukli 58 miliona maraka više nego što su uložili u BiH.

Simboličan iznos prošlogodišnjih stranih direktnih investicija u BiH nije samo rezultat globalne ekonomske krize, već jednostavne činjenice da BiH malo toga može ponuditi streanim investitorima. Zbog krize svi oni sa novcem su puno oprezniji kod donošenja odluke o ulaganja a kada se i odluče na investicije na raspolaganju su im i puno bolje prilike od BiH kakva je sada jer je konkurencija među državama za privlačenje investitora postala puno žešća nego ranije.

Entitetske vlade koje su protekle četiri godine demonstrirale zavidan nivo nesposobnosti i bezobrazluka, pokušavajući da “na mišiće”, bez obzira na zakone i procedure milijarde maraka vrijedne investicije u energetskom sektoru namjestiti svojim pulenima, samo su uvjerile potencijalne ozbiljne investitore da se sa takvim partnerima ne vrijedi upuštati u ozbiljne poslove.

Kako otjerati investitore

Investitore sigurno nije privukla ni zapaljiva nacionalistička retorika koja je za posljedicu imala da se o BiH ponovo piše u svjetskim medijima, ali ovoga puta kao o potencijalnom žarištu gdje bi unutrašnji politički sukobi mogli eskalirati i u novi rat.

Pri tome je nebitno koliko je ova bojazan realna, već na samu pomen mogućeg sukoba ozbiljni investitori dižu ruke i okreću se stabilnijim i prosperitetnijim tržištima.

BiH investitorima nije mogla ponuditi niti “mamac” u vidu ulaska u EU u doglednoj budućnosti, što bi potencijalnim investitorima omogućilo ulazak na mala vrata na tržište EU.

Dok je u plaćenim oglasima na CNN-u makedonska vlada kao glavni adut navodila da je riječ o zemlji kandidatu za članstvo u EU, što znači nesmetan pristup tržištu EU od pola milijarde ljudi, BiH se reklamirala prirodnim ljepotama i folklorom.

Investicije, kako to lijepo zvuči

Dok su se suočene sa krizom sve zemlje odreda trudile da spasu domaću proizvodnju, upumpavajući i svjež novac ako je trebalo, vlast u BiH je prepustila domaće kompanije da se samo snalaze kako znaju i umiju, bez bilo kakve konkretne pomoći njihovom preživljavanju od strane države.

Sve ovo ne smata domaćim političarima da ponovo svojim potencijalnim biračima obećavaju kako će se, već od 4. oktobra, na sarajevskom aerodromu formirati red stranih investitora, nestrpljivih da ulože novac u BiH i koji će u torbama donijeti tih davno obećanih nekoliko desetina milijardi maraka koje će nas, najdalje do novogodišnjih praznika, sve odreda napraviti bogatim, zapsolenim. sretnim i zadovoljnim.

Jedini problem je zašto im vjerovati a da će ovog puta biti drugačije.

Ako za prethodnih 10 godina, koliko se najavljuje izgradnja autoputa ili za protekle četiri godine, kada su navljena neviđena ulaganja u energetski sektor, nisu uspjeli napraviti niti autoputeve, niti aerodrom, niti nove hidro centrale i termo elektrane, teško da će to biti u stanju i za naredne četiri godine.

Ne zato što je to malo vremena, već zato što to očigledno ne znaju niti ih istinski zanima.

(zurnal.info)

U prošloj godini BiH je zabilježila simboličnih 382 miliona maraka direktnih stranih investicija, dok su investitori iz Austrije izvukli 123 miliona maraka a švajcarski investitori 58 miliona maraka više nego što su tokom godine uložili.